Ilustracija Jelena Žilić
Lakše je prepravljati prošlost nego graditi budućnost. Budućnost zahtijeva nove krovove na školama, bolje puteve, nova radna mjesta, bolje obrazovanje. A šta će nam sve to dok je ustaša i četnika iz naftalina.
Piše: Miljan Kovač
U selu Biograd kod Nevesinja djeca pohađaju školu u objektu koji prokišnjava i čije zidove prekriva buđ. Nema vode za piće, a wc je poljski, bez vrata. Nije to jedino selo i jedina škola u Republici Srpskoj s takvim uslovima, to je slika ovog entiteta i odnosa vlasti prema narodu i njegovoj djeci. Slike opšte bijede i propadanja naša su svakodnevica, jer ovaj entitet je evropski šampion u dvije kategorije – siromaštvu i korupciji.
Na sve to se mogu dodati i opasne namjere sa vlastima povezanih investitora da zarad profita pojedinaca (i ko zna sve koga) otimaju prirodne ljepote, obradivu zemlju, rijeke, izvore. Da nas pretvore u jedan veliki rudnik, i u polja solarnih panela, pa što da ne i u odlagalište opasnih otpada – jednu veliku kantu za smeće na granici tako daleke Evropske unije.
Uz sve to, duže od godinu dana preživljavamo institucionalnu krizu, čiji je jedini cilj da se vrhovni vođa zadrži u sedlu.
Logično pitanje na sve to trebalo bi da glasi: Šta političari na vlasti i u opoziciji preduzimaju u ovakvoj situaciji?
Za razliku od pitanja, odgovor je daleko od svake logike: Raspravljaju o nekom navodno „ustaškom“ spomeniku kod Dervente koji je podignut prije skoro dvadeset godina.
Da bi cirkus bio kompletan začinjen je ovih dana i tačkom – „Posebna sjednica Narodne skupština RS o zabrani ustaških simbola u Republici Srpskoj“, jer valjda do sada, osam decenija od drugog svjetskog rata nisu bili zabranjeni, a mi to nismo znali!?
I bi ta zaista „posebna“ sjednica. I smjenjivaše se na grotesknom repertoaru i ustaše i četnici i ko sve ne, pa i po koji zalutali partizan. Partizani su najgore prošli, jer odavno ovdje nisu u modi. A nekada su se djeca igrala partizana i Švaba i svi htjeli biti partizani, sada neće niko. Štaviše, čulo se u skupštini, od premudrog opozicionara Bodiroge, da ni slavne Bitke na Sutjesci 1943. nije bilo. Pa valjda onda po toj logici nije bilo ni ostalih šest neprijateljskih ofanziva, iz čega proizilazi da nije bilo ni partizana. I šta će nam? Nema ni u vlasti ni u opoziciji u RS nikoga ko bi u ovoj igri bio partizan – moderno je naći nekog djeda četnika (nije bitno da li je baš najbliži rod i da li je i postojao) i raspaliti po ustašama (takođe nije bitno da li postoje). Igra se sastoji u tome da se ekipa vlasti i ekipa opozicije takmiče u tome ko je više protiv ustaša – tačnije, ko će narod, svoje glasače više plašiti sa navodnim ustašama i tako od preplašenog glasačkog stada dobiti koji glas više na izborima u oktobru.
Znaju oni da to glasačko tijelo treba gađati tamo gdje je naosjetljivije, u krvavu prošlost, odvesti ga iznad ustaških jama i logora, otvoriti mu slabo zarasle rane, pa onda manipulisati sa njima kako hoćeš.
Da spomenik pripadnicima HVO-a u Modranu kod Dervente zaista sadrži ustaške simbole i nije od presudne važnosti. Ako ih sadrži, onda zaista takvom ne bi trebalo biti mjesta bilo gdje na svijetu pa ni ovdje. Međutim, ako je taj spomenik zaista „ustaški“, zar to nije bio i proteklih dvadeset godina, kako je podignut, i kako to da su ga se odjednom tek sada svi sjetili!? Odgovor je jednostavan: Ni vlast ni tzv. opozicija u RS, nemaju niti znaju išta drugo ponuditi ovom nesrećnom narodu osim „ljepše prošlosti“, koju nam uostalom nude još od početka devedesetih godina prošlog vijeka. Ne baš ovi koji sada sjede u skupštinskom cirkusu, ali svakako njihovi duhovni očevi i idoli, koji su, da bi nam umjesto bolje budućnosti obezbjedili „bolju prošlost“, bili kreatori nove klaonice i novog povampirenja koljača iz drugog svjetskog rata na ovim prostorima i na svim stranama.
Njihovi mladi nasljednici u skupštinskim klupama samo iznova primjenjuju isti recept – srećom za sada samo verbalno, jer lakše je prepravljati prošlost nego graditi budućnost. Budućnost zahtijeva nove krovove na školama, bolje puteve, nova radna mjesta, bolje obrazovanje. A šta će nam sve to dok je ustaša i četnika iz naftalina.
Kolumne „Žuta minuta” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls