Ilustracija Jelena Žilić
Ovim tempom djelovanja na poboljšanju vazduha u Banjaluci, građani će prodisati nikada. Iako su iz inicijative „Mame protiv zagađenja“ još na Osmomartovskom maršu poručile, citiraću, tražimo da se tema zagađenja vazduha ne zaboravi čim dođe lijepo vrijeme; biće da smo svi zaboravili.
Piše: Jelena Jevđenić
I građani i gradska vlast.
Pa je tako, na tom fonu, prije par dana Skupština grada Banjaluka usvojila Plan kapitalnih investicija za period 2026-2028. godine, ukupne vrijednosti 281,47 miliona maraka.
Nakon zimske hampe zbog zagađenog vazduha očekivano je da se u Planu kapitalnih investicija uvrste i projekti koji bi stvarno pokrenuli s mrtve tačke rješavanje problema zagađenog vazduha. Sramno malo sredstava će se izdvojiti za projekte koji će uticati na poboljšanje kvalitete vazduha. S obzirom na nivoe zagađenja, skoro nikako.
Biće da ne dišemo isti vazduh.
I u ovom momentu, na sunčan dan, vazduh u Banjaluci je umjereno zagađen, prema podacima Ekoakcije.
Projekti u planu kapitalnih investicija su podijeljeni u 10 oblasti, a oblast Zaštita životne sredine i energetska efikasnost je jedna od oblasti s najmanje prođenih projekata, njih 6. Samo poređenja radi, na primjer, oblast saobraćaja je dobila 40 projekata.
Bez da umanjujem važnost saobraćajne infrastrukture, i ptice na grani znaju koliko je sve sem trivijalnosti u Banjaluci skrajnuto, ovim dokumentom je pokazano koliko je gradskim zvaničnicima važna zdrava životna sredina. Važna je jedva nešto.
U tih šest projekata zaštite životne sredine i energetske efikasnosti planirana je rekonstrukcija i poboljšanje energetske efikasnosti javne rasvjete, uvođenje „pametnog“ upravljanja javnom rasvjetom kroz zamjenu postojećih svjetiljki modernom LED tehnologijom na području cijelog grada. Procijenjena vrijednost kapitalne investicije u planskom periodu je 3 miliona KM.
Proširenje sanitarne ćelije za deponovanje otpada na deponiji u Ramićima, procijenjena vrijednost projekta je 4 miliona KM.
Poboljšanje energetske efikasnosti sistema daljinskog grijanja – toplovodna mreža, modernizacija 2.895 metara vrelovodne mreže i zamjenu 32 toplotne podstanice. Za ovaj projekat se izdvaja 11,75 miliona KM.
Prikupljanje i zbrinjavanje otpadnih voda grada Banjaluka, razdvajanje mješovitih kanalizacionih sistema i izgradnja postrojenja za tretman otpadnih voda prije njihovog ispuštanja u vodotoke. Vrijednost projekta u planskom periodu je 10 miliona KM.
Rekonstrukcija objekata u cilju poboljšanja energetske efikasnosti. Projektom su obuhvaćeni, između ostalog: zgrada Gradske uprave (sanacija fasade i zamjena stolarije) – vrijednost oko 4,1 milion KM; OŠ „Dositej Obradović“ – oko 320.000 KM; zajednice etažnih vlasnika – 1,8 miliona KM.
Izgradnja reciklažnih dvorišta na području grada Banjaluka, izgradnja više lokacija namijenjenih razvrstavanju i privremenom skladištenju različitih vrsta otpada koji građani mogu sami donijeti. Cilj je povećanje ekološke svijesti stanovništva, stvaranje jednakih uslova za odlaganje otpada za sve građane i smanjenje količine otpada koji završava na deponijama. Procijenjena vrijednost projekta 300.000 KM.
I to bi bilo to.
Možda još iz dijela drugih projekata, kao na primjer, nove biciklističke staze i kružne raskrsnice, gdje navode da rade na pretvaranju klasičnih raskrsnica u kružne kako bi se povećala propusna moć saobraćaja, smanjile gužve i emisija štetnih gasova, da možemo reći da se uzima u obzir pitanje životne sredine i zagađenja.
I dalje veliki dio sredstava odlazi na estetiku nasparm stvarnih potreba građana i zdrave životne sredine. Kao izgradnja šetnica uz obalu Vrbasa (legalno ili ne, sa studijama uticaja ili ne), dok kanalizacioni neprečišćeni ispusti u Vrbas ulijevaju otrove. Kao rekonstrukcija pješačkih staza na Banj brdu i slično.
Ovi projekti jesu bitni, ali kada se urade oni koji su neophodni.
Prvo se treba umiti, pa onda šminkati.
Projekti koji bi donijeli „nevidljive“, a stvarne promjene, i koji se ne mogu riješiti za jedan mandat, nisu atraktivni niti jednoj vlasti, bez obzira ko je na funkciji.
Povećanje broja mjernih uređaja za mjerenje kvalitete vazduha bi bila dobra investicija, koja ne bi ni koštala mnogo, a koja bi precizno identifikovala lokalne izvore zagađenja. Ali toga nema u planovima.
Ozeljenjavanja, otpločavanje, urbane gradske šume, takođe nema.
Nema ni suzbijanja masovne betonizacije grada. Na toj liniji imamo i to da će ove godine ključ grada dobiti nekadašnji gradonačelnik, Dragoljub Davidović, pionir u betoniranju Banjaluke.
Umićević kaže da je Davidović udario temelje u stvaranju urbane Banjaluke, a zapravo je udario temelje u betoniranju Banjaluke. Kako smo svjedoci, njegovo nasljeđe živi i godinama poslije njegovog mandata, pa i zaslužio je ključ grada kakav je sada. Zarobljen u betonu i zagađenju.
Kolumne „Zeleni talas” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls