Miljan Kovač: Kako je politički konvertit Dragan Čavić zloupotrijebio “Pravdu za Davida”

U sjenci “Pravde za Davida”, opozicioni političari prevarili svoje glasače. Dragan Čavić šampion političke prevare, obreo se pod skutima “šefa mafije”, kako je sam nazivao Dodika. Politička korupcija – zločin bez kazne.

Autor: impulsportal.net

U medijskoj sjenci građanskog bunta izraslog iz nastojanja roditelja stradalog mladića Davida Dragičevića i građana okupljenih oko grupe “Pravda za Davida” da se utvrde činjenice o ubistvu ovog mladog Banjalučanina, ostala su neka druga dešavanja koja svakako zaslužuju medijsku pažnju.

Prije svega, to je pitanje kako su pojedini političari iskoristili ova dešavanja za sopstvene ciljeve.

Dok svijet obilaze slike policijske brutalnosti nad građanima koji javno traže istinu i pravdu, aktuelna vlast bezuspješno nastoji da pretvori ovaj slučaj u navodni pokušaj “rušenja ustavnog poretka” za što terete Davora Dragičevića, oca ubijenog mladića, i građane koji ga podržavaju.

Apsurd je da su u međuvremenu dijelom te vlasti postali i pojedinci koji su do oktobarskih izbora prošle godine javno podržavali “Pravdu za Davida”, a vlast optuživali da prikriva istinu.

Primjer Dragana Čavića, narodnog poslanika i lidera, donedavno opozicionog NDP-a,  svakako je najupečatljiviji slučaj ovakve besramne prevrtljivosti.

Čavić koji godinama najoštrije kritikuje aktuelnu vlast i lidera vladajuće partije Milorada Dodika, nije ih štedio ni u skupštinskim klupama, govoreći o Davidovom ubistvu u izbornoj godini. Međutim, odmah nakon izbora sjeo je sa “vođom mafije”, kako je nekada nazivao Dodika i ozvaničio svoje članstvo u valjda istoj toj “mafiji”.

U svakoj ozbiljnoj zemlji bi se nezavisni i profesionalni organi gonjenja i pravosuđa pozabavili slučajam kakav je “slučaj Čavić” i utvrdili da li je riječ o teškom krivičnom djelu političke korupcije ili možda o krivičnom djelu ucjene, kao razlogu ovakvog Čavićevog ponašanja.

Ista istraga bi mogla pokazati i zašto su donedavni opozicionari i kritičari vlasti, poput Obrena Petrovića, Dragomira Vasića, Borisa Jerinića, postali dijelom iste te vlasti, zbog čega su isključeni iz opozicionog SDS-a, dok su se na istom putu podrške dojučerašnjim političkim protivnicima, aktuelnoj vlasti, našli i zagovornici koalicije sa strankom Milorada Dodika, još uvijek, bar formalno, članovi SDS-a Mićo Mićić, Milovan Bjelica, pa i Sonja Karadžić koja je jasno poručila da će ići tamo gdje ide i njen prijatelj Bjelica.

Preletači zvani papci

Promjena stranačkih dresova i prelazak dojučerašnjih oštrih kritičara vlasti pod skute te iste vlasti koju su nazivali mafijaškom, izdajničkom i optuživali, ne bez osnova, da je korupcijom građane dovela do ivice prosjačkog štapa, u Republici Srpskoj je poznata od ranije. Eskalirala je nakon izbora 2014. godine, kada je u javnost procurio snimak razgovora tadašnje predsjednice Vlade RS Željke Cvijanović s nepoznatom osobom u kome otvoreno govori kako su kupili neke poslanike opozicije. Cvijanovićka je tada kupljene opozicionare, nazvala papci.

Ironija je da je tada upravo Dragan Čavić insistirao na razotkrivanju te političke korupcije i da je, kako je tvrdio, sporni snimak slao na vještačenje stručnjacima u Belgiju, i to “o svom trošku”.

Zbog epiteta koji im je tada dodijelila Željka Cvijanović svi preletači i tadašnji i budući u javnosti su pejorativno nazvani “papci”.

Zašto je četiri godine poslije Dragan Čavić odlučio postati “papkom”, pitanje je koje zahtijeva opsežnu istragu, a koju, nažalost, u ovoj zemlji očito niko nema volje da provede.

Čavić u maju 2018. postigao tajni dogovor s Dodikom

Prema navodima našeg izvora iz koalicije koja je zajedno sa Čavićevim NDP-om nastupila na parlamentarnim izborima, oni su informaciju o Čavićevom tajnom dogovoru sa Dodikom dobili već početkom avgusta prošle godine. Navodno, dogovor je postignut još u maju izborne 2018.

Ako je to tačno, a sve ukazuje na to da jeste, onda Čavićevo ponašanje u skupštini RS, naročito na posebnoj sjednici skupštine na kojoj je tema bila slučaj ubistva Davida Dragičevića, predstavlja vrhunac licemjerja. Treba podsjetiti da je upravo Dragan Čavić bio prvi političar koji je javno iznio informaciju da je David ubijen i da se ne radi o “zadesnoj smrti” niti o “samoubistvu” kako je tada javno tvrdio vrh policije.

“Čisto sumnjam da je mladić koji je bio fizički aktivan, bez ozira na njegov toksikološki nalaz, od tog pada mogao da se uguši. Na tako plitkom dijelu, jer je rječica Crkvena tu plitka. Čak i kada ima padavina, tu visina vode ne može biti do pojasa”, rekao je Čavić na posebnom skupštinskom zasjedanju koje je 9. 5. 2018. održano tim povodom.

On je tada naglasio i da ne prihvata kriminalizaciju Davida Dragičevića i pokušaje da to bude alibi za to što je mrtav.

“Zato sam ogorčen svime što čujem. Niko nije imao pravo da iznosi kvalifikacije, dok nije utvrdio uzročno-posljedične veze sa njegovom smrću, bez obizra koliko detalji iz njegovog ličnog života bili kontraverzni. Niko nikome nema pravo da sudi bez javnih institucija. Pokušala se stvoriti slika da je on narkoman i sklon ekscesima. U tome ulogu imaju i mediji koje mi plaćamo iz svog džepa”, rekao je, između ostalog, ovaj tada opozicioni narodni poslanik, oštro kritikujući vrh policije i pravosuđe RS zbog neprofesionalnog ponašanja u ovom slučaju.

Ono što su, ipak, svi primijetili je da je od svih opozicionih lidera, najmanje dolazio na skupove “Pravda za Davida” koji su održavani na centralnom banjalučkom trgu. Međutim, nije propustio priliku da se na skupu pojavi zajedno sa drugim opozicionim liderima, onda kada je Davor pozvao opoziciju da se pridruže građanima. Tada je i Čavić, zajedno sa drugim opozicionim liderima, potpisao izjavu da će biti uz Davora, dok se ne otkriju i ne uhapse Davidove ubice. Ta informacija, uz video-materijal, plasirana je tokom predizborne kampanje čime je još jednom zloupotrebljena ova tragedija.

Čavić član Dodikove “mafije”

Kako se jedan od najoštrijih kritičara vlasti Milorada Dodika i njegovog SNSD-a, svih proteklih godina, nakon oktobarskih izbora, našao u zagrljaju onih koje je donedavno častio epitetima kao što su “mafija”, “nenarodni režim” optužujući ih za pronevjeru i pljačku desetina ili stotina miliona maraka, pitanje je na koje bi odgovor mogla dati samo temeljita istraga. A elemenata za istragu i te kako ima. Zašto bi se, uostalom, politička korupcija, koja predstavlja jedan od najtežih oblika prevare, tretirala drugačije nego kao teško krivično djelo, za koje bi neko morao da odgovara? Prije svega, počinilac takvog djela je iz koristoljublja prevario svoje glasače. I to je prevara, kao i mnoge druge.

Zamislite da vam trgovac ponudi robu koju predstavi kao savršenu i vi to dobro platite, a onda utvrdite da vas je prevario i da vam je podvalio nešto drugo, umjesto onoga što ste skupo platili!? Bila bi to klasična prevara, koju biste vjerovatno prijavili policiji. Zašto bi političku prevaru trebalo drugačije tretirati?

Da li je Dragan Čavić ovom prevarom ostvario ličnu korist, ili je možda na neki način ucijenjen, pitanja su koja se logički nameću kada se u obzir uzmu njegovi donedavno izneseni stavovi o onima sa kojima je sada u koaliciji.

Od oštrih kritika vlasti i najstrožih kvalifikacija na račun njenih aktera koje Čavić ranije nije štedio, a u javnost je iznosio i niz dokumenta koji svjedoče o povezanosti vlasti sa teškim kriminalom i korupcijom. Tako je u medijskom obraćanju 24. februara 2015. za Dodika rekao da je “pokrovitelj mafije u RS” i da se bavi “šatorskim patriotizmom”, te najavio da će pokrenuti “inicijativu da se utvrdi ratni staž Dodika, Nebojše Radmanovića i Nikole Špirića”.

On je takođe u više navrata proteklih godina optužio vlast na čelu sa Miloradom Dodikom da je omogućila pljačku i slijevanje miliona maraka u džepove njima bliskih tajkuna.

S druge strane, svi se sjećamo Dodikovih optužbi na Čavićev račun, kada ga je u svom stilu nazivao izdajnikom koji je “priznao genocid u Srebrenici” i koji je “ukinuo Vojsku Republike Srpske”, te u vrijeme kada je bio predsjednik RS “pomilovao teške kriminalce”.

Svi ovi izljevi “netrpeljivosti” između Čavića i Dodika, na volšeban način,  pretvorili su se u veliku “političku ljubav” krunisanu i ministarskim mjestom za kadar Čavićevog NDP-a, a kako se najavljuje i za direktorske fotelje istaknutim kadrovima ove donedavno opozicione stranke. Sve to ukazuje na elemente ozbiljne političke korupcije.

Ako je Milorad Dodik “pokrovitelj mafije u RS”, kako je tvrdio Čavić, onda je jasno da je Čavić postao dio te mafije.

Od “ljubavi” do “mržnje” i nazad

Ne treba zanemariti ni činjenicu da njihovi politički, a možda i poslovni odnosi “od ljubavi do mržnje i obrnuto” imaju svoju istoriju.

Sjećamo se 2006. godine kada je Čavić, tadašnji predsjednik RS i predsjednik tada vladajućeg SDS-a, Miloradu Dodiku, dodijelio mandat za sastav vlade. Mada se taj čin smatrao demokratskim potezom predsjednika, jer je Dodik prethodno obezbijedio skupštinsku većinu, nakon što se dotada vladajuća koalicija raspala, zaboravlja se da se tada otvoreno, iz krugova bliskih Čaviću, pričalo da je riječ o novom političkom paktu koji je trebalo da nastupi odmah nakon izbora te godine.  Čaviću tada bliski ljudi pričali su da je SNSD kandidovao Milana Jelića za predsjednika RS, ne zato da bi pobijedio nego da bi izgubio izbore, čime bi Čavić ostao na poziciji predsjednika, a Dodik na poziciji premijera. U prilog ovim tvrdnjama išla je i činjenica da je prethodne izbore Jelić ubjedljivo izgubio, upravo od Čavića. Pričali su da nakon izbora slijedi velika koalicija SDS-a i SNSD-a koja će dugo vladati RS. Plan se izjalovio, pošto je Jelić ipak ostvario ubjedljivu pobjedu. Pravdali su se da ni Dodik tako nešto nije očekivao, pa je došlo do promjene plana. Silaskom sa predsjedničke funkcije Čavić je našao privremeno novo radno mjesto. Radio je u “Farmalandu” u Novoj Topoli, danas propaloj firmi koju je privatizovao Dodikov blizak saradnik, kontraverzni biznismen Dragan Vasiljević, sa adresom u Miami Beachu. Projekat “Faramland” ostaće upamćen kao najpoznatija “praonica novca”, kako su je nazvali i pojedini opozicionari, uz tvrdnju da je preko te firme oprano više od 60 miliona maraka koje su isisane iz budžeta RS, propalih robnih rezervi i kredita Investiciono-razvojne banke. Kakva je Čavićava konkretna uloga bila u ovom poslu javnosti, za sada, nije poznato.

U periodu koji je uslijedio došlo je da otvorenog sukoba Dodika i Čavića, koji su se, bar u javnosti, predstavljali kao najveći politički protivnici, a bivši predsjednik RS i SDS, koji je u međuvremenu napravio novu političku partiju, često se nametao i kao lider opozicije.

Međutim, etiketa koju mu je Dodik najčešće lijepio da je “izdajnik koji je priznao genocid u Srebrenici”, aludirajući na izvještaj Komisije o dešavanjima u Srebrenici 1995. godine, sačinjen 2004. godine  i Čavićevo obraćanje javnosti povodom tog izvještaja, skinuta je pred same izbore 2018. godine. Na vrlo perfidan način, zakazivanjem Posebne sjednice Narodne Supštine RS, na kojoj će se tražiti revidiranje tog izvještaja. Sjednica je ipak najviše poslužila Dodiku koji je u predizbornoj kampanji još jednom zaigrao na nacionalističku kartu što najviše godi uhu njegovog biračkog tijela. To je ono biračko tijelo koje u Čavićevom javnom obraćanju povodom izvještaja o Srebrenici 2004. godine nije vidjelo civilizacijski čin već “nacionalnu izdaju”.

Ovakvom sjednicom 14 godina poslije izvještaja komisije o Srebrenici, i to u finišu predizborne kampanje, sada je jasno, Dodik i Čavić su odigrali zajedničku igru i time krunisali svoje tajno sklopljeno savezništvo. Izdaja glasača, ali prije svega gaženje po vlastitim principima koje je javno zastupao, Čavića je dovelo na šampionsku poziciju među političkim “papcima”. Zloupotreba “Pravde za Davida” i događaja oko nje, na čiji račun je prvo prikupljao političke poene javnim nastupima, a onda u njenoj sjenci izvršio kapitalnu političku prevaru.

Za ovaj vid prevare politički konvertiti, bilo da se radi o Čaviću ili SDS-ovim zagovornicima “srpskog jedinstva” sa Dodikovom vlašću koju su donedavno javno etiketirali za kriminal i izdaju i na a taj način obmanuli svoje glasače, bi prije svega trebalo da budu kaženjeni od tih glasača, a politička korupcija bi konačno trebalo da počne da se tretira kao i svaka druga krupna prevara. Međutim, usljed opsežne propagande, prije svega zaštitničkih skuta vlasti pod koje su se sakrili, teško je očekivati da će “papci” uskoro snositi posljedice.

Kako je govorio Dragan Čavić prije Opštih izbora 2018. godine pogledajte u intervjuu koji smo sa njim radili:

https://www.youtube.com/watch?v=ZGyxeB6yCm4