Ilustracija Jelena Žilić
Prije prebrojavanja glasova niko ne zna ko će biti pobjednik na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, ali zato je gubitnik poznat širokom javnom mnjenju.
Piše: Miljan Kovač
Milorad Dodik, donedavno predsjednik RS, sam sebe je osudio na poraz. I ostaće poražen čak i u slučaju kada bi na izborima pobijedio njegov kandidat. Dodik je prije izbora uspio na stranu poraženih prevući i SNSD, do sada najjaču političku stranku u državi kojoj je još uvijek na čelu. Pokazujući po ko zna koji put koliko „cijeni“ članove i partijske funkcionere – gazda Mile im nije dozvolio ni da izaberu svog kandidata za predsjednika RS, već ga je on sam imenovao. Na taj način je članovima svih stranačkih organa jasno stavio do znanja da su potpuno nebitni, i da im je jedina funkcija da se bore za dobrobit svog gazde.
I niko od njih zbog toga nije i neće izraziti nezadovoljstvo. Dodik najbolje zna s kim se okružio i o kakvim karakterima je riječ. Mnogi od njih su revnosno služili svakog gazdu, pa će čim njemu vide leđa rado služiti njegove nasljednike.
Zna on i da oni ne žele s njim dijeliti sudbinu gubitnika, zbog čega im ništa ne vjeruje.
Svjestan je on i da je gubitnik, u svakom slučaju, ko god da pobijedi na izborima, jer je samo njihovo održavanje njegov poraz.
Prijetnje najradikalnijim potezima, ako ga osude, ako mu oduzmu mandat, ako raspišu izbore, očito nisu nikoga relevantnog uplašile, i on je svjestan da je ispucao sva svoja oruđa. U prazno. Može on pokušavati još neko vrijeme, ne predugo, da vuče konce iz pozadine, ali samo u svrhu dobijanja na vremenu i pronalaženja sigurnog utočišta, prije svega zbog novih procesa koji mu vise nad glavom.
Opasnoj igri koja ga je dvije decenije održala na vlasti morao je jednom doći kraj. A ta igra znamo sastojala se od prijetnji „radikalnim mjerama“, svima od novinara, opozicije, političkih partnera, državnih institucija, pa i međunarodne zajednice. Onoga trenutka kada se pojavio neko ko mu je jasno pokazao da ga se ne plaši počeo je njegov vrtoglavi politički sunovrat.
Bilo je to u februaru mjesecu kada je Sena Uzunović, sudinica Suda BiH, smogla snage, da i pored svih pritisaka pokaže da bar neko u ovoj zemlji radi svoj posao i postavila ga tamo gdje je mjesto osuđujućom presudom. Završava se izborima 23. novembra, dakle ko god na njima pobijedio.
Kakav šok je na Dodika izazvala već prvostepena presuda kojom je osuđen na godinu dana zatvora i zabranu političkog djelovanja, pokazao je kroz seriju sumanutih poteza koje je vukao proteklih mjeseci. Svega je bilo na Dodikovom repertoaru – od nepriznavanja institucija do prijetnji sankcijama vodećim evropskim državama. U jednom trenutku i do zveckanja oružjem i prijetnjom pružanja oružanog otpora onome ko ga pokuša privesti pred lice pravde. To svakako ne treba zaboraviti u procesima sa kojima bi se bude li države, bar koliko je Sena pokazala da je ima, morao biti suočen. Kao i njegovi najbliži saučesnici u tom opasnom igrokazu.
Uostalom da je bar dio institucija radio svoj posao kao uvažena sudinica već tog istog dana kada su pripadnici MUP-a RS u Istočnom Sarajevu pokazali spremnost da se i oružjem odupru inspektorima SIPA-a pokušaju li privesti Dodika, igra bi bila završena.
U svakoj ozbiljnoj državi što ova naša, nažalost, još nije danas bi i Dodika i tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i još neke gledali na optuženičkoj klupi u već poodmaklom sudskom procesu za teško krivično djelo. Da li je to djelo oružane pobune neka kažu pravni eksperti.
Umjesto toga tadašnjeg prvog čovjeka pobunjenog MUP-a Sinišu Karana gledamo kao kandidata za Dodikovog nasljednika na mjestu predsjednika RS. I to je svojevrstan poraz države, ali svakako nije nešto što bi poraženi i poniženi Dodik mogao upisati u svoje male pobjede. Kandidovanjem Karana, čija uloga u Dodikovoj „pobuni“ protiv države je itekako predmet interesovanja istražnih organa, samo pokazuje koliko je bivši predsjednik RS zagazio u gubitnički vrtlog. Karan je od ranije i na američkoj crnoj listi. Imenujući ga za kandidata na izborima, za koje je do neki dan tvrdio da se neće održati ni po koju cijenu i pozivao policiju na čelu sa Karanom da ih spriječi, Dodik ga je i pohvalio riječima da će biti „radikalniji“ od njega i da će „podići ljestvicu više“. Time nas je sve doveo u nedoumicu šta je pod tim mislio – Bi li Karan, kada bi pobijedio na izborima, obećavao više referenduma koji se nikada neće održati ili još veći aerodrom u Trebinju od onog koji je Dodik svih ovih godina obećavao?
Za sada je situacija takva da će Karan biti kandidat na izborima za koje su obojica čvrsto obećali da se neće održati, čak i da će ih silom spriječiti.
A da, obećali su i referendum 25. oktobra, koga neće biti.
Najnovije obećanje je da će biti održan na dan izbora. Teško da se može „ljestvica podići više“ od toga da ljude istovremeno kada glasaju na izborima pitate da li priznaju sve odluke zbog kojih glasaju na izborima!?
Jedino da referendum sa istim pitanjem pomjere za dan poslije izbora.
Kolumne „Žuta minuta” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls