UrbanObserver

Utorak, 18 Februara, 2025

ŽUTA MINUTA – Društvo bez petlje

Ilustracija Jelena Žilić

Prepričaću vam jedan stari vic. Onaj kada legendarni Mujo vidi Nijagarine vodopade pa zaključi: Auu, kakav bi se ovdje AVNOJ mogao napraviti. Pade mi ovo na pamet dok gledam kako su se u Srbiji studenti pobunili i probudili sve što išta valja u toj zemlji protiv svih zala autokratskog režima. Kakve to veze ima s vodopadom, pitate se? E pa ima. Dok sam gledao kako studenti dvadeset i četiri sata blokiraju saobraćajnu petlju u Beogradu, pomislih: Kakvu bi mi ovdje kod nas blokadu mogli napraviti samo da imamo petlje.

Piše: Miljan Kovač

Ali nemamo dovoljno ni saobraćajnih petlji, o karakternim da i ne govorim. Prosto rečeno „ubili su ovaj narod u pojam“, podjednako i oni koji su na vlasti i ovi koji su tobože u opoziciji.

Posljednja za koju se naivno vjerovalo da ima petlje, ona što je na ulici pred desetinama hiljada građana koračala nepriznavajući rezultate pokradenih izbora, otvoreno podržava režim u Srbiji, i poručuje da se „vlast ne mijenja na ulici“. Jelena Trivić na ovaj način pokazuje kakvu to RS želi. Bez Dodika, u redu, ali i bez demokratije, po uzoru na „majčicu Srbiju“, pod naprednjačkim režimom. Dakle ne bi mijenjala ništa osim Dodika, a i njega jedino pod uslovom ako će ona biti novi Mile. Sreća u nesreći je što je pokazala takve „političke sposobnosti“ da je jasno da su šanse da ikada postane dio neke buduće vlasti minimalne, gotovo nikakve.

Kakva je to sreća, ako ni oni koji za razliku od nje imaju ozbiljne šanse da sutra budu neka vlast, ništa mnogo drugačije od nje ovom narodu na žele.

Draško Stanivuković predlaže zabrane nekih tv programa, zabrane mobilnih telefona u školama, obavezno uniformisanje školske djece…

Šta je preostalo: obavezna vjeronauka i obavezna vojna obuka, pa distopija može da počne!? Možda obavezno šišanje „na nulu“ i zaprašivanje protiv vaši!?

Međutim, postoji jedan fenomen u društvima koja nemaju demokratska iskustva, poput ovog našeg. U ovakvim društvima puk umjesto da žudi za više slobode, teži ka više autoriteta, strože zakone, „čvrstu ruku“, uniforme, obavezan vojni rok.

Postoje istraživanja koja to pokazuju, ali dovoljan je i letimičan pogled na društvene mreže… Nevoljnici koji se realno suočavaju s nizom svakodnevnih problema i izvode čitavu „gimnastiku preživljavanja“ od prvog do prvog, često vjeruju da bi sve bilo bolje samo da je „čvrste ruke“. E sada što nema primjera u svijetu da je nekome „čvrsta ruka“ nešto donijela, to njih puno ne brine. Tu je zakazao onaj dio društva koji treba i mora da „sanja o slobodi“. Intelektualna i društvena elita, ona koja predvodi narod, koji je bez nje samo prosta masa, obezglavljena. Dakle, uzalud nam i sto petlji, saobraćajnih da imamo, ako nema nekoga ko će reći da je blokiramo, nekoga ko ima petlje!

U Srbiji su to uradili studenti, ali podržali su ih i njihovi profesori. Koliko univerzitetskih profesora u BiH, naročito u RS ste ikada čuli da se usudilo javno kritikovati bilo koji potez vlasti? Nema ih ni za prste jedne ruke i sada bi do unedogled mogli analizirati zašto. Jedan od odgovora je i da su iz ove zemlje u protekle tri decenije otišle mase, najkvalitetnijih, najsposobnijih ljudi.

Da ima takvih onda bi valjda neko ovim mladim, perspektivnim političkim snagama mnogo toga objasnio.

Npr. da koliko god Reality tv program bio grozan, zabrana bi bila još groznija. Koliko god socijalne razlike među djecom bile užasno velike, njihovo prikrivanje bilo bi još užasnije. Stvari treba mijenjati ne prikrivati.

I nastranu to što Stanivuković nema ovlaštenja da ukida tv programe, on na ovaj način ilustruje zamišljenu „Draškovu državu“.

Konstatovali smo da se Jelena ne mora truditi oko ilustracije, „Državu po Jeleni“, možemo vidjeti u programu tv „Informer“. Nebojša Vukanović je nešto specifičniji „državotvorac“. Sudeći po uređenju stranke na čijem je čelu, „Vukanova država“, ne bi imala ni jednu instituciju osim „kralja Vukana“, koji bi istovremeno bio i ministar bezbjednosti. SDS-ovu „državu“ smo vidjeli neki i preživjeli. Dodikovu još preživljavamo.

Iskustva imamo, petlje nemamo. Da imamo ne bi ni preživljavali ni očekivali da nam slobodu donesu umišljeni „državotvorci“.

Kolumne „Žuta minuta”, su dio serije „Impuls semafor“ 

Autor: Impuls

Povezane vijesti

Ima li spasa transatlanskim odnosima?

Predsjednik Njemačke Frank-Valter Štajnmajer (lijevo) s američkim potpredsjednikom Džej Di Vensom neposredno prije njegovog kontroverznog govora u Minhenu, foto: Guido Bergmann/Bundesregierung Sjedinjene Države pod Donaldom...

Autokrati su uvek opasniji u drugom mandatu

London, 13.7.2018, foto: Neda Radulović-Viswanatha Ambiciozni autokrati uvek su opasniji kada drugi put osvoje vlast. Piše: Jan-Werner Müller U retrospektivi, sedmice između izbora i prvog Trumpovog dekreta...

Popular Articles