Početak 20. vijeka u Banjaluci je obilježila spektakularna trka konja i biciklista zahvaljujući kojoj je konj čuvenog trgovca Lazara Popovića postao ljubimac Banjalučana. O ovom spektaklu pričalo se po Krajini, o tome su pisale sve novine u Austrougarskoj, a koliki je to bio događaj za ljude tog doba svjedoči i pjesma koja je ispjevana u to ime.
Nekoliko stotina radnika i njihovih porodica „hranila“ je fabrika cijevi „Unis“ iz Dervente. Fabrika je još u socijalizmu bila okosnica razvoja ovog mjesta i okoline, na kojoj je počivao i razvoj trgovine, sporta i infrastrukture. Preživjela je i rat i poratni period, a onda je stigla privatizacija. Za razliku od mnogih drugih društvenih firmi koje su nakon privatizacije ubrzo zaključane, a radnici ostavljeni faktički na ulici, agonija „UNISA“ i njegovih radnika još uvijek traje.
