Opet te žene, i opet je povod međunarodni dan! Ne, nije Osmi mart, čak ni u ovako pomjerenom svijetu, naravski, 8. mart nikako ne može da bude krajem jula. Po UN kalendaru, juče smo obilježili Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima. Ustvari, nismo ga obilježili. Prošao je ispod radara, dok smo se bavili pompeznim izjavama političara i estradnim “zanimljivostima”.
Najstarije evropske prašume, prelijepe divlje rijeke, nestvarni vodopadi, velebni kanjoni, nepregledna polja, raskošne šume. Sve to je, i čak mnogo više, Bosna i Hercegovina kojom dominiraju čuda prirode. Ali sve to može i da nestane ukoliko se ne pobrinemo da zaštitimo i ostavimo u nasljeđe „nekim novim klincima“.
Prošle sedmice društvene mreže i medije obišla je fotografija iz Bistrice. Na njoj, na makadamu, sjedi žena naslonjena dlanovima na zemlju i prekrštenih nogu. Oko nje se nalaze kamioni. Sunce visoko na horizontu obasjava predio. Ona se ne brani od sunca, ona svojim tijelom brani prolazak mašina prema zemljištu na kojem niče ilegalan rudnik uglja. Ona brani svoj dom.
