Foto: infobijeljina.com
U Bosni i Hercegovini i dalje postoji 271 gromobran s ugrađenim radioaktivnim izvorom koji predstavlja ozbiljnu opasnost po živote i zdravlje ljudi i životnu sredinu.
Piše: Miljan Kovač
Iako su morali biti uklonjeni prije više od trideset godina, država nema sistematsko rješenje za ovaj problem, a nadležni ležerno odgovaraju da u Bosni i Hercegovini ne postoji centralno skladište za njihovo skladištenje.
Da stvar bude još gora, utisak je da se o rješenju problema ozbiljno i ne razmišlja, iako su u međuvremenu pored ovih opasnih objekata ponegdje nikle i stambene zgrade i drugi objekti u kojima, nesvjesni opasnosti, ljudi rade i borave.
U Državnoj regulatornoj agenciji za radijacionu i nuklearnu bezbjednost (DRARNS) iz koje su nam i potvrdili ove informacije, bar znaju ko je glavni krivac za ovoliki nemar po zdravlje ljudi, a to je “administrativna struktura Bosne i Hercegovine”.
„Nažalost, imajući u vidu administrativnu strukturu Bosne i Hercegovine, aktivnosti na rješavanju ovog pitanja su se pokazale izuzetno sporim i teškim za ostvariti. Ono što možemo potvrditi jeste da će DRARNS u okviru svojih nadležnosti nastaviti sa aktivnostima u pronalaženju adekvatnog rješenja“, odgovorili su iz agencije. Za razliku od njih u institucijama čiji je opis posla zaštita zdravlja i bezbjednost, nisu imali drugi odgovor, osim da nas upute na DRARNS.
Smrtonosni teret prošlosti
Prema riječima stručnjaka koje smo kontaktirali, radioaktivni gromobrani su uređaji za zaštitu od udara groma u koje je ugrađen radioaktivni izvor kako bi se pojačala efikasnost privlačenja munje. Postavljani su uglavnom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka na krovovima industrijskih objekata, kasarni i visokih zgrada. Imali su, naravno, propisani rok trajanja i način održavanja.
Foto: BN /Radioaktivni gromobran u Višegradu
Ovi gromobrani sadrže male količine izotopa poput americijuma-241 ili radijuma-226. Iako u normalnim uslovima ne predstavljaju veliku opasnost, njihovo oštećenje, korozija ili neadekvatno rukovanje može uzrokovati širenje radioaktivnih čestica. To može dovesti do kontaminacije objekata i povećanog rizika od zračenja.
Zbog dokazane štetnosti zračenja i opasnosti po zdravlje, njihova upotreba je zabranjena sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka, a obavezno uklanjanje uvedeno je 1991. godine, zakonom na nivou tadašnje države. Dešavanja devedesetih doprinijela su da i gromobrani i njihova štetnost gotovo padnu u zaborav.
Sem konstatacija o njihovom broju i opasnosti, kao i rijetkih izjava pojedinih stučnjaka o tome, konkretnih poteza na rješavanju problema nema.
Zakon o zaštiti od jonizirajućeg zračenja iz bivše države, koji je stupio na snagu 1991. godine, zabranio je daljnju upotrebu radioaktivnih gromobrana i propisao rok do 1996. godine za uklanjanje svih do tada postavljenih gromobrana. No, zbog rata koji je nastupio na području bivše Jugoslavije, taj zakon nije doživio svoju primjenu niti je provedeno u djelo uklanjanje radioaktivnih gromobrana.
Javna tajna
DRARNS je 2014. godine usvojio Strategiju upravljanja radioaktivnim otpadom u Bosni i Hercegovini, kojom se predviđa i uklanjenje i bezbjedno skladištenje radioaktivnih gromobrana. Otprilike to je sve što je u vezi s ovim pitanjem urađeno, jer je očito broj ovih gromobrana godinama nepromjenljiv.
“Što se tiče pitanja sistemskog uklanjanja gromobrana sa ugrađenim radioaktivnim izvorima, isto će biti moguće planirati tek po sticanju uslova za njihovo sigurno centralno skladištenje”, kažu u ovoj agenciji.
Nema, po svemu sudeći, ni volje da se ovakvo skladište formira u dogledno vrijeme .
Ipak, institucije pokazuju veću “ozbiljnost”, kada je u pitanju informisanje javnosti o ovom problemu.
Valjda su zbog toga lokacije opasnih gromobrana “tajna”, bez obzira što su lako uočljivi na mnogim objektima širom države.
“Imajući u vidu potencijalne bezbjednosne rizike kao što su neovlašćeno uklanjanje, odnosno otuđivanje istih, nismo u mogućnosti da Vam dostavimo spisak. Ipak, ovom prilikom želimo Vas informisati da su o njihovim lokalitetima upoznate sve relevantne ustanove zadužene za provođenje aktivnosti na zaštiti ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća”, saopšteno nam je iz DRARNS-a.
Nisu nadležni ni zainteresovani
I obratili smo im se. S obzirom da se na teritoriji Republike Srpske, što nam je potvrđeno i u DRARNS-u, nalaze 132 radioaktivna gromobrana, kontaktirali smo Civilnu zaštitu RS (CZRS).
“U vezi traženih podataka, predlažemo da se po tom predmetu obratite sljedećim nadležnim institucijama, i to Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske – Odjeljenju za eksplozivne materije i poslove zaštite od požara i Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske. Na nivou Bosne i Hercegovine nadležna institucija je Državna regulatorna agencija za radiološku i nuklearnu bezbjednost”, navedeno je u odgovoru CZRS.
Slijedom ovog odgovora obratili smo se i MUP-u RS.
“U vezi s navedenim upitom potrebno je da se obratite Regulatornoj agenciji za radijacionu i nuklearnu bezbjednost BiH”, odgovorili su iz MUP-a.
Identičan odgovor smo dobili i iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.
Na kraju smo došli do državne agencije, koja je od svog postojanja do danas, osim pomenute Strategije iz 2014. godine, usvojila još dva dokumenta iz ove oblasti: Politiku o sigurnosti izvora jonizirajućeg zračenja u Bosni i Hercegovini, usvojenu 2012. godine, dok je četiri godine poslije usvojen i Državni akcioni plan o hitnim slučajevima zaštite stanovništva od jonizirajućeg zračenja u slučaju vanrednog događaja, nuklearnog udesa ili nastanka nuklearne štete.
I to je valjda sve što se o pristupu ovom problemu mora znati.
Ako…
Malo je nade u stavovima ljudi koji se profesionalno bave ovom oblasti, da ne moraju baš svi radioaktivni gromobrani biti štetni.
“Nisu štetni ako stoje uspravno. Zavisi kako su postavljeni, koji je tip gromobrana… Ako imaju svoju funkciju, ako nije pokidana gromobranska traka i ako su ispravni – oni ništa ne smetaju. Oni generišu zrak oko sebe, stvaraju tačku udara, tako da grom, ukoliko krene prema objektu, udari u taj gromobran”, rečeno nam je u mostarskoj firmi “Ekoteh” d.o.o. specijalizovanoj, između ostalog, i za zaštitu od zračenja.
Ostaje međutim, veliko “ako”, s obzirom, da se kako je već rečeno radi o gromobranima postavljenim prije više od 40 ili 50 godina, čija je lokacija tajna, a institucije se međusobno prebacuju odgovornošću.
Za razliku od BiH, u zemljama u regionu su odavno ozbiljnije pristupili ovom problemu. Dok je Slovenija odavno riješila ovaj problem, Hrvatska i Srbija godinama sistematski uklanjaju opasne gomobrane. I jedna i druga država su pri kraju konačnog rješavanja problema. U BiH sve ostaje po ustaljenoj praksi “možda bude, možda ne bude”.