Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Godinama je, iz dana u dan, davao novac za 100 obroka gladnima, ali se nije hvalio: ni ovim, ni mnogim drugim dobročinstvima. Pjevao je „sviraj nešto narodno, ponašaj se prirodno“, a slušali su ga i rokeri i džezeri i ljubitelji opere. Svima „naš“, ni za koga „njihov“. Halid.
Piše: Milkica Milojević
Ne, nije ovo ona ljigava, patetična „o mrtvima sve najbolje“. Bar u ovoj zemlji ima mrtvih, na pretek, o kojima bi se moglo, a bogme i trebalo, reći svašta.
Ali o Halidu, ni za života, niko nije govorio ružno. Nijedan hejt, nijedna svađa, nijedna afera. Ni ljubavnicu mu nisu uspjeli napakovati! A decenijama je živio na estradi.
Decenijama je živio na estradi, a govorio je da mu nije bitno kako izgleda, nego kako se osjeća.
Osjećao se dobro, a nije „vodio računa o svom tijelu“, kao druge estradne zvijezde. Nije pio smuti, nego rakiju. Nije provodio dane u teretani, dočekivao je zore u kafani.
-Da sutra umrem, ne bi mi bilo žao. Imao sam lijep i ispunjen život – rekao je ne tako davno.
I umro je. U 72. godini. Mnogi kažu, prerano. On bi, garant, rekao: taman kad treba.
Posljednji put je pjevao u Banjaluci. Bolestan i iscrpljen. Nije htio da otkaže koncert, na binu je došao pravo iz bolnice. Publika je pjevala s njim, da mu pomogne.
Kad bi se Halid zahvaljivao Alahu, na svemu što mu je podario, niko se nije pitao zašto Alah, a ne Bog.
Sumnjičavi i naopaki Ante Tomić ga je opisao jednom jedinom riječju: ljudina.
Njegovo poštovanje prema ženama i njegova ljubav prema jednoj, jedinoj Sejdi, ušlo je u legendu. I u pjesmu. Pjevao joj je: „Naša ljubav, znaj, naš je spomenik.“ Ali pjevao joj je i: „Što si tako lijepa, grom te ubio.“ Pokušajte to prevesti na engleski!
Kad je otišao, društvene mreže su preplavile anegdote o njemu. Jednu je podijelio stendap komičar Predrag Peđa Bajović.
Nastupao je, veli Peđa, sa Halidom, zabavljao je publiku između dva bloka njegovih pjesama. I kad je Halid otpjevao čuvenu sevdalinku „Snijeg pade na behar na voće“, sinula mu je ideja da na tu temu improvizuje skeč, koji će kasnije ući u njegov redovni repertoar.
-„Snijeg pade na behar na voće“ – klimatske promjene. Mi smo u BiH danas moderne teme razmatrali prije više od 100 godina. Pa onda, „neka ljubi ko god koga hoće“ – LGBTQ. „Ako neće, nek se ne nameće“ – sloboda izbora. „Od nameta nema selameta“, znači, nema nametanja – demokratija – izdeklamovao je Peđa.
I naravno, strijepio je šta će Halid reći na to.
-Prije nego što će nazad na pozornicu, Halid mi priđe i reče:”Ti to samo tako, smisliš i pričaš!?” I onda je dodao: “A ovo što si rek'o… fakat je možda tako! Nisam nikad razmišljao o tome na taj način.” – objavio je Peđa Bajović.
Zvali su ga kralj sevdaha, a on se nije ponašao kao kralj. Naprotiv.
– Više bih volio da me zapamte kao dobrog čovjeka, nego kao dobrog pjevača – rekao je jednom prilikom.
I zapamtili su ga.
I još je rekao da nema u BiH nijednog sela, koje ima dom kulture, a da on u tom domu nije pjevao. A pjevao je i na stadionima, trgovima i u arenama. Pred hiljadama ljudi.
-Svi moji koncerti su isti. Pokloni se i počni, a onda pjevamo: malo ja, malo raja – kazao je Halid.
Ako postoji normalna Bosna i Hercegovina, to je ona s Halidom i njegovom rajom.
Ako postoji lik, koji bi u svakom gradu BiH mogao dobiti svoju ulicu, bez ijednog glasa protiv, bila to ulica Halida Bešlića.
Samo, da bismo zaslužili ulicu nazvanu po čovjeku čistog srca, valjalo bi prvo očistiti ulice. Ne samo od komunalnog otpada, ima tu smeća, svakojakog. Nakotilo se, što reče jedan političar.
Kolumne „Crveni karton” su dio serije „Impuls semafor“.
Autor: Impuls