Ilustracija Jelena Žilić
Mada se Aleksandru Vučiću sve ozbiljnije drma tron, izvjesno je da se baštinici njegovog načina vladanja i svjetonazora, polako ali sigurno, uspinju na političkoj sceni. Ali ne u Srbiji, već u dijelu Bosne i Hercegovine poznatom kao Republika Srpska.
Piše: Miljan Kovač
I nije to Milorad Dodik, već Dodikova najozbiljnija alternativa u ovom entitetu – Stanivuković. A alternativa, zna se, može biti ovakva i onakva.
Draško je, bez sumnje “onakva”, ozbiljan politički hibrid Dodika i Vučića. Ipak je prije AV 2.0, nego novi Milorad.
O tome svjedoči njegova najnovija javno izgovorena mudrost: “Ne može pisati po Fejsbuku šta kome padne na pamet!”
Kada ova Dodikova alternativa zasjedne na njegov tron, što je sve lakše zamisliti, neće biti čudo da na javnim mjestima pored uobičajenih upozorenja: “Zabranjeno bacati smeće”, “Zabranjeno gaziti travu”.. piše i “Zabranjeno pisati po “fejsbucima”…
Dođosmo tako i do osnovne razlike njega i Dodika – Milorad bi, koga pisanje po “fejsbucima” itekako nervira, kao i svaki oblik kritike, sve svalio na vjerne sluge u skupštinskim klupama, koje će usvojiti zakon o cenzurisanju svega i svačega.
Nikada javno ne bi isprozivao člana svoje partije kalibra kakav je Crnadak u PDP-u od njegovog osnivanja.
Draško ide pravo u glavu – kakav zakon, kakvi bakrači – nema pisanja i tačka.
Poruka je ovaj put upućena potpredsjedniku partije na čijem je čelu – ni manje ni više nego poslaniku Igoru Crnatku koji se, zamislite, drznuo da u objavi na Fejsbuku pozove da se detaljno ispitaju sve okolnosti oko kontroverznog tendera za nabavku javne rasvjete u Banjaluci vrijednog preko 35 miliona KM.
Crnadak kao da je zaboravio da je na čelu grada i njegove partije “nepogrešivi” Draško i da pogriješiti može samo onaj ko u tu nepogrešivost posumnja.
Crnadak je stara škola, pa ne shvata da je i demokratija dobila potpuno novo značenje. Najnoviju definiciju napisao, je, a ko bi drugi nego sam Nepogrešivi. Naravno “u duhu našeg naroda”.
“Demokratija treba da postoji, ali unutar stranke. Kada stranka zauzme stav, po tom se stavu postupa”– objasnio je Stanivuković.
I pojasnio da ne bi bilo zabune kod onih koji se prave pametni.
“Ako u stranci svako može izaći i biti suviše pametan i svašta pričati, onda to nije demokratija unutar stranke, nego raštimani orkestar. Mora se znati ko je predsjednik”, poentirao je Stanivuković.
Dileme dakle nema, “suviše pametni” su beskorisni i štetni po demokratiju po Drašku.
Ovakav zaključak je sigurno izvukao iz prakse na poziciji gradonačelnika, on te suviše pametne nikada nije birao za saradnike. Eno Drinića, živog primjera. Da je suviše pametan, ili nedajbože obrazovan, gdje bi mu bilo mjesto!? Sigurno ne s desne strane Nepogrešivog.
Sasvim suprotan primjer od Crnatka, koji je u PDP-u od osnivanja, uvijek u vrhu partije, poslanik u više mandata, bio i ministar inostranih poslova BiH. Bez dlake na jeziku kaže šta misli i dokle ga je to dovelo?
Pa pored sve njegove pameti, on je za razliku od većine Draškovih saradnika, godine proveo po učionicama, amfiteatrima, čitaonicama… da bi došao do diplome.
I opet ne zna da ćuti i sluša i možda zaradi poziciju v.d. direktora nekog gradskog preduzeća ili ustanove. Grijaće poslaničku klupu do kraja ovog mandata, i šta onda? Hoće li opet na izbornu listu? E o tome već Nepogrešivi odlučuje. Kako stvari stoje već je u skladu s novouspostavljenom definicijom demokratije i odlučio.
Stara narodna poslovica kaže da “svaka sjekira sebi usiječe malj”.
Težak je malj Crnadak sjekao i taj malj sada lupa i lupa… Dok na parčiće ne razlupa svaku nadu da će ovdje jednog dana svanuti…
Kolumne „Žuta minuta” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls