Ilustracija Jelena Žilić
Dobila je Republika Srpska još jednu vladu kontinuiteta. Riječ je o kontinuiranom neustavnom, nelegalnom i nelegitimnom djelovanju režima Milorada Dodika. Zapravo, jedne parapolitičke kamarile koja ovih dana doseže vrhunac u urušavanju institucija Republike Srpske, dok istovremeno dezavuiše institucije Bosne i Hercegovine.
Piše: Miljan Kovač
Onaj dan kada nam je saopštio da „vraća mandat“, pa se ispravio i rekao da podnosi ostavku, Savo Minić je poručio i da je najbitnije to što je „sačuvana stabilnost“ Republike Srpske, papagajski ponavljajući ono što stalno deklamuje njegov gazda Dodik. Više je to crni humor nego ironija, s obzirom da ne treba biti geopolitički stručnjak pa shvatiti da na evropskom tlu, sa izuzetkom ratom zahvaćene Ukrajine, nema nestabilnije teritorije upravo od „stabilne“ Republike Srpske.
Entitet koji je međunarodno verifikovan Dejtonskim mirovnim sporazumom kao sastavni dio Bosne i Hercegovine, ugrađen u Ustav ove države, po mnogo čemu kao „država u državi“, sa svim svojim institucijama i ustavom propisanim nadležnostima, danas je, zahvaljujući politici koju decenijama predvodi Milorad Dodik, došla u situaciju da su njene institucije „takozvane“. Predsjednika nema, upravo zato što Milorad Dodik odbija da prihvati realnost da on nije više na toj funkciji. Negirajući tu realnost proizašlu iz presude koju mu je izrekao Sud BiH, a oduzimanjem mandata implementirala Centralna izborna komisija, Dodik je septembra prošle godine imenovao mandatara Savu Minića, zbog čega je dovedena u pitanje ustavnost Vlade koju je isti sastavio. Da bi preduhitrio odluku Ustavnog suda BiH o ustavnosti te Vlade, naložio je Miniću da podnese ostavku da bi mu u istom danu v.d. predsjednica RS povjerila novi mandat. Međutim, tek će na red doći ocjena ustavnosti izbora Ane Trišić-Babić za v.d. predsjednice, koji je opet, zna se po čijoj volji, obavila Narodna skupštine RS, jer Ustav RS ne poznaje mogućnost da za vd. Predsjednika bude izabran iko drugi osim jednog od dva potpredsjednika entiteta,
Dakle, imamo drugu vladu za redom upitnog legitimiteta.
Od tri vodeće institucije RS, legitimitet je još zadržala jedino Narodna skupština, ali zato je njen integritet maksimalno degradiran. Usvajajući i poništavajući zakone i druge odluke isključivo zavisno od volje jednog čovjeka, u ovom visokom domu odavno su zgaženi svi principi parlamentarizma.
A nije bilo tako davno kada je Republika Srpska bila „bolji dio BiH“.
Taj epitet joj darivao upravo Milorad Dodik u prvih par godina svoje druge vladavine, i istini za volju, tada nije bio toliko daleko od istine. Međutim, kako je proglasio boljim dijelom države, Dodik je Republici Srpskoj pronašao i „neprijatelje“. Po pravilu uvijek su ti „neprijatelji“ dolazili iz kako on kaže „političkog Sarajeva“. I nasmjenjivalo se tih „neprijatelja“ od Harisa Silajdžića, preko Bakira Izetbegovića, do Konakovića, Heleza, Nikšića, odnosno koalicije „Trojke“.
Sa svim tim „neprijateljima“ Dodik i njegov SNSD su svo to vrijeme bili i sada jesu u koaliciji. Dolazili su „neprijatelji“ i sa „mrskog“ Zapada, istovremeno dok su Dodikovi najbliži saradnici po tom zapadu kupovali stanove, vile, jahte, a neki i fakultete završavali..
Od svih njih je Dodik sve ove godine „čuvao“ RS.
A oduševljeno glasačko tijelo ponavljalo – da nije Dodika ne bi bilo Republike Srpske! I glasalo iz ciklusa u ciklus za iste. Interesantno, ali niko od tih silnih „neprijatelja“ niti je pokušao, niti je ukinuo i jednu instituciju Republike Srpske. Nije ukinuo, niti u dugove gurnuo ni jedno javno preduzeće..
Istvremeno, pod vladarskom palicom Milorada Dodika, za ovih dvadeset godina kako je u njegovim rukama, sva redom javna preduzeće u RS mjere gubitke stotinama miliona maraka. U ovakvim gubicima su čak i „Šume RS“ i „Elektroprivreda“ i Željeznice, koje su nedavno ukinule sav putnički saobraćaj.
I ni jedan neprijatelj spolja nije za to ni najmanje odgovoran, kao ni za izvučene milione maraka preko uništenog Farmalenda iz Nove Topole, Prehrane iz Gradiške, kao ni za stotine miliona maraka koje plaćemo po osnovu raznih arbitražnih sporova poput Vijadukta ili propalog projekta Vjetroelektrane Trusina…
Ali bitno je da je RS, kako kaže Minić „sačuvala stabilnost“.
I opet pitanje: Šta ako i ovu najnoviju Minićevu vladu ospori Ustavni sud RS? Ili ako nakon ponovljenih prijevremenih izbora za predsjednika RS 8. februara novi predsjednik postane Branko Blanuša?
I jedno i drugo je više nego realno. Prvo zavisi od odlučnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da stane u kraj neustavnom djelovanju koje predstavlja ne samo nepoštivanje Ustava države, veći uništavanje institucija RS. Drugo zavisi od toga koliko je opozicija spremna da ovaj put odbrani izbornu volju građana i ne dopusti novu krađu izbora. Pobjedom Branka Blanuše prekinuo bi se Dodikov kontinuitet nestabilnosti pa bi RS za početak uz malo volje mogla dobiti novu ustavnu Vladu. Naravno još ozbiljnija šansa za stavljanje tačke na Dodikovu „odbranu“ RS u kojoj zadnjih dvadeset godine gubi jedino RS, jesu opšti izbori u oktobru ove godine. Nezadovoljstvo najsiromašnijeg naroda u Evropi (građana RS) aktuelnom vlašću nije upitno, pitanje je samo koliko je opozicija spremna da kanališe to nezadovoljstvo i da građanima dokaže da je drugačija od aktuelnih gospodara života u ovom entitetu. Iskazivanjem „nacionalnog jedinstva“ sa onim koji su degradirali sve institucije RS u „devetojanuarskom“ tribalnom delirijumu, nije put do promjena. Istovremeno bez promjena nije pitanje da li će RS biti stabilna, nego šta će od nje zaista ostati.
Donedavno frenetično ponavljana tvrdnja da bez Dodika ne bi bilo ni RS, bi se mogla pročitati i kao pitanje: Da li će RS preživjeti Dodika?
Baš kao u onoj poznatoj priči gdje se ovce čitav život plaše vuka, a završe na trpezi svog čuvara – čobana.
Ovdje ovaca ne fali, a i čoban je baš zasjeo za trpezu i neće sam iz nje ustati.
Kolumne „Žuta minuta” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls