Ilustracija Jelena Žilić
To što zaudara oko Dodika nije od bureka. Zna zaudarati i mržnja koju on i njegovi decenijama šire prema svakome ko im nije sluga. Mržnja je svojstvena gubitnicima, Dodik među njima nije izuzetak. Pokazao je to i najnovijim vrijeđanjem Bošnjaka, kako je rekao „Turaka“, i Sarajeva u kome mu sve zaudara po bureku…
Piše: Miljan Kovač
Možda ga je Almir Džuvo, kada ga je ljetos vozio na nagodbu u Tužilaštvo i Sud BiH, počastio čuvenim sarajevskim burekom, pa mu nakon kratke „pobjedničke“ euforije, zbog dogovora o ukidanju pritvora, sada prisjeo i burek i Sarajevo?
Upravo sada kada se predstavi bliži kraj i klizi tlo pod nogama. Uzalud posipanje pepelom. Uzalud srceparajuća poruka premijera upitnog legitimiteta: „Imamo vječnog predsjednika, to je Milorad Dodik!“ Pitanje je je li Savo Minić poetska duša, ili je odgledao previše ljubića u kojima se dvoje rastaju uz obećanje da će se „vječno voljeti“. Slaba utjeha za Dodika u svakom slučaju.
Zna on dobro kako burek miriše, kao što zna i čiji tragovi smrde, kako napisa Njegoš, „nečovještvom“.
Nije isključeno da mu se zaista smučio burek i da ga više ne može očima gledati. Mada, kladim se da će ga opet zavoljeti. Možda već danas izjavi da mu je burek omiljeno jelo. Nikakvo čudo za Minićevog „vječnog predsjednika“. Gadio mu se tako jedno vrijeme Ustavni sud BiH, onaj krnji, pa prešao na Sud BiH. Bio tamo redovan, stizao na sva ročišta, uredno nasmijan, sa svojim društvancem ispred stizao na suđenja. Tu bi se pojeo i po koji vruć burek, a bogami i zeljanica.
Onda mu se naglo smučio, stigla hladna presuda na prazan želudac. Hoće to. Pa se žalio na kraju i „krnjem“ Ustavnom sudu BiH, koji mu je odjednom zamirisao kao topli sarajevski somuni. Ali, valjda osjetljiv želudac. Pa Ustavni opet posta „krnji“, i šta će čovjek, prešao bi na burek, ali mu onaj Džuvin prisjeo baš.
O zeljanici, sirnici, krompiruši da i ne govorimo.
Muke su to, gdje sada odvesti Sinišu Karana, kandidata za predsjednika RS, koji otvoreno govori, da ako i pobijedi neće biti predsjednik on, nego Dodik. A lijepo mu je još u sudnici Suda BiH, kada je vidio da se Sena Uzunović ne šali, rekao kao svom savjetniku: „Vidi dokle si me doveo svojim savjetovanjem“. Sada su se uloge promijenile. Sada on voda Karana po predizbornim skupovima i ubjeđuje potencijalne glasače da ustvari ne glasaju za Sinišu nego za Dodika. Uostalom tako piše i na predizbornim plakatima, i dosta ih je ubijedio u to, samo kćerki Gorici nikako da objasni. Duhoviti komičari „Sirotanovići“ objavili na društvenoj mreži „Pozivamo sve građane Republike Srpske da na predstojećim izborima glasaju za predsjednika Dodika, tako što će na glasački listić dopisati ‘predsjednik Dodik“.
Gorica se ozbiljno naljutila i optužila ih za pokušaj prevare. Svi znamo da su se Sirotanovići u svom stilu šalili, ali pitanje je zašto se Gorica nije naljutila i na Sinišu Karana, koji se uopšte ne šali.
Uostalom, čak i kada poziv glasačima da na listiću dopišu „predsjednik Dodik“ ne bi bio šala, šta bi tu tačno bila prevara?
Šaranje po glasačkim listićima nije nezakonito. Je li pošteno pozivati ljude da na listiću, na primjer, dopišu „Dodik predsjednik“? Ruku na srce bilo bi to potpuno u skladu sa tvrdnjama iz SNSD-a po kojima je Dodik jedini i „vječni“ predsjednik.
Sigurno poštenije od pozivanja ljudi da glasaju za jednog kandidata, Karana, da bi predsjednik bio neko drugi, tj. Milorad Dodik.
Da parafraziram narodnu poslovicu: „Ko godinama na izborima vara, toga na listić dopisuju“.
Kolumne „Žuta minuta” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls