Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Ko kaže da Banjaluka ne misli na svoju djecu! Eto, gradonačelnik Draško Stanivuković je predložio, a čestiti odbornici promptno usvojili, da se u ovoj i naredne dvije godine u dječja igrališta na području grada ulože tri miliona maraka. Odakle? Od kredita.
Piše: Milkica Milojević
Šta fali, ako je za djecu, ništa nije skupo!
Ako je za budućnost našu, ma nek je i sto kredita!
Ako Banjaluka treba da se igra grada u izbornoj 2026., a bogami i u izbornoj 2028. godini, ne pitaj za kamatu! Sve će to narod vratiti! Nakon što glasa.
Nećete vjerovati, ali obnova i izgradnja dječjih igrališta u Banjaluci je predviđena Planom kapitalnih investicija, tačnije izmjenama i dopunama narečenog plana, koje su usvojene na vanrednoj sjednici Skupštine banjalučke.
Sve je ličilo, božemiprosti, na usvajanje nekog Regulacionog plana, kojim se „investitorima“ odobrava izgradnja nebodera sa skupim kvadratima na atraktivnim lokacijama.
Isti recept: na vanrednoj sjednici gradonačelnik vanredno tražio dopunu dnevnog reda, onda pauza, pa glasanje i ruka ruci: složiše se suprotstavljeni blokovi PDP – SNSD, dok dlanom o dlan.
I dok svi oni vezu medene bajke o igri, dječici, bezbjednosti i radosti njihovoj…meni, eto, đavo ne da mira.
Znam da će me hejtati kao nadžak babu, koja, uprkos nagradi UNICEF-a „za dugogodišnji novinarski doprinos promociji i zaštiti prava djeteta“, nema nimalo senzibiliteta za potrebe dječice banjalučke.
Znam, ali moram da pitam! Takva mi narav.
Evo 15 pitanja, za svaki milion po pet. Mnogo? Pa ni tri miliona kredita nisu mačji kašalj. Ni dječja igra.
- Koliko će tačno ljuljaški, penjalica, tobogana i inih spravica biti kupljeno, ili popravljeno, za tri miliona KM?
- Ko će vraćati taj kredit, kada grad napravi, ili obnovi, ta silna igrališta?
- Pošto je odgovor na prethodno pitanje prilično jasan, a jasno je da i mladi potencijalni roditelji masovno bježe u inostranstvo, evo sljedećeg pitanja: ko će nam praviti djecu, koja će vraćati kredite za igrališta koja nam grad tako velikodušno pravi?
- U koje će škole i koje vrtiće ići dječica, koja će se u slobodno vrijeme igrati na kreditnim igralištima?
- Gdje će Draško i drugari „posaditi“ ta silna nova igrališta, ako znamo da je svaki kvadrat u gradu rezervisan za „investitore“, a predgrađa i sela ionako niko ne zarezuje?
- Da li će se na tim, kreditnim igralištima, okupljati dječica koja u predizbornoj kampanji trče na zborno mjesto, jer se pročulo da „Draško dijeli pare djeci“, a roditelji ih, za tu svečanu priliku, spremno oblače u nove haljinice?
- Da li će na tim igralištima, u sličnim prilikama, i Dodik dijeliti djeci pedesetice, ili bar čokoladice?
- Kome će ostati sva ta silna igrališta, kada djeca poodrastu, saberu dva i dva, i krenu preko granice?
- Ko će nabavljati kamere za video nadzor igrališta, koje je Dragan Lukač već najavio?
- Ko će biti „najpovoljniji ponuđač“ za nabavku, već spomenutih, ljuljaški, penjalica, tobogana i inih gradskih igrački za gradska igrališta?
- Po kojoj su nomenklaturi, već mnogo puta spomenute ljuljaške, penjalice i tobogani, kapitalne investicije?
- Čiji će kapital, na osnovu te kapitalne investicije, porasti brže od najnaprednijeg djeteta?
- Da li će ta silna igrališta biti upisana u Urbanistički plan grada, koji nije usvojen, a kad će ne zna se?
- Da li će bar jedno od tih planiranih igrališta biti instalirano u budućem kompleksu „Banjaluka na vodi“, koji su zlobnici već nazvali „Banjaluka na kanalizaciji“, jer je Vrbas, zna se, najveća kanalizaciona cijev u Banjaluci?
- Koliko će igrališta biti instalirano u selima banjalučkim, u kojima, čim padne snijeg, djeca ne mogu u školu, pa čuče u mraku, jer zbog snijega, logično, nestane struje?
Moglo bi se još mnogo tog pitati, ali svaka igra, pa i pitalica, ima kraj. Svaka igra, osim igara bez granica, kojima nas sluđuju, svakodnevno.
Kolumne „Crveni karton” su dio serije „Impuls semafor“.
Autor: Impuls
