Ne znam da li je Milorada Dodika prijatno iznenadila riječ utjehe iz opozicionih redova u danima kada vidno nervozan čeka nastavak suđenja pred sudom Bosne i Hercegovine, ali vjerujem da mu je bar malo vratila nadu.
Kritični minerali koje posjeduje Bosna i Hercegovina, bilu su tema sastanka Nermina Nikšića predsjednika Federacije BiH s predstavnicima Svjetske banke koji je početkom prošle sedmice održan u Sarajevu. Iskopavanje teških ruda, nakon pošasti malih hidroelektrana sve češće se nameće kao novi izazov u Bosni i Hercegovini – državi u kojoj se profit domaćih i svjetskih pojedinaca olako stavlja iznad očuvanja životne sredine i budućnosti građana ove zemlje.
Grad Gaza više ne postoji. Izraelska vojska je naredila stanovnicima palestinske metropole, a bilo ih je million, da napuste grad. I pretvorila grad u gomilu ruševina. Dair al Balah i Sana su obezljuđeni gradovi. Gladni tamo ubijaju jedni druge, otimajući se za hranu i vodu. Da bi im djeca doživjela naredni dan. Ovako planeta dočekuje 31. oktobar, Svjetski dan gradova.
Aktuelan je se stari vic u novom pakovanju. Jedne subote jedan mladić upecao zlatnu ribicu. Kaže mu ona da je pusti pa će mu ispuniti jednu želju. Zašto jednu, pa do sada su bile tri? Kako da ti kažem, ljutito će ribica zlatna – pecaš u subotu i to u vrijeme lovostaja, luzeru. Uzmi ili ostavi!?
Kada je u 19. vijeku Austo-ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu za zapad ona je bila egzotična zemlja. Proučavali su stranci mentalitet našeg naroda pa su došli do zaključka da „kada ih pogodi kakva nesreća podnose je krajnje ravnodušno, uvjereni da je unaprijed bog tako odredio“. Toliko uljuljkani s ovom osobinom sada smo već došli do tačke inertnosti da i ono što nije „od boga“ ostavlja nas ravnodušnim. Ako ne sve, bar većinu.
Ko normalan ne bi zadrhtao kada vidi jezive, krvave scene izgibije u Izraelu i Gazi! A tek što su utihnule vijesti o stradanju i masovnom egzodusu Jermena iz Nagorno Karabaha. Nesretna Ukrajina više nije vijest. Ni Kosovo više nije vijest, mada ne znamo zašto je i po čijoj naredbi u selu Banjska ubijen policajac i u smrt gurnuta još trojica muškaraca.
Ako postoji izbor za najboljeg ministra u aktuelnoj Vladi RS, Denis Šulić, ministar trgovine i turizma definitivno je moj favorit. Nije da je to neka pohvala za Denisa, jer ozbiljnu konkurenciju i nema. Vjerujem da mu je teže bilo postati nabolji učenik u razredu nego najbolji ministar, ali činjenice su takve kakve jesu. Svi vi koji u gornju rečenicu gledate sa istim izrazom lica kao da ste vidjeli vanzemaljca, najprije pokušajte odgovoriti na pitanje: Koji vas je ministar više obradovao od Denisa kada je saopštio da definitivno obara cijene tirolske kobasice, pileće paštete i još nekoliko proizvoda?
Prijedor je iznevjerio mještane Bukove Kose. Gradonačelnik Javor predložio, a Skupština grada dala saglasnost za istraživanje uglja lignita na lokaciji Bukova Kosa. Samo dva mjeseca ranije ova ista skupština tražila je od Vlade RS da se obustave sva istraživanja na području opštine Prijedor.
Mediji u Republici Srpskoj ovih dana su se masovno bavili “iznošenjem porodičnih prilika”, zaboravljajući, kukala im majka, da je to krivično djelo! Čak i oni koji se furaju da su nezavisni ili da su “žestoka opozicija”, izvještavali su, ushićeno, o jednom rođendanu. Porodičnoj svetkovini, dakle.
Kada je, dopunjujući Hegela, Karl Marks rekao da se istorija prvi put ponavlja kao tragedija, drugi put kao farsa, nije ni pomislio da se „učiteljica života“ ponovi kao cirkus. A upravo to se dešava na ovom našem parčetu evropskog kontinenta gdje nakon kršenja svih društvenih normi, pod znak pitanja još samo nisu stavljeni i zakoni fizike. Baš kao u cirkusu u kome caruje iluzija. Hoda se po žici, nestaju zgrade, majmun čika lava, a drvetom se zaklanja šuma.
