Muhamed Kovačević: Općinski nevidljivi kriminal

Sarajevska općina Ilidža spada u same rekordere po izdvajanju budžetskih sredstava za nevladine organizacije koje se brinu o isključivo jednoj društvenoj populaciji – boračkoj!

Autor: Impuls

Uvod

Svjedoci smo u posljednjih mjesec dana aktivne borbe nezadovoljnih boraca koji su u više navrata na radikalne načine zahtijevali od vlasti da se ispune njihovi uvjeti od kojih je jedan bio i ukidanje boračkih organizacija na lokalnom, odnosno kantonalnom nivou. Da taj zahtjev i te kako ima smisla svjedoči i situacija koja karakteriše sarajevsku općinu Ilidža u kojoj je registrovano čak 17 nevladinih organizacija čija je osnova djelovanja briga i zaštita boračke populacije! Pored ovih nevladinih organizacija na općini Ilidža djeluje i fondacija „Za osumnjičene borce u periodu 92 -95“, bez detaljnih specifičnosti za šta osumnjičene.

Mejl (mail) po službenoj dužnosti

Zbog svega ovog navedenog 4. septembra, ove godine sam poslao mejl u službu za boračka pitanja općine Ilidža, na čijem je čelu Mirsad Sinanović, sa molbom da obavimo intervju o temama u vezi sa brojem i poslovanjem nevladnih organizacija koje se brinu o boračkoj populaciji. Nakon što mi na službeni upit i poslata čak dva mejla nije odgovoreno, odlučio sam da dotičnog posjetim lično u njegovoj kanelaciji u općini Ilidža. Nakon legitimisanja i upoznavanja upitao sam gospodina Sinanovića da li mu je u funkciji službeni mejl, na što sam dobio potvrdan odgovor. Na moje sljedeće pitanje, zašto mi nije odgovorio na mejl, dobio sam vrlo konfuzan odgovor o „zakonu o službenoj dužnosti“ po kojem se na mejl odgovara u roku od 24 sata. Pošto sam ga napomenuo da sam mejl poslao u utorak (4. 9.) a da je tada bio petak (7. 9.), dotični gospodin je počeo nervozno mahati papirima i klikati po tastaturi, nakon čega mi je rekao da je vjerovatno u pitanju neki tehnički problem. Pošto sam u nastavku razgovora sa gospodinom Sinanovićem saznao da je on trenutno najstariji općinski službenik, bilo je logično da po toj osnovi čovjek koji je godinu dana pred penzijom ne zna koristiti kompjuter. Ali ako je to logično, ne znači da je i prihvatljivo!

Kako se troši lova?

Prema budžetu koji je usvojen za tekuću 2018. godinu općina Ilidža za potrebe nevladinih organizacija izdvaja 800.000 KM. Od tog iznosa čak 680.600 KM se odnosi na izdatke za boračka udruženja, odnosno 85% od ukupnih izdvajanja! Nemoguće je pritom ne primijetiti ogroman debalans u iznosu koji dobijaju neke nevladine organizacije nauštrb drugih. Tako, recimo, po primanju budžetskog novca apsolutni lider je Udruženje boraca „Četvrta viteška motorizovana brigada“ sa čak 54.400 KM odobrenih sredstava, dok sa druge strane, „Udruga bojovnika HOS-a“ prima „svega“ 2000 KM. Na moje pitanje, po kojem kriteriju se dijeli novac pa neki dobijaju više a neki znatno manje, gospodin Sinanović mi je odgovorio :

„Što se tiče izdvajanja novca iz budžeta za to su aposlutno odgovorni vijećnici općine Ilidža. Većina u općinskom vijeću (koju ima Stranka demokratske akcije – SDA), odlučuje koliko će se sredstava izdvojiti za nevladine organizacije. Kada je u pitanju podjela već odobrenog novca za nevladine organizacije, tu dolazi do izražaja spretnost predsjednika nevladnih udruženja koji lobiraju kod općinskih vijećnika za iznos koji njih interesuje. Nije nemoguće da u tom procesu i poneki vijećnici „čvaknu“ i po 200-300 maraka, ali to obično ide tako.

S druge strane, kantonalno minstarstvo za boračka pitanja na godišnjem nivou odobri 40.000 KM, isključivo u svrhu obilježavanja historijskih datuma vezanih za dane brigada ili pogibije znamenitih boraca. Isključivo mojom borbom ja sam uspio, i pored prijetnji, da tu stvar uredim po međunarodnim standardima. Općina, kad je to u pitanju, izdvaja do 2000 KM i to preko komisija koje su sastavljenje iz višestranačkih tijela, a konačno odobrenje sredstava nakon komisijske preporuke daje načelnik. Znači, početkom januara u Oslobođenju i na veb-stranici (website) općine izađe javni poziv za dodjelu sredstava za obilježavanje historijskih datuma i svako ono udruženje je dužno dostaviti pisani projekat komisiji, koja nakon toga daje preporuku načelniku, koji zatim odobrava sredstva. Ostatak od 60.000 KM ide za projekte“.

Kada sam mu napomenuo da prema budžetu ta cifra nije 60.000 nego 50.000 KM i kada sam mu postavio pitanje da li postoji neki aktuelni projekat koji je u fazi realizacije, dobio sam sljedeći odgovor:

„Naravno da postoji. Evo, ove godine će biti realiziran projekat škole skijanja za djecu na Bjelašnici, njih čak 150 će proći obuku skijanja“.

Na moje pitanje kakve to veze ima sa brigom o demobilisanim borcima, odgovorio mi je da on to ne zna, ali da on nije taj koji odlučuje o tome nego komisija.

„Ja sam se jedva izborio da uredim poslovanje nevladinih organizacija na međunarodnom nivou. Odnosno, dao sam svoj maksimum da one postanu samoodržive. Zbog toga se 50% od izdvojenih sredstava daje za tekuće troškove a 50% za projekte. S te strane gledajući, mi kao općina smo jedini u kantonu Sarajevo koji su uspjeli regulisati tu stvar na takav način. Opet treba imati u vidu da ova udruženja koja dobivaju veće novčane iznose imaju makar jednog stalnog zaposlenog, dok ova druga kao što su unija veterana Rakovice ili odred bojovnika HOS dobivaju simbolička sredstva koja koriste za obilježavanje dana brigade. Evo, uzmi ti, šta možeš za 2000? Nije to ništa“.

Na moju intervenciju da je cifra od 2000 gotovo pa cijeli godišnji iznos penzije mog oca i da se na osnovu te 2000 koje daje općina može izvući makar još toliko od ostalih javnih ustanova koje su uglavnom pod kontrolom iste političke partije (u ovom slučaju SDA), gospodin Sinanović je ostao bez teksta. Također, na moje pitanje da su upravo bojovnici HOS-a na području ratne općine Ilidža izvršili ratni zločin ubivši pripadnika ARBiH Nijaza Tabaka 13. 7. 1992. godine, kao i da su izvršili i ratni zločin nad srpskim civilima u općini Trnovo, te da i pored toga primaju novac iz općinskog budžeta, dobio sam odgovor da on o tome ne zna ništa, te je ponovio da novac odobra općinsko vijeće, komisija i na kraju načelnik!

Istinski pokretači otpora ili istinski pokretači otpora

Druga stvar ili tema koja je „bola oči“ u ovom istraživanju, a koju sam htio pitati gospodina Sinanovića jeste kako je moguće da postoje udruženja sa gotovo indentičnim nazivima, koja su uredno registrirana u općini. Na to sam dobio sljedeći odgovor:

„To je nadležnost kantonalnog ministarstva pravde. Ja tu ništa ne mogu. Oni su bili dužni to da prekontrolišu. Prema Dejtonskom (Deyton) sporazumu nevladina udruženja i organizacije su bile entitetski nivo. Kasnije je visoki predstavnik to odlukom dao da može ići na državni nivo. I to po američko-liberalnom sistemu, gdje ti je za registraciju udruženja potrebno troje ljudi. Skupimo se sada ja, ti i još jedan i, hop, napravimo udruženje. Odemo se registrirati i uzimamo pare od općine ili kantona. A pri tome to ministarstvo u kojem smo se registrovali nikada ne vrši kontrolu o nazivu ili da li smo izvršili godišnju sjednicu koju smo prema zakonu dužni održati i izvještaj uredno poslati i na općinski i na kantonalni nivo“.

Na moje insistiranje da mi objasni kako je moguće da udruženja sa istim nazivom kao što su „Istinski pokretači otpora-patrioska liga“ odnosno „Istinski pokretači otpora-BiH“ zatim „Udruženje boraca Prvog bataljona Stup“, odnosno Udruženje boraca „Stup“ dobijaju različite svote novca, iako nose ista imena ili naziv organizacije, gospodin Sinanović je rekao sljedeće:

„Što se tiče te patriotske lige, tu postoji jedna stvar. Imaš udruženje „Patriotska liga“ na kojem je čelu Ćazim (Ćazim Mučić) koje godišnje dobije 27.600 KM. Oni su regularno udruženje i po njihovom statutu oni se vode kao pokretači otpora od sredine '91. godine. Tu su radile i dvije sekretarice . Obje su bile stalno zaposlene, s tim da se jedna sada zaposlila u općini. I tu sam imao problema, jer je bila prijavljena na dva mjesta i dobivala duplu platu. Pa je to mojom intervencijom ispravljeno. A to drugo udruženje pokretača otpora, oni govore da su oni kao počeli sa aktivnostima u '90. godini, kada je nastala i stranka SDA. Oni dobivaju godišnje 10.000 KM, ali nemaju nikog stalno zaposlenog, rade po ugovoru o djelu. Kako su oni bili patriote u '90. ja to stvarno ne znam.

Ovo sa ovim borcima sa Stupa je jedna velika bruka. Pazi, ja sam iz Otesa. Mi smo napravili prvi „mješoviti“ multietnički bataljon od Bošnjaka i Srba i taj spisak predali Talijanu (Mustafa Hajrulahović). To je zvanično bio prvi registrovani bataljon u gradu Sarajevu, tadašnjem, koji je obuhvatao cijelu lijevu stranu Stupa, počevši od Otesa do Stupskog brda odnosno Rajlovca i Ahatovića. Dok ovo Mehićevo udruženje (Samir Mehić, predsjednik udruženja), oni su uzeli desnu stranu Stupa kojoj pripadaju Nedžarići i Kasindo. Ovi iz bataljona dobivaju 14.400 KM godišnje, dok ovi Mehićevi dobivaju 4000 KM godišnje. I tu nastaje veliki problem. Borci se dijele. Mi smo pokušali to da ujedinimo. Obje organizacije su od SDA. Ali neće niko, nema šanse. Bili su se potukli da padne mrtva glava. Sramota jedna“.

Na moje pitanje da li upoznat sa činjenicom da od 17 nevladinih boračkih udruženja koja djeluju na općini samo jedno ima svoju oficijalnu fejsbuk (Facebook) stranicu odgovorio mi je :

„A šta ja tu mogu? Pa, ljudi ne idu u GRAS (Javno komunalno preduzeće za javni prijevoz u kantonu Sarajevo) i dobivaju platu, a ja sada da peglam ove iz nevladinog udruženja što nemaju fejsbuk stranicu“?

Na moju opasku da netransparentno trošenje javnih budžetskih sredstava može dovesti do podizanja krivične prijave protiv odgovornih, rekao mi je da će se potruditi da se taj problem ispravi.

Fondacija za kriminal

Za kraj sam gospodina Sinanovića upitao o fondaciji, registrovanoj na općini Ilidža, koja se zvala Fondacija „Četvrta viteška brigada za borce osumnjičene u periodu 92-95“ čiji je budžet skočio sa 15.000 na 150.000 KM! Na moje pitanje po kojem osnovu, dobio sam odgovor:

„To nije 15.000, i prošle je bilo 150.000, sigurno. Znam, jer sam gledao taj prijedlog. A to ti je osnovao general Fikret Prevljak, pa pošto je postao kantonalni vijećnik, mislim da je sada to preuzeo Emir (Emir Redžović), da ne bi došlo do sukoba interesa“.

Na moje pitanje da li mu je poznato da je Emir Redžović već predsjednik udruženja boraca „Četvrta viteška motorizovana brigada“, te da se pored toga nalazi u penziji, odgovorio mi je:

„On vjerovatno radi tu sa ugovorom o djelu“.

Na moje pitanje kako je moguće da neko može raditi u fondaciji čiji je godišnji budžet 150.000 KM “sa ugovorom o djelu”, odgovorio mi je da su za to nadležni kantonalno ministarstvo pravde koje prati registraciju fondacije, ali i načelnik koji zajedno sa općinskim vijećem odobrava novčana sredstva za tu fondaciju.

„Oni su to osnovali nešto kao i na federalnom nivou. Novac iz te fondacije je išao za sve borce koji su bili osumnjičeni pred sudom BiH, ne samo iz općine Ilidža. Dosta tih para je išlo i za hadžićku grupu (optuženi čelnici iz Hadžića za slučaj logora Silos)“.