fbpx

Boris Šukalo

Još uvijek nosimo teret od 2010. godine kada je pred parlamentarne izbore zaposleno oko 700 ljudi. Tada mi je već bilo jasno da je to nož pod grlom željeznica. Oni koji su to smislili i uradili, svjesno su uništili Željeznice.

Dugo najavljivano restruktuiranje Željeznica Republike Srpske, o kom smo pisali krajem prošle godine: RESTRUKTURIRANJE ŽELJEZNICA REPUBLIKE SRPSKE – ŠIFRA ZA KRAĐU I RASPRODAJU DRUŠTVENIH DOBARA, se približava realizaciji. Uprava je podignula milionski kredit pravdajući to kao neophodan potez da bi se restruktuiranje sprovelo. Radnici ŽRS, koji su proteklih godina bili izloženi stalnim napadima kriminalizovane uprave ŽRS, ističu da stanje nikada nije bilo gore. Ove riječi imaju posebnu težinu kada su uzme u obzir da je riječ o radnicima čija je materijalna egzistencija dovedena u pitanje. O aktuelnoj situaciju u ŽRS razgovarali smo sa jednim od najistaknutijih članova Sindikata saobraćajno – transportne djelatnosti Borisom Šukalom.

CK: Kada smo razgovarali sa radnicima ŽRS, u septembru prošle godine, štrajkovali ste glađu i stanje opisivali kao katastrofalno. Nešto više od pola godine nakon toga stanje opisujete kao još gore?

Kada smo bili u štrajku glađu Uprava ŽRS je širila laži putem medija da smo u štrajku zbog 50 ili 100 maraka. Na sve načine su pokušali da obezvrijede naš štrajk. Par mjeseci nakon štrajka ministar saobraćaja i veza RS, Neđo Trninić je javno rekao da je dug prema radnicima iznosi preko 80 miliona maraka! Tako je on pobio sve njihove laži o tome kako mi štrajkujemo radi 50 maraka, da smo rušitelji Republike Srpske, da nas plaća Soroš, da smo dio „makedonskog scenarija“. Takmičili su se ko će nas više popljuvati, sve kako bi ugušili radnički bunt. Nakon svega toga dolazi papir iz Svjetske banke koji potvrđuje da nam je direktan dug 81,3 miliona.

Pri tome su oni kršili zakon jer nisu uplaćivali penziono osiguranje, nisu uplaćivali zdravstveno osiguranje i povrh svega nisu uplaćivali radnicima tople obroke, prevoz, regres. Samo su kazne i kamate 11,6 miliona. Niko nije odgovarao za to. Onda imamo kreditno zaduženje od 100 miliona, najveći apsurd! Dakle ostaju isti oni koji su doveli do svega ovoga da troše taj kredit koji će narod kasnije da vraća. Nevjerovatno!

Taj kredit je navodno dignut u cilju restruktuisanja, a u stvari to je samo jedna floskula, to je u stvari namjenjeno za dug koji su napravili prema radnicima u zadnjih 6 godina. To nema veze sa restruktuiranjem. Sama činjenica da gase stanice u koje su uložena milionska sredstva, mislim da se radi oko 11 miliona, dovoljnon govori sama za sebe. Prije par mjeseci su ukinuli stanice Jošavka, Svodna, Kozarac, gdje su uloženi milioni na restruktuiranje! Obrazloženje je da nema dovoljno radnika u stanicama velikih centara kao što su Doboj, Prijedor, Banja Luka, Novi Grad. Nemamo otpravnika, skretničara, manevrista, mašinovođa, tih ljudi nema na željeznici, odnosno u deficitarni su kadar.

CK: U štampi se moglo pročitati da ŽRS odnedavno ima 300 radnika manje? Da li je bilo novih zapošljavanja nestručnog, stranački podobnog kadra?

Nisu zapošljavali nove ljude u zadnje vrijeme. Još uvijek nosimo teret od 2010. godine kada je pred parlamentarne izbore zaposleno oko 700 ljudi. Tada mi je već bilo jasno da je to nož pod grlom željeznica. Oni koji su to smislili i uradili, svjesno su uništili Željeznice. Ja stojim iza te tvrdnje, mogu to dokumentovati. Svjesno su ušli u uništavanje Željeznica i privrede Republike Srpske. Danas se pokazalo da sam bio u pravu, ne samo ja nego i moje kolege koje su na žalost u manjini.

Tada je direktor bio Petko Stanojević. Od 700 tada zaposlenih, 650 je bilo u administraciji! To je bio kraj. Tada su Željeznice krenule u dubiozu. Smanjenje koje ste spomenuli, od 300 radnika, to je penzionisanje radnika koji su imali beneficiran radni staž i ratni staž. Poslali su u penziju ljude koji su od vitalnog interesa za ŽRS, odnosno ljude bez kojih ne može da funkcioniše željeznički sistem. Ostavili su administraciju. Sad vide kolaps. Generalno, glavni problem Željeznica je sistematizacija koja se radi po imenu i prezimenu, sa ciljem da se uhljebe stranački kadrovi. Mora se uraditi sistematizacija po stvarnim potrebama, kada nam trebaju limari, pjeskari, varioci, bravari, oni se moraju zaposliti, a ne da se izmišljaju svakakvi referenti, koordinatori, savjetnici, pomoćnici. Više od 300 radnika je u protekle 4 godine napustilo ŽRS, radno sposobni ljudi koji su sa Željeznice otišli, nisu mogli da prehranjuju porodicu.

CK: Željeznice RS nemaju jedinstven sindikat. Prošle godine ih je bilo šest. Najavljeno je osnivanje nova dva. Pri tome je samo sindikat čiji ste vi član, Sindikat saobraćajno – transportne djelatnosti aktivan u borbi za radničke interese?

Uprava nikada ne miruje, uprava nikada ne spava. Ovih dana će biti pokrenut proces utvrđivanja reprezentativnosti sindikalnih organizacija u ŽRS. Osnivanje ta dva sindikata je pokušaj da se otkine od nas, Sindikata saobraćajno-transportne djelatnosti, da se otkine što veći broj radnika, da mi ne dobijemo reprezentativnost i da budemo ugašeni. To bi bio kraj ŽRS. Definitivno.

Imali smo 920 članova, najviše nas je zakačilo penzionisanje, za koje mislim da je bilo ciljano. Ostali smo sa 760 članova, i to je sad članstvo koje će većinski biti reprezentativni sindikat. Svi ostali sindikati su se utopili u igricama i malverzacijama. Pravili su sindikate sa 150 ili 200 ljudi samo da usitne sindikalnu borbu. Zadnji sindikat koji su napravili, Sindikat inžinjera i visokoobrazovanih, taj osmi sindikat, napravljen je samo što sam ja stopirao ono famozno povećanje plata mimo zakona, ako se sjećate, kad je i premijerka izašla i rekla neće proći. Direktor je sam sebi odredio pravilnik o radu i on na osnovu tog može da povećava platu kome hoće.

CK: Šta se dešava sa sporazumom o restruktuiranju? Koji je vaš komentar?

-To je farsa. Farsa, koja će se u tek razotkriti. Učestvovanje sindikata između Uprave i Svjetske banke je farsa, a u javnosti su plasirali da smo mi učestvovali tu.

CK: Na osnovu čega su rekli da ste učestvovali?

To ni meni nije jasno. U onom izvještaju Svjetske banke stoji da su donešene odluke i zaključci, gdje su sindikati, uprava i Svjetska banka dogovorili da idu u proces restruktuiranja. Zadnji dopis što su potpisali, potpisali su predstavnici dva sindikata. Počeli su penzionisati radnike u decembru, ovaj veliki val gdje je otišlo 240 radnika. Ti radnici što su otišli dobili su i otpremninu zakonsku, i sva dugovanja koja je željeznica imala prema njima. Bez kamata koje će dobiti kad bude tužba. Svi koji su otišli prije decembra dobili su otpremninu ali nisu dobili ni marke dugovanja. To se po zakonu mora izmiriti. U aprilu su penzionisali drugu grupu. Otišlo je oko 70 radnika i niko nije dobio ni marke otpremnine, a kamo li ovo ostalo. Radnik ne može otići kući a da nije dobio sva dugovanja, otpremninu. Da bi onda nekakav papir isplivao gdje kaže da su sindikati saglasni sa tim da se ide tako u penziju dok ne bude novca. Ja sam medijima ponudio i pokazao svu dokumentaciju, da mi kažu koji sindikat iza tog stoji, dajte mi potpis mog sindikata, pečat STD-a, da ja kažem ili ste falsifikovali ili imate poslušnike. Imam informaciju da su to uradili Sindikat mašinovođa, i Sindikat željezničara. To su dva sindikata koja su potpisala nekakav, ne znam kako da to nazovem, akt, sporazum, sa Upravom, da se šalju ljudi u penziju a da im se ne isplaćuju dugovanja. To je čisti udar na radnike, izdaja radnika.

Ja jesam za to da se uvede rad i disciplina, mora se odvojiti radnik od neradnika. Nisam za ovo što oni rade! Radnike koji su od vitalnog interesa za funkcionisanje Republike Srpske penzionišu, guraju u stranu, daju im nekakve podsticajne otpremnine, da to očiste, da ostane kompletna administracija. To nije restruktuiranje. To je zadnji ekser u sanduku ŽRS. Nemamo limara, skretničara, farbara, varioca, bravara, nema tih ljudi na željeznici, ili ima jedan gdje treba četiri.

CK: Da li vi smatrate da su krajnje intencije vlasti u savezništvu sa svjetskim kapitalom, da se ŽRS svede na transport sirovina?

Sigurno da smatram. Dokaz je to što su bukvalno ugasili radionice u Doboju, Banjaluci i Prijedoru. Funkcionišu samo fiktivno, još malo kozmetike i šminke i to je to. Godinama radimo šinska vozila, šinska vozila su mašine koje idu prugom koja sređuju prugu, čiste prugu, TND vozila, reme, robeli, ta vozila smo mi popravljali, radionica šinskih vozila OŠV, sve tu radimo. Odjednom 11 takvih mašina ide za milion evra u Hrvatsku. Zašto? Zbog čega? Neko mi je to pokušao da obrazloži jeftinim trikovima da mi nemamo majstora. Kakvog majstora? Specijalista za elektro sklopove. Jedan čovjek. Daj mu 1000 km platu i nek radi. Njihov odgovor: Ma ne znaš ti to Šukalo, nisi ti u tim vodama.

Kažu ne prati nabavka materijala realizaciju. Ko je kriv? Ako ima tri čovjeka koja su krivi, trpaš u zatvor, svjesno štete Željeznicama i kraj priče. Mi nemamo šrafcigera u toj radionici. U isto vrijeme se nabavljaju kombijikoji koštaju 300 000 evra, a radionice se gase. Nema alata, nema radnika. To je za Banjaluku. A u Prijedoru, sve one poljske teretne vagone šalju u Srbiju, u Smederevo, ista priča kao i za Banjaluku, ne možete vi to raditi, nemate majstora, nemate alata.

CK: U medijima se pominju malverzacije sa akcijama u ŽRS. Šta će biti po tvojoj perspektivi sa akcijama?

Možda nisam kompetentan za tu stvar. Kada su rekli da željeznički kapital vrijedi 50 000 KM bilo mi je jasno da to stvarno vrijeđa inteligenciju. Zamislite koliko ima željezničkog zemljišta, infrastrukture, restorana koji su izdati nekom trećem licu, privatniku, koliko tu ima vagona koja trebaju ići u kasaciju, starih vagona koji leže na pruzi, ja računam da je vrijednost željezničke imovine oko dvije milijarde, željezničke imovine, 400 kilometara pruge od Novog Grada do Doboja. Ovi ljudi koji su akcionari u Željeznicama ne vide više kako da se bore. Obaraju cijenu i prijete stečajem. Žele da privatizuju ŽRS. To je moj stav i dosta ljudi oko mene.

CK: Koji je interes vlasti da tako nešto radi?

Pogledajmo šta se sve dešava. Ovdje su spremni prodati vode, ovdje su spremni prodati šume, ovdje su spremni davati drugima hidroelektrane, rudnike dati Indijcima, ovdje su spremni prodati željeznicu evropskim operaterima. Tu nema ni p od patriota, kako se udaraju u prsa ovi vladajući trenutno. Jednostavno prave jedno groblje od Republike Srpske. To je raspodjela, oni su dali željeznice koalicionom partneru koji ih raznese, drugom koalicionom partneru dali su šume, ovi vladajući dobili su banke, oni su raznijeli banke. To je toliko očigledno.

CK: Nedavno je pred poslanicima skupštine RS bila rasprava o zaduženju ŽRS. Šta kažete na to? Tu ste mogli vidjeti ne samo stavove vlasti nego i opozicije.

Bila je tematska sjednica. Što se tiče opozicije, opozicija je iznosila da oni nisu glasali za takav kredit od 100 miliona. To vraćamo mi. Ne vraća to niko drugi nego baš građani. Ja i moja djeca vraćamo taj kredit, možda čak i unučad. Krademo te, otimamo ti, ne uplaćujemo zakonski gdje treba uplaćivati, ne odgovaramo, i umjesto 20 godina robije dobijemo 100 miliona kredita. Iz dubioze u dubiozu. Okreću se vladi da izglasaju što im se kaže, da ostanu na tim pozicijama na kojima jesu.

CK: Prošle godine je, baš pod uticajem najborbenijih radnika ŽRS, Savez sindikata RS organizovao Prvomajski marš. Sindikalna birokratija to ne bi organizovala da nije bila pritisnuta od strane baze. Ove godine obilježavanje Međunarodnog praznika rada je izostalo. Vidite li proteste kao način pritiska na vlast, odnosno na tu politiku koja vodi ka privatizaciji?

-Baš tako. Prvomajski protesti 2014., 2016., 2018. nisu održani, ali jesu 2015. i 2017. Jasno kao dan. Kada je izborna godina, nema protesta, nema talasanja Ranke Mišić na čelu Saveza sindikata, ni Obrada Belenzade na čelu Unije sindikata. Jedna od činjenica koja je neosporna. Prošle godine smo organizovali radikalne mjere otpora, štrajk glađu, blokadu pruge. Sindikalna birokratija nije bila na čelu kolone, iako su formalno stajali iza njega. Organizovali su ga tako da dođe što manji broj ljudi. Ne samo da sam ogorčen na njih, nego sam ubijeđen da su ti ljudi produžena ruka vladajućih.

CK: Radnici su, već dugo vremena, svuda na Balkanu jako cinični prema sindikalnom organizovanju. Crvena Kritika stalno objašnjava da sindikati koji imaju demokratski izabrane predstavnike, koji dosljedno zastupaju interese baze vrlo lako mogu prisiliti Uprave i vlast na ustupke i uzmicanje. Sindikalna birokratija u krovnim organizacijama postoji sebe radi i u stvari predstavlja Upravu i vlast nad radnicima, a ne obrnutno. Birokrate su postavile formalno administrativne okvire tako da iz godine u godinu gledamo stalno jedne te iste ljude koji su dobri samo u nagovaranju da se trpi više i više. Dakle problem je u birokratiji koja tupi oštricu sindikalne borbe a ne u vjerodostojnom sindikalnom organizovanju radnika. Gdje Vi kao čovjek koji je već dugo u sindikalnoj borbi vidite način da se to promijeni?

Sve ste rekli. Baza ne može dovesti u pitanje njihovo djelovanje ili nedjelovanje. Tako su postavili sistem izbora. Kod nas sada ima 8 sindikata. Dva novoosnovana faktički ne postoje. Od ovih 6, tri ne prelaze broj od 200 radnika. Napravljeni su tu čisto da smetaju, da guše, nemaju reprezentativnost, ne potpisuju nikakve kolektivne ugovore ni ugovore o radu, ne bore se nizašta. Predsjednik Sindikata željezničara javno kaže, na televiziji, dobio sam stan od Željeznica i zaslužujem ga. Naravno da takve stvari odbijaju radnike koji rade za minimalac, i ne samo to nego ih to što rade za minimalac čini ranjivim na sve vrste pritisaka. Pod posebnim pritiskom su istaknuti u sindikatu. Zlatko Marin, predsjednik našeg sindikata je pod stalnim šikaniranjem. Prvo su ga otjerali u Svodnu odakle i jest da bude tamo otpravnik, pa su onda ugasili tu stanicu da ne bude otpravnik, sad je čuvar noćnih stanica u Svodnoj. Ne dolazi u Banja Luku. Mene pokušavaju da diskredituju, da dobijem otkaz, da me prikažu kod radnika kao da sam nekakav kriminalac, lopov, a sve to radi Uprava sa žutim sindikatom. To je ta mašinerija, meni jednostavno treba tenk da se borim sa njima. Ne vrijedi ovako sa njima , pravnim putem, ja njima dopise, preko medija, oni demantuju a lažu i u demantu, sad sam opet išao da im pokažem da ti ljudi konstantno pokušavaju da kažu da mi nismo ti, da iza nas neko stoji. Ja sam tražio da pokažu ko stoji iza nas. Kažu opozicija nama plaća medije, Soroševa smo fondacija. Na sve to ja dajem činjenice.

CK: Prije mjesec dana u Banjaluci su bile organizovane javne rasprave o Zakonu o štrajku. Kako komentarišete najave izmjena tog zakona?

Zamislite, oni hoće da minimalni proces rada organizuje poslodavac, odnosno vlada RS. Ako se poslodavac i sindikat ne dogovore oko minimalnog procesa rada, dogovara poslodavac. Zakon jačeg. Jednostavno pokazivanje mišića nad radnicima. Zamislite rečenicu gdje kažu, minimalni proces rada donose zajedno sindikati i uprava preduzeća, ako se ne uspiju dogovoriti o minimalnom procesu rada, odluku donosi uprava preduzeća. U Republici Srpskoj sa ovim zakonom nema više štrajkova. U ovome sam ja učestvovao lično, pokušao sam da ih pitam jesu oni ozbiljni, mislio sam da se šale.

Neki kažu, prava radnika su svedena na minimum. Ne, gore je od toga – brišu se. Ovim Zakonom o radu su poništena totalno radnička prava. Dovoljno govori činjenica da mi nemamo kolektivni ugovor na krovnom sindikatu, nego su dozvolili da jedan pravilnik o radu donese direktor. Vi ćete imati platu toliku, vi toliku, ti ćeš na odmor ići deset dana...

CK: Gdje vidite perspektivu dalje borbe u ŽRS?

Po meni, da se krene od baze, da bude jedan sindikat. Ja sam za to, što se kaže, na jednoj livadi da se zovne 3000 ljudi. I da kaže dajte jedan sindikat. Pustite članove stranaka, ko je u kojoj opciji, dajte čestite ljude, ako treba one iz kanala, one ljude koji najviše doprinose željeznici, iza njih 3000 ljudi da stoji. Druga stvar je da se sjedne za sto i da se sistematizacija odradi prema potrebama. Sistematizovati radna mjesta. Ova partokratija je bolest društva.

CK: Sve je više radnika koji smatraju da, sve dok imamo sistem u kojem se sprovodi volja manjine koja kontroliše kapital a ne većina koja živi od rada, u suštini ne možemo očekivati suštinske promjene. Recimo da dođe do toga da sadašnja vladajuća garnitura bude izborima smjenjena i dođe neka druga, šta nam garantuje da neće nastaviti praksu ovih prethodnih?

Pa i ne kažem da neće. Ljudi, ušli smo u glib do vrata. Teško je isplivat iz toga svega. Pogledajte šta se radi na željeznicama, zdravstvu, sudstvu, tužilaštvu, policiji, ovo je društvo koje ima rak i koji je metastazirao. Ovo nema šanse da se riješi, da se promijeni vlast, da se krene iz početka, ovdje ima par hiljada ljudi koje treba automatki zatvoriti bez objašnjavanja. Ovo je sistematski zločin što je urađeno radnicima, i ne samo radnicima nego i narodu u ovoj zemlji. Ovi sljedeći ako misle raditi ovako, bolje i da ne dolaze na vlast.

Izvor: crvenakritika.org

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU