Kada se desila Černobilska katastrofa skoro cijela Evropa je trpila posljedice te havarije. Poplave donesu otpad i zagađenje s jednog mjesta na drugo. Požari u šumi onečiste vazduh kilometrima dalje. Ekološke katastrofe i zagađenje koje dolazi uporedo nikada ne ostanu u svojim granicama. Bosna i Hercegovina ima nekoliko takvih primjera, ali jedan se trenutno ističe jer se tiče ugrožavanja osnovnog ljudskog prava-pravo na sigurnu i čistu vodu.
Sve je počelo prije skoro 7 godina opskurnim „lovom na vještice“ po školama i vrtićima Republike Srpske. Ali, „srBski tradicionalisti“ su dogurali dotle da kroje zakone i dovode u pitanje evropske konvencije. Može im se: podržavaju ih i političari na vlasti i Srpska pravoslavna crkva, pa čak i, nećete vjerovati, Katolička crkva.
Vjerujem da znate stari vic o zeki koji pet dana zaredom dolazi kod mede u prodavnicu da pita ima li eksera, pa izjuri napolje!? Šesti dan medo trgovac slavodobitno povika ima, a ekser završi u zekinom prstu. Upravo na ovaj crnohumorni vic podsjeća aktuelna politička situacija, tačnije situacija u koju je Milorad Dodik svako malo prijeteći secesijom Republike Srpske, doveo sebe, pa i ovaj entitet. Logično je bilo da će kad tad poput zeke iz vica dobiti po prstima.
Prođe 22. mart, svjetski dan voda. Nešto se u medijima reklo o vodi, institucije nešto poručile, par aktivista se skupilo i očistili obale i rijeke od otpada, a sutradan se već nastavilo po starom. Ali, ne za svakog. Nekome je svijest o očuvanju voda od životne važnosti. Nekome je život uzurpiran svakim danom, ne samo 22. marta.
Sud je zabranio kopačima uglja u Bistrici kod Prijedora da bagerima potkopavaju imanje porodice Zrnić. Do sada su zbog te rabote Zrnići izgubili više od dva duluma zemlje, koja se jednostavno – urušila u provaliju. Ovo je prva pobjeda Bistričana, koji se već godinu dana bore protiv rudnika.
Napraviti razliku između toga koliko političari stvarno prihvataju ove vrijednosti i “prolazne ocjene” Evropske komisije isto je kao shvatiti razliku između stečenog znanja i ocjene koja je često stvar trenutnog raspoloženja učitelja.
Posljednjih 50 godina čovječanstvo je napredovalo na polju tehnologije nezamislivo mnogo, dobili smo internet, mobilne telefone, pa pametne telefone, dostupnost svega na jedan klik, nedavno i prvi ugrađen čip u mozak čovjeka. U posljednih 50 godina izgubili smo mnogo više, brojnost divljih vrsta opala je za 69 posto.
Banjaluka je nevjerovatno uspješan grad. Da nije tako, ne bi na adresu Gradske uprave stiglo čak 120 prijedloga za priznanja zaslužnima za “izuzetan doprinos u razvoju grada”. Da nije tako, ne bi se gradonačelnik hvalio dostignućima, a skupštinska većina poručivala da bi oni to još bolje, da nije baksuz - gradonačelnika.
„Kandidat treba da se svidi biračima, ne opoziciji“, poručio je Draško Stanivuković opoziciji od koje očekuje da ga opet kandiduje za gradonačelnika Banjaluke. I zapravo krajnje iskreno opisao svoj pristup politici. Banalniji čak i od ideje da podigne (spomen) park ćirilici.
Početak februara bio je buran za ekološke aktiviste u BiH. Možda je ispravnije umjesto aktivisti reći građani jer su većina njih „natjerani“ da se bore za svoje domove. Na Ozrenu, u Bistrici, Varešu...
