Novi Zakon o igrama na sreću otvara mogućnosti za realizaciju novih „uspješnih poslova“ poput onog sa kiparskom firmom u vrijeme Dodikovog prvog mandata. Kada je Lutrija RS u pitanju, interesi njegovog kuma Mile Radišića se ne dovode u pitanje.
piše: Miljan Kovač
Nakon što je Narodna skupština Republike Srpske usvojila novi Zakon o igrama na sreću, ostala je samo dilema – ko će biti te “sreće” da postane partner vlasti u organizovanju ovog unosnog posla. Upravo, član 25. novog zakona, u kome se navodi da igre na sreću Lutrija RS može realizovati “u poslovnoj saradnji sa drugim licima”, izazvao je najviše polemike u javnosti.
Poučeni nizom iskustava “privatno-javnog” partnerstva u ovom entitetu, upućeni tvrde da će unosni posao dobiti neko od tajkuna bliskih vlasti ili čak članova porodice vladajućih moćnika. Tako se već spekuliše i s imenom kompanije “Prointer” iza koje stoji sin Milorada Dodika, a pominje se i Dodikov kum Mile Radišić, poznat iz afere “Medicinska elektronika” u kojoj je pravosnažno osuđen. Tim više što je Radišić svoj finansijsko-poslovni uspjeh i započeo na čelu Lutrije RS na osnovu sumnjivih poslova sa jednom firmom sa Kipra zbog čega je RS pretrpjela veliku štetu.
S druge strane, ekonomski stručnjaci i priređivači igara na sreću upozoravaju da će primjenom novog zakonskog rješenja entitetski budžet biti uskraćen za više od 100 miliona maraka godišnje, te da će mnogi ostati bez radnih mjesta. Tvrdnje ministarke finasija Zore Vidović da će ovim zakonom biti obezbijeđeno dodatno punjenje budžeta, odbacuju s gnušanjem.
Posebnu sumnju izazvala je činjenica što je Zakon usvojen u hitnoj proceduri, bez prethodne javne rasprave i konsultacija stručne javnosti. Iako su oštro kritikovali prijedlog ovakvog zakona, opozicioni poslanici u Parlamentu RS odigrali su još jednu rolu političke ikebane, dajući legitimitet upravo onim postupcima vladajuće većine koje kritikuju. Apsurd je i da se Zakon koji otvara vrata još jednom sumnjivom “privatno-javnom partnerstvu” donosi u trenutku kada iz Evropske unije dolazi stroga preporuka da se javno-državni sektor postepeno ukida, jer se loše kontroliše, podložan je koruptivnim radnjama, nelojalnoj konkurenciji i generiše gubitke.
Žurba do lagodne zarade
Žurba da se Zakon donese bez prethodne javne rasprave ukazuje na to, tvrde u stručnim krugovima, da je on i namijenjen nekom posebnom, kome će biti omogućen izvor pozmašnih prihoda i ko zbog toga nema vremena za čekanje.
Asocijacija koja okuplja priređivače igara na sreću (ALPIS) je Skupštini dostavila “Analizu uticaja industrije igara na sreću na ekonomiju Republike Srpske”. Analizu je za potrebe ove asocijacije izradila kuća za ekonomske analize “Riter Advisory Services”. Uradili su to na svoju ruku, s obzirom da se Vlada i Ministarstvo finasija nisu udostojili napraviti nikakvu stručnu analizu prije nego je ovako važan zakon upućen u skupštinsku proceduru i na kraju kao takav i usvojen.
U analizi se navodi da igre na sreću uplatama u budžete i fondove, neto dobit priređivača, te plate i druge lične dohotke daju direktan doprinos BDP-u Republike Srpske u iznosu od 36,1 miliona evra (0,70%) te da direktno zapošljavaju 2800 radnika. Ako se na to doda i doprinos ostvaren poslovanjem firmi koje sarađuju s industrijom igara na sreću, od opremanja lokala, proizvodnje opreme, softvera ukupan doprinos ove industrije entitetskom BDP-u je 107,8 miliona evra ili 2,09% godišnje, a od te djelatnosti zavisi oko 12.000 radnih mjesta.
„Uvođenje najavljenih promjena na tržištu igara na sreću primoraće priređivače na zatvaranje poslovanja te, posljedično, širenje sivog tržišta i odliva novca iz Republike Srpske. Efekti će bili jasno opipljivi i zastrašujući – 56,5 miliona evra iznosio bi trenutni pad BDP-a Republike Srpske, a u budžetu će biti 23,3 miliona evra manje uplaćenih poreza i velika je vjerovatnoća da će 2900 radnih mjesta biti izgubljeno, što predstavlja svakog 80. zaposlenog u Republici Srpskoj, a 190 privrednih subjekata bi moglo biti ugašeno“, vidi se iz u zaključaka analize “Riter Advisory Services”.
Iz Asocijacija legalnih priređivača igara na sreću upozorili su da će doći do podnošenja krivičnih prijava protiv svih odgovornih koji su tokom ovog perioda obmanjivali javnost propagandom da će doći do povećanja prihoda usvajanjem ovog zakona.
Kumovsko kockanje
Kako je izvlačen novac iz Lutrije RS, još u vrijeme prvog premijerskog mandata Milorada Dodika, stara je, ali opet aktuelna priča. Ona dodatno daje za pravo onima koji sumnjaju u časne namjere vlasti kada je u pitanju „igranje“ zakonom o „igrama na sreću“.
U vrijeme političkih previranja 1997. godine, odnosno raskola u tada vladajućem SDS-u, od krila te partije nastao je Srpski narodni savez (SNS), na čijem čelu se našla tadašnja predsjednica ovog entiteta Biljana Plavšić. Njoj se pridružio i visoki funkcioner SDS-a dr Branislav Lolić koji je sa sobom poveo i svog vozača Milu Radišića. SNS, u koliciji sa Dodikovim SNSD-om i Socijalističkom partijom, ubrzo preuzima vlast. Dodik je postao premijer (18. januara 1998.godine), Branislav Lolić predsjednik Upravnog odbora, a njegov vozač Radišić direktor Lutrije RS. Radišić je u međuvremenu „ekspresno“ stekao i fakultetsku diplomu i izgradio bliske kumovske odnose sa Miloradom Dodikom.
Ovaj trojac se u martu 2000. godine uputio u Limasol na Kipru gdje su potpisali ugovor između Lutrije i tamošnje kompanije Glory, čije su štetne posljedice ubrzo izašle na vidjelo.
Suština ovog nevjerovatnog ugovora je u tačkama koje predviđaju da kompanija sa Kipra u partnerstvo s Lutrijom RS ulaže jedan računar i jednog delegata u menadžerski tim, dok sve ostalo – finasijske, materijalne, ljudske resurse i infrastrukturu – obezbjeđuje Lutrija.
Već 14. aprila iste godine Vlada Milorada Dodika je donijela odluku kojom je potvrđen ugovor iz Limasola. Ovaj akt, odlukom Vlade, nije objavljen u „Službenom glasniku“. Neobjavljivanje odluka Vlade u „Službenom glasniku RS“, inače je bila ustaljena praksa u prvom premijerskom mandatu Milorada Dodika.
Ubrzo nakon ovoga, Lutrija RS je kupila lutrijski materijal u vrijednosti od 7,3 miliona maraka koji nikada nije upotrijebljen, a o čemu svjedoče i izvještaji Glavne službe za raviziju javnog sektora. Po svemu sudeći, ovaj posao je poslužio za izvlačenje novca iz Lutrije RS. Upućeni kažu da bi tolika količina lutrijskog materijala koji se tada mogao kupiti za taj iznos bila dovoljna za cijelu Evropu.
Nakon što je 2000. godine Dodik izgubio izbore, došlo je i do smjene na čelu Lutrije. Međutim, prije nego što će napustiti direktorsku fotelju, Radišić je jednostrano raskinuo ugovor sa kiparskim partnerom.
Nakon jednostranog raskida ugovora, Glory je zaprijetio tužbom, tražeći od Republike Srpske, oko 82 miliona maraka odštete.
Porodične igre na sreću
Međutim, niti je saradnja nastavljana niti je došlo do tužbe. Ali, kada je 2006.godine Dodik opet zasjeo u premijersku fotelju, za novog direktora Lutrije postavljen je Siniša Dojčinović – sin rođene sestre Mile Radišića.
Odmah po zauzimanju fotelje u kojoj je ranije sjedio i njegov ujka Mile, Dojčinović je ustvrdio da nema nikakvih neriješenih odnosa sa kiparskom kompanijom. Ipak, revizorski izvještaj za 2008. godinu pokazuje da je kompaniji Glory isplaćeno 302 hiljade maraka na osnovu presude zbog raskinutog ugovora.
Interesantno je da su se ubrzo nakon sklapanja sumnjivog posla pojavile informacije da je Milorad Dodik postao vlasnik vile na Kipru, što je on u više navrata demantovao. Međutim, njegova kćerka Gorica ne krije da je fakultetsku diplomu stekla, dok je boravila u toj zemlji. Pod vlašću Milorada Dodika, RS je otvorila i predstavništvo na Kipru koje, navodno, služi za razvoj ekonomske saradnje sa tom zemljom, iako nije poznato da je s nekom tamošnjom kompanijom sklopljen ikakav značajniji posao, osim famoznog ugovora sa kompanijom Glory. Takođe nije poznato ko stvarno stoji iza te firme, a po svemu sudeći radi se o offshore-kompaniji.
Novi Zakon o igrama na sreću otvara mogućnost za realizaciju novih „uspješnih poslova“ sa takvim kompanijama i s ko zna kakvim ishodom.
U svakom slučaju, kada je Lutrija RS u pitanju, interesi Dodikovog kuma Mile Radišića se ne dovode u pitanje. Zato je prošle godine, u kojoj su prema izvještaju revizora u Lutriji zabilježeni gubici veći od 650.000 KM, Lutrija iskeširala oko 3,2 miliona maraka Radišiću za poslovni prostor u njegovoj nelegalno izgrađanoj zgradi u “Picinom parku” u Banjaluci. U tu sumu spada i oko 500.000 KM, isplaćenih akcionarima koji su bili protiv ove kupovine.
Autor: Impuls