Ilustracija Jelena Žilić
Lopatu u šake, umjesto što samo kukate i kritikujete! Poručuju ovih dana partijski botovi po društvenim mrežama svakome ko se usudi kritikovati vlast, recimo u Banjaluci, zbog neočišćenog snijega, neprohodnih ulica, klizavih trotoara, zbog toga što neki dijelovi grada nemju struje, drugi vode, neki ni grijanja..
Piše: Miljan Kovač
Za razliku od zimskih službi (šta god to bilo), koje su nespremne dočekale zimske padavine pred kraj decembra, mladi, ambiciozni gradonačelnik je pokazivao spremnost u skijanju i drugim zimskim radostima na Jahorini pokraj Sarajeva.
I spreman, uslovno rečeno prespreman došao na posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske, na kojoj se razmatralo kako da Dodik eskivira suđenje u Sarajevu, a da zbog toga, ne bude kriv on, nego neko drugi, recimo narodni poslanici, Vlada, Mazalica, Baba Jaga, možda čak i Sanja Vulić, što da ne…
Fora s pravdanjem od doktora nije prošla, kao što neće ni ova sa skupštinskom predstavom u kojoj je Draško odigao odličnu rolu. Zna to Dodik dobro, valjda nam je za ovih par decenija kako suvremeno gospodari ovim dijelom države pokazao da nije ni malo naivan, i da ne zna za šalu kada su njegovi lični interesi u pitanju. Pokazao je i da je pored brda dokaza o umiješanosti njega i njegovih najbližih u brojne korupcionaške afere, nadprirodno žilav branilac vlastite fotelje (čija se težina, neki tvrde mjeri i milijardama maraka, konvertibilnih naravno).
Zna on odlično kada je kraj, pa valja na kraju na bis izvesti još koju tačku. Ne toliko zbog toga da bi ga publika pamtila po širkom osmijehu, koliko da bi dobio na vremenu. Nije bitno koliko, nekada i jedan dan zna biti sudbonosan, a o mjesecu da i ne govorimo.
Njemu zapravo sada najviše vremena fali, para ima, sluga ima, kola, vila, Sanja, Mazalica…
A ima i nasljednika. Mladog, ambicioznog, željnog vlasti, moći, sluga… kola i vila već ima. Riječ je o odličnom performeru, sposobnom manipulatoru, spremnom da se smije i plače kada publika od njega to očekuje, kada publici treba izmamiti ni suzu ni osmijeh nego glas i osjećaj za realnost.
Šteta što Milorad i pored svog upinjanja na tu poziciju nije uspio izgurati svog biološkog nasljednika. Nije Igor za to. Od svih nabrojanih osobina i ambicija stvarnog prestolonasljednika mladi Dodik ima jedino neugasivu žeđ za novcem, možda kolima, kojom vilom, ali loš je glumac. Nije taj talenat naslijedio, a imao je od koga.
Draško je, pričaju ovi što su imali želudac da to gledaju, briljirao u Skupštini, na ovoj posebnoj „sudbonosnoj sjednici“.
Hajde što je briljirao nego što je to radio dok su njegovi vjerni botovi „krvarili“ za njega po društvenim mrežama sve vičući ovoj nezadovoljnoj svjetini: „Lopatu u šake, šta kukate, Draško vam za sve kriv, je li, bagro razmažena!?“
Uporno su nas ubjeđivali, skoro ubijedili da je Banjaluka očišćena, šta očišćena, manji snijeg nego što je bio u julu 2020. za Radojičićevog mandata. (Priča se da su i Radojičića skoro u to ubijedili, i da on u posljednje vrijeme olako vjeruje u sve što se ponudi iz Draškovog kabineta. Ništa taj ne odbija, priča se).
Draško s druge strane zna i ima šta ponuditi, naročito obećati. Obećanja ne fali, a ni Djela, jedno gledamo na neprohodnim ulicama banjalučkim ovih dana.
Gledaćemo ih još puno kako stvari stoje, a Dodiku iscuri svo političko vrijeme ovog svijeta, možda i vrijeme na slobodi. Biće to Draškovih pet minuta, ili tačnije najmanje toliko godina da se ustoliči tamo gdje odavno sanja da sjedi, dok oduševljene botovske mase kliču i viču: „Uhvatite se lopate“!
I zaista šteta što se odavno nismo uhvatili lopate, kuke, motike, govnjive motke.
Ne bi tada kukali zbog snijega, a ni zbog političkog mulja, koji decenijama narasta preko nejakih narodnih ramena, sve pognutijih… Grudi se odavno ne vide, ničije, osim možda vođine grudi. Pera se kune da ih je lično vidio…
Kolumne „Žuta minuta”, su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls