Ilustracija Jelena Žilić
Inače, opštepoznat fenomen bosanskohercegovačkih rijeka je da se zagađuju same.
Piše: Jelena Jevđenić
Nedavno je Evropska opservatorija za sušu navela da je avgust 2025. godine bio najsušniji mjesec u Evropi i mediteranskom basenu od kada je počela da prati ovu pojavu 2012. godine. U analizi se navodi da je više od 53 posto evropskog zemljišta pogođeno sušom, a na Balkanu i do 90 posto.
Baš tih dana kada su mediji prenosili izvještaj Evropske opservatorije za sušu, u Bosni i Hercegovini javnost je još jednom počašćena najnovijim zagađenjima rijeka. Slike i video snimci masovnog ugibanja ribe u Neretvi, nizvodno od hidroelektrane Ulog i ispuštanjem kanalizacionih voda u Drinu.
Na snimku koji kruži društvenim mrežama se vidi cisterna Javnog komunalnog preduzeća “6.mart Goražde” kako ispušta otpadne kanalizacione vode direktno u rijeku Drinu.
Skoro svakodnevno.
Istovremeno, grad Goražde u Strategiji razvoja Grada navodi rijeku Drinu kao stub turizma. U istom dokumentu piše i da se jedan dio kanalizacionih kolektora direktno ispušta u rijeku Drinu, a dio otpadnih voda bez prečišćavanja ispuštaju u Podhranjenski potok u centru grada i tako dospijevaju u rijeku Drinu.
Da li postoje sistemi za prečišćavanje i kolektori?
Postoje.
Da li postoje sredstva za unapređenje upravljanja otpadnih voda?
Pa, postoje, ali to nije prioritet.
Do kada ne bude, tu su rafting, splavarenje, kupanje, ribolov kao turistička ponuda uz kanalizaciono zagađenje. Jedinstvena avantura.
Za razliku od kanalizacionih „pritoka“ u Drinu, na koje smo, ruku na srce i navikli, imamo te primjere svuda u državi, na prizor pomora ribe, kao zadnji slučaj zagađenja u Neretvi, nismo navikli.
Bar ne još.
Nije ovo prvo zagađenje Neretve u gornjem toku rijeke, ali je, kako su rekli ribari i ekolozi, ovakvo masovno uginuće ribe nezapamćeno. Masakr u rijeci, to bi bio najslikovitiji opis.
Povodom toga, na iznenađenje mnogih, oglasio se ministar Bojan Vipotnik.
Kaže alarmirao je Republičku upravu za inspekcijske poslove i zahtijevao da se svi nadležni inspektori uključe i istraže uzroke pomora ribe na području gornjeg toka rijeke Neretve, neposredno ispod Hidroelektrane “Ulog”.
Dodao još, kao da je portparol „HE Ulog“, šta su iz hidroelektrane radili, mjerili, spuštali, dizali vodostaj…ali sačekajmo nalaz inspekcije.
I nećete vjerovati šta se dalje desilo.
Vanrednom inspekcijskom kontrolom utvrđeno je da nema konkretnih dokaza da je pomor ribe u Neretvi u vezi sa radom hidroelektrane Ulog.
Inače, opštepoznat fenomen bosanskohercegovačkih rijeka je da se zagađuju same.
Tako je i prije dvije godine, potok Grabovac u Mrkonjić Gradu, koji teče kroz „tadašnji ilegalni rudnik“, današnji zatvoreni rudnik, bio toliko zagađen da je promijenio boju.
Analiza ekologa i Instituta za javno zdravstvo RS je pokazala ogromne količine teških metala, a nivo zagađenja, u nekim slučajevima je prelazio granice uspostavljene čak i za otpadne vode.
Analiza inspektorata je bila, odokativnom metodom mjerenja, da je voda ispravna. Ako je nešto i zagađeno, nije zbog rudnika.
Poznato je i nekoliko puta samozagađenje rijeke Bosne. Bila je i smeđa, crvena, roze, siva, bijela. Promijenila je spektar duginih boja. Naravno, nikakve veze nisu s tim imale željezare, čeličane, kamenolomi, rudnici…
Stoga i misteriozno zagađenje Neretve nije zbog hidroelektrane.
Kako kaže ona lažno pripisana Staljinu izreka, nije bitno go glasa, već ko broji glasove, tako i u slučaju zagađenja Neretve, bitno je ko i kako uzorkuje vodu za analizu.
Ekolozi u nevjerici se pitaju zašto se uzorkovanje vode vršilo uz mašinsku zgradu, a ne nizvodno.
-Postavljamo pitanja, zašto je Republička inspekcija odlučila da uzorkuje vodu samo u dijelu brane i mašinske zgrade kad je opšte poznato da snaga vode nosi zagađenje nizvodno, pa je logično da se uzorkovanja vrše na više tačaka nizvodno?
Neće niti oni, niti javnost dobiti odgovor na ovo pitanje. Što se tiče ministarstva i inspektorata ovo je završen slučaj.
Do sljedećeg zagađenja. Možda ni tada.
I šta sad sa svim tim ima suša? Pa, suša je normalna pojava ljeti.
Međutim, pored suše zemljišta, koja je ove godine bila nikad gora, tu je i hidrološka suša. Kažu, najtiši i najopasniji hazard.
To je kada nivo vode u rijekama, jezerima i podzemnim vodama padne ispod uobičajenih ili minimalnih vrijednosti.
Još jedno istraživanje koje je izašlo u avgustu ove godine pokazalo je da su sve izraženiji minimumi proticaja balkanskih rijeka. To znači da ne možemo računati na stabilne rezerve vode.
Rezultati su pokazali rapidno smanjenje minimalnih proticaja na rijeci Bosni i Drini.
Ako ovo nije alarm da se pobrinemo za naše rijeke, da shvatimo da je voda nezamjenjiv resurs, onda ne znam šta može biti i šta još od katastrofa, prirodnih ili ljudskih, treba da se desi pa da izvučemo glavu iz pijeska, onako stručno kako profiteri izvlače šljunak iz rijeka svakodnevno bez nadzora, i nešto konkretno ne učinimo.
I građani i institucije.
Za slučaj da nekom nije jasno, nema života bez uravnoteženog, čistog i zdravog ekosistema u kojem živimo.
Kolumne „Zeleni talas” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls