Ilustracija Jelena Žilić
Koliko je vazduh zagađen u Banjaluci znaju najbolje oni koji su iz ptičje perspektive vidjeli oblak zagađenja dolaskom avionom iz Rima, odnosno, remonta u Cirihu. Ili ko će ga znati gdje, uglavnom u Banjaluci sigurno ne.
Piše: Jelena Jevđenić
Godinama unazad zagađenje vazduha u Banjaluci vidjeli su i disali samo pojedini građani, pojedini mediji, pojedine nevladine organizacije i aktivisti.
Za sve druge, ova tema nije bila vrijedna pomena.
Sad kad je zagađen vazduh postao političko pitanje, trebamo se pripremiti na još veće zagađenje.
Jer skoro da ne postoji problem u BiH, a pogotovo ovako veliki problem, kojeg su riješile institucije.
Izgleda da vidljivost zagađenja može da se vidi tek onda kada više nemate nikakvu nadležnost. Tako doskorašnji bog i batina entiteta RS, Milorad Dodik, za vrijeme svojih mandata je u Banjaluci izgleda udisao alpski vazduh. Sada, kada nema mandata, ali ima svega ostalog što ide uz mandat, čitaj predsjedničke povlastice i javni novac, čovjek prodisao, ali zagađen vazduh. Pa apeluje da “država nešto uradi” jer ovako više ne može da se diše.
Taman kad su ispratili Plenkovića nazad u HR, i gradonačelnik Draško Stanivuković prodisao zagađen banjalučki vazduh.
Pa donio hitne mjere da Banjalučani prodišu, reklo bi se po hitnom postupku, alpski vazduh.
Veli, danima sa stručnjacima iz ove oblasti (valjda oblasti čistog/zagađenog vazduha) gradska uprava održava sastanke.
Ne znamo da li je od stručnjaka na ovim cjelodnevnim sastancima bio neki stručnjak iz urbanog planiranja, koji je rekao da enormna količina neplanske gradnje stambeno-poslovnih zgrada itekako utiče na kvalitetu vazduha. Jer slobodno strujanje vazduha u BL je od zida do zida. I zagađen vazduh bi da izađe iz ove kotline, ali nema kuda da se provuče.
Predloženim hitnim mjerama možemo pretpostaviti da nije bilo takvog stručnjaka, jer o tome nema ni riječi.
Najavio je gradonačelnik filtere u svim individualnim ložištima, more bit’ bidne, a more bit’ ne bidne, subvencija za to. Neće biti ni vatrometa za novogodišnju noć. Kap vode u okeanu je to, al dobro, bar će banjalučke životinje biti malo mirnije. Što je dobro. Mi smo odavno došli do tog, daj šta daš.
Strože kontrole emitera gasova i pooštravanje tehničkih pregleda motornih vozila.
To je predloženi set mjera. Kao da je ChatGPT izlistao, ako mene pitate.
Dodao je gradonačelnik još da Banjaluka nastavlja izgradnju zelenih barijera i sadnju drveća, što je šamar svim Banjalučanima i laž.
U Banjaluci se sijeku drveća stara decenijama, a u životu drveta, to su stabla u punoj snazi. I najvrjednija kada je u pitanju zdrava životna sredina. Sijeku se zarad izgradnje zgrada.
Ne zna se na koje zelene barijere se misli u govoru gradonačelnika. Imala je Banjaluka jednu zelenu barijeru, na kojoj sada u mjestu galopira Tvrtko banjalučki, okovan betonom, tvrd kao stijena.
Hiljade zasađenih stabala i drvoreda, koje se pominju u hitnim mjerama biće da Banjalučani ne vide. Vjerovatno zbog zagađenog vazduha.
Al dobro je da se o ovom priča. I da se ne puca.
Bojim se da će nadležni i bivši nadležni pričom podignuti samo svijest o zagađenom vazduhu, i da će biti i sa ovim predloženim mjerama, mi htjeli, oni ne daju. Pa će na kraju za zagađen vazduh biti okrivljen i stavljen na stub srama najvjerovatnije neki novinar ili novinarka, što rade svoj posao i plaše Banjalučane.
A možda čak i ekolozi, kao ljetos kad su opstruirali nelegalno betoniranje obale Vrbasa, pardon, izgradnju šetnice, koja je sada poplavljena i zagađenom vodom iz komunalnih ispusta.
A možda i građani budu krivi.
Što ste disali zagađen vazduh? Može da bude liječničko pitanje. Ionako su nam sela prazna, što niste tamo otišli pa disali čist vazduh.
Pa tako kolektivnu, odnosno institucionalnu odgovornost, prebace na individualnu. Ne bi bilo prvi put. U našem mentalitetu je to.
Što si nosila kratku suknju? Što se nisi snašao?…
Niko neće pitati jesi li imao priliku da dišeš čist vazduh.
A i kako primijeniti individualnu odgovornost u kolektivnom haosu.
Posebno sada kada političari vladajuće stranke postaju internet aktivisti.
Ne znam kako ćemo preživjeti to licemjerje.
Kolumne „Zeleni talas” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls