Ilustracija Jelena Žilić
Vijeće Evropske unije najzad je odobrilo zakon o obnovi prirode. Ovaj zakon nalaže obnovu 20% staništa EU, uključujući šume, livade, močvarna područja, rijeke, jezera i dna mora. To sve treba da rezultira obnovom prirode iz lošeg u dobro stanje do 2030.
Piše: Jelena Jevđenić
Skoro dvije godine se čekalo na zvanično usvajanje ovog zakona. I napokon se desilo. Nije bilo lako u pregovorima, najviše su se bunili poljoprivrednici i vlasnici šuma u EU. Ali u Evropi ipak ima reda i razuma da se ovakav zakon donese, jer situacija s klimatskim promjenama odavno je eskalirala.
Ovaj plan obnove Evropa vidi kao ključnu borbu s klimatskim promjenama.
Više od 80% evropskih staništa je u lošem stanju. Sada je na članicama unije da izrade nacionalne planove za obnovu prirode, da zasade najmanje tri milijarde stabala, da smanje pad populacije insekata, da povećaju populaciju ptica…
Između ostalog, poduzeće se konkretne mjere za rušenje brana na rijekama.
Da neće sve biti samo slova na papiru, moraće i da prate i izvještavaju EU o svom napretku.
Moraju obnoviti barem 30% staništa i vratiti ih iz lošeg u dobro stanje do 2030., zatim 60% do 2040. i 90% do 2050.
Nakon što ih vrate u dobro stanje, članice će morati osigurati da se ta obnova zadrži.
Hvala univerzumu, Bosna i Hercegovina ništa ne mora. Nije u EU. A i kada mora, opet ne mora.
BiH je daleko od ovakvog zakona. Iako je vidljivo da nije više dovoljno samo zaštititi prirodu, evropska odluka da obnovi prirodu pokazuje koliko je zdrava životna sredina narušena i da sad već moramo dobro zasukati rukave.
Tek nedavno Republika Srpska je usvojila novi zakon o zaštiti prirode. Nova verzija zakona dobila je pohvalu od eko udruženja, s obzirom na to da je zakon usklađen s određenim EU direktivama.
Ali u Federaciji Bosne i Hercegovine izmjene zakona o zaštiti prirode još stoje u ladicama. Već dvije godine zakon miruje, iako je prošao oba doma. Sada se samo čeka da se pošalje u parlament na usvajanje. Međutim, to se ne dešava.
Zbog tog pojedinci se sve više koriste o prirodne resurse ilegalnim radnjama. Ako još dodamo na to da FBiH već od 2009. nema zakon o šumama, jasno je da ovu zemlju parča ko kako hoće.
Što se i pokazalo na primjerima pretvaranjem šumskog zemljišta u Varešu za potrebe rudnika i golom sječom 18 hektara šume u Tešnju za formiranje deponije pri izgradnji koridora Vc, stalnim industrijskim zagađenjem rijeka i zagađenjem vazduha…
Opravdana je sumnja odlaganja donošenja zakona.
Da li zbog tog politički vrh u Federaciji ovaj zakon drži zatvorenim? Da bi se pogodovalo investitorima i razno raznim kompanijama kojima je BiH profitna atrakcija.
Nije da u EU nema pojedinaca i investitora koji bi nezasitno da se bogate na prirodnim resursima. Ima ih, samo su zakoni ti koji su im kočnica. Ono što nama treba.
Ali, umjesto donošenja zakona, mi dobijamo nove investitore.
Ovakav (ne)rad vlasti ne štiti, već uništava prirodu.
A zaštititi prirodu nije nuklearna fizika.
Na prvom mjestu treba zaštititi i obnoviti ekosisteme. Bolje zaštititi rijeke, šume i močvare. To je ključ za očuvanje životne sredine.
Podržati i pomoći lokalne poljoprivrede.
Povećati broj zaštićenih područja.
Insistirati na aktivnom učešću lokalne zajednice u odlučivanju i upravljanju.
Podizanje svijesti o značenju zdrave životne sredine. O biodiverzitetu.
Veće kazne za kršioce zakona.
Ili da ne dužim, uskladiti zakone s direktivama iz Evropske unije. I osigurati stopostotnu provedbu zakona na terenu.
Tek je polovina juna, a tropske temperature usijale su Bosnu i Hercegovinu. Lakše je u klimatizovanoj prostoriji, mada, lijepi su i sunčani dani i rado bismo svi vani. Ali žega. U hladnijim mjesecima imamo isti problem. Teško je biti vani zbog zagađenja vazduha.
A rado se svi pohvalimo bogatom prirodom BiH.
A neradno se angažujemo da je zaštitimo.
Ukoliko dođe do toga da moramo da je obnavljamo, ovo će biti evropska pustinja.
Kolumne „Zeleni talas”, su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls