Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Unuk dolazi kasno noću iz grada i zatiče svoju baku kako, ne trepćući, gleda pornić. Zapanjen, dečko je pita šta to, kog vraga, radi. A ona će njemu: samo da vidim, sine, hoće li se na kraju uzeti. Ovo je, naravno, vic.
Piše: Milkica Milojević
U stvarnosti, građani Republike Srpske, baš kao baka iz vica, godinama netremice gledaju izanđalu političko – pornografsku sapunicu, sve isčekujući šta će na kraju biti. Neće biti ništa. Jer nema ničeg. Sve je fejk. Fejkuša na kvadrat!
Tako smo, u jednoj epizodi te seljoberske porno serije, eto baš prošle nedjelje, čuli da je Banjaluka postala čudo festivalskog turizma.
Kotlićijada u banjalučkom naselju Česma, prevazišla je, iznebuha, ne samo Sabor trubača u Guči, nego i kultni Oktoberfest!
Ne vjerujete? Pa morate vjerovati, to je rekao čuveni doktor, univerzitetski profesor, akademik, direktor Univerzitetskog kliničkog centra RS, narodni poslanik, visoki funkcioner najmoćnije političke partije… Dakle, dr Vlado Đajić.
Sve je to izdeklamovao, oduševljeno pozdravljajući „predsjednika Republike Srpske“ Milorada Dodika. Koji nije predsjednik, baš kao što kotlićijada nije Oktoberfest, niti je pornić romantična komedija sa hepi endom.
I još je doktor kazao da se na kotlićijadi, koja se zapravo zove Krajiška Guča, okupilo 10.000 ljudi, mada je rastrvoljena ledina, uprkos vaskolike buke i šareniša, očigledno bila – poluprazna.
Pa šta je to, ljudi? Zar doktor, akademik, visokorangirani političar – laže!
Naravno da laže. Ali, nema veze, zanimljiv je.
Zar je doktor, akademik, direktor, političar, u stvari obični hohštapler?
Naravno da jeste, ali šta fali!
Zar partija, koja se hvali da ima 200.000 članova, u gradu od 200.000 stanovnika, ni uz pomoć brojnih „gostiju sa strane“, ne može skupiti par hiljada ljudi na teferiču sa džabnim ićem, pićem i muzikom.
Naravno da ne može.
Ali, zato doktor Đaja može da organizuje Krajišku Guču – kotlićijadu, da joj bude pokrovitelj, da je najavi marketinškim sloganom: Opet Baja, opet Rada, opet doktor Đaja i kotlićijada!
Malo li je!
Eh, čega tu nije bilo! Prvo Krajiška Guča. To vam je kao da kažete kokošija mačka, ili kineske japanke. Dobro, kineske japanke, fakat, postoje i prodaju se za 5 maraka širom Bosne i Hercegovine.
I Krajiška Guča, fakat, postoji. To vam je ono kad se ukrste trubači iz Guče i krajiška pjesma. A krajiška pjesma, to je: „đe si kume, ti ćelava glavo, davno nisi sa ženama spavo“, ili „ej doktore, pregledaj mi ženu, sinoć sam joj prebio slezenu“. Nema dalje.
Ali zašto je kotlićijada u predgrađu nazvana baš Krajiška Guča? Pa u čast Dana srpskog jedinstva i zbog radi tradicije. A šta mu dođe ta tradicija. E, pa to je pjesmom objasnio jedan od mnogobrojnih krajiških pjevača. Pa kaže: „pio ćaća, pio đed, došao na mene red, sada pijem i ja, to je naša tradicija!“
Šta nije jasno!
Nemojte hejtati Krajišku Guču – kotlićijadu! Baš se doktor domaćinski potrudio!
Te 240 kotlića, te hiljadu i kusur pijanih kotlića – majstora, te folk zvijezda Rada Manojlović, koja je, sve pjevajući, probala svih 240 svesrpskih čorbi, dok je doktor – akademik lično, odjenut u kecelju i kuvarsku kapu, pjevao i pocupkivao s njom. Te jagnjići i prasići na ražnju, te pive koliko ti duša želi, te krajiških pjevača ne zna im se broj, te sijaset srpskih zastava … I kao kruna svega, koncert Baje Malog Knindže, sa kojim je, bogami, zapjevao i „predsjednik republike“.
Ori se pjesma i zastave se viju, dok se u pozadini, kao kulisa, nazire ruinirani gigant socijalističke industrije, iz onog idiličnog vremena kad je Banjaluku zagađivao samo dim iz fabričkih dimnjaka. I polja otrovnog piralena na kojima niču skupe zgrade sa stanovima za siromašne Banjalučane.
Nazvati sve ovo kolažom populizma i nacionalizma bio bi čist akademizam. Kakav crni kolaž, vašar je to i trvolj. Ali šta fali, narod to, kažu, voli.
Voli narod i da čorbu kusa, čak i kad u nju zakuvaju govance. Sve se narod pravi da ne vidi i ne zna. Uostalom, i da zna, šta fali! Možda to što mu serviraju i nije pravo govno. Kad je sve fejk, što bi baš govno bilo odistinsko!
A kotlićijada se nastavlja. Sa zastavom od 120 metara pod koju se može sakriti svašta. Sa paljenjem svijeća ubijenom Trampovom jurišniku, kojem ni ime ne znaju izgovoriti. Sa igrokazom fejk predsjednika kotlić – republike, koji pravu predsjednicu prave države proglašava personom non grata, pa onda povlači svoju odluku, jer ga je tako „zamolio prijatelj“. Sa skrivanjem pečata, da bi se spriječili izbori…
Kotlićijada – kotlić od jada!
Kolumne „Crveni karton” su dio serije „Impuls semafor“.
Autor: Impuls