Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
„Ima ovdje svakakvog ološa, nakotio se,“ reče, ne trepnuvši, Milorad Dodik. Opisa, u pet riječi, aktuelno stanje u Republici Srpskoj. Jer, ako predsjednik RS, usred Banjaluke, kaže OVDJE, onda, logično, priča o Republici Srpskoj, a ne o Gvatemali! Bravo Mile, care! Jest, brate, nakotilo se, disati se ne može!
Piše: Milkica Milojević
Već vidim kako se republičkosrpske patriote dižu na zadnje noge i uglas kevću: nije tako, ne izvlači iz konteksta!
I u pravu su: ima ološa, i nakota svakojakog, a ima, bogami, i konteksta.
Jer, Mile Dodik je, ustvari, izjavio, citiram:
„Ima ovdje svakakvog ološa, koji se nakotio, koristeći strana sredstva i čineći sve da oblati srpski narod i srpsku državu koja se zove Republika Srpska.“
I najavio novi zakon o nevladinim organizacijama, koji će biti, reče, „rigorozniji nego što je bio ranije predložen“, dakle onaj u narodu poznatiji kao „zakon o stranim agentima“.
Znači, to je to: otvara se nova sezona lova na vještice, beskrupulozna hajka na „domaće izdajnike“ i „strane plaćenike“, one što bulazne o ljudskim pravima, građanskim slobodama, pravdi, demokratiji, nezavisnom pravosuđu i ostalim tricama i kučinama. One što ne daju da muževi tuku žene, a roditelji djecu, i da političari pljačkaju narod i prirodne resurse, one što se mršte na pokliče „ubij pedera“, one što neće u bugarski voz i što Republiku Srpsku nazivaju entitetom u BiH.
To je, dakle, taj pasji nakot, na koji se okomio čestiti predsjednik Republike.
Vidim, već trljaju ruke „navijači“, zaštitnici „tradicionalne porodice“, negatori femicida, obožavaoci čvrste (muške) ruke, putinovci, trampovci, vučićevci, četnička mladež…
A ima toga, nakotilo se!
Nije uzalud Mile Dodik pravio cirkus slikajući se sa kačketom MAGA i slaveći, uz rakiju i pjesmu, pobjedu Donalda Trampa.
Jer, kad je govorio o nakotu i ološu, fino je objasnio da je “odluka američkog predsjednika Donalda Trampa o suspenziji pomoći nevladinim organizacijama signal da i RS donese svoj zakon o NVO.“ Dakako, rigorozniji!
Elem, riješio Tramp da potopi USAID, pa pohitao Mile da satare ološ u svom selu. Vidjela žaba…
A ima žaba, nakotilo se!
Ima i pacova, hijena, lešinara, više nego ikad.
Nakotilo se toga, ne samo u Republici Srpskoj! Oni veliki se osokolili, preko svake mjere, a oni mali izviruju iz svojih rupa, misle, došlo i njihovo vrijeme.
Vascijelu planetu, koja ni dosad nije bila bog zna šta, ološ sada složno vuče u ponor!
Ko je gledao inauguraciju Donalda Trampa, sve sa Ilonom Maskom i njegovim (ne)dvosmislenim salutiranjem, sve mu je jasno.
Mask je lijepo rekao da je Hitler bio komunista, a da je američka agencija za međunarodni razvoj USAID „kriminalna organizacija” i „klupko crva“. Pa je i Tramp, koji je upravo multimilijarderu Masku dao poseban status u svojoj vladi, sve to zapečatio izjavom da USAID vodi “gomila radikalnih ludaka”.
Eto, to je to. Nakotilo se ološa, vrlo moćnog ološa, u moćnoj državi, koja (još uvijek) drma svijetom.
I koja može, potezom pera, bez ispaljenog metka, ubiti stotine miliona ljudi. Mnogo, mnogo više nego u svim ratovima koje je Amerika vodila, a nije da se nije ratovalo!
Jer, šta je, ustvari taj USAID? To je glavna agencija za međunarodnu pomoć američke vlade, koja godišnje dobija desetine milijardi dolara od Kongresa SAD za finansiranje programa u najsiromašnijim zemaljama svijeta.
Taj novac američkih poreskih obveznika se već 63 godine ulaže u borbu protiv siromaštva, zbrinjavanje gladnih, zdravstvene programe, pomoć u slučaju katastrofa, pa i za promociju demokratije i odbranu ljudskih prava.
Skoro 70 odsto ljudi koji bi mogli umrijeti od gladi, zavisi od USAID-a.
Od USAID-a zavisi i liječenje miliona Afrikanaca zaraženih sidom i ebolom.
Od USAID-a zavise i klimatske izbjeglice, žrtve zemljotresa, poplava, požara i cunamija…
Od pomoći USAID – a zavise i mnoge sigurne kuće za žene i djecu žrtve nasilja širom svijeta. A i mnoge organizacije koje se bore za ljudska prava, mali nezavisni mediji, razotkrivači korupcije … Ali, to je tek mali dio ovog velikog kolača.
Od USAID-a je lijepih miliona dobio i Milorad Dodik, i onomad kad je bio „dašak svježeg vjetra“, a i mnogo kasnije, kad je ova agencija podržavala brojne projekte vlasti u Republici Srpskoj.
Ali, Mile to sad ne spominje. Mile sad navija za Trampovu i Maskovu Ameriku koja će „opet postati velika“.
Zar Amerika nije bila velika u proteklih šest decenija, kad je, uz sve svoje nepodopštine, bila najveći svjetski spasilac gladnih, bolesnih i siromašnih i najveća podrška borcima za pravdu?
Ako pitate Trampa i Maska – nije.
Jer, po njihovom, baš zahvaljujući američkim dolarima se nakotila sva sila ološa: onih što bulazne o ljudskim pravima, građanskim slobodama, pravdi, demokratiji, nezavisnom pravosuđu i ostalim tricama i kučinama. Onih što ne daju da muževi tuku žene, a roditelji djecu, i da političari pljačkaju narod i prirodne resurse, onih što se mršte na pokliče „ubij pedera“ i što razotkrivaju korupciju i nepravdu.
Jebe se Trampu i Masku za gladne i bolesne, za „pedere“, za kojekakve Afrikance i Balkance što hoće da imaju ljudska prava, kao da su, bože me prosti, bogati Amerikanci. Živo im se fućka za žene u Afganistanu i robovsku radnu snagu u Bangladešu, a pogotovo za nesretne Palestince…
I tako dalje.
Tramp i Mask hoće veliku Ameriku za sebe. I za svoj nakot.
A šta ćemo mi u svemu tome? Kod nas gladnih još uvijek nema, bar ne onako, kako su gladni Sudanci, Palestinci i Somalijci. Ali, javne kuhinje su prepune.
Prirodnih katastrofa ima, vidjeli smo šta se desilo Jablanici, a ima nas i mnogo pod nadstrešnicom. Ima i tajkuna, korumpiranih političara, nasilnika… sva sila. Nakotilo se.
Borili smo se protiv tog ološa, kako tako, uz pomoć „stranih plaćenika“ i „domaćih izdajnika“. Sad je zapelo. Vrijeme je da konačno shvatimo da borba protiv tog nakota nije tek tek puki „projektni zadatak“. U pitanju je goli opstanak i budućnost naše djece.
Milorad Dodik je rekao svoje. Njega, a i to je rekao, ne zanima Evropska unija, on bi da se ubaci u Trampov i Maskov voz.
Sad smo mi na potezu. Na koju ćemo stranu?
Kolumne „Crveni karton”, su dio serije „Impuls semafor“.
Autor: Impuls