Nikola Vidačković i Damjan Crnomarković
Mjesec dana prije ubistva Damjana Crnomarkovića, počinilac ovog zločina, izvršio teško krivično djelo. Nakon ubistva i čekanja da bude upućen na izdržavanje kazne, još dva razbojništva. Ko mu je pomogao da pređe granicu i izbjegne kaznu zatvora?, – pitaju se Damjanovi roditelji.
Autor: impulsportal.net
Ni četiri godine od ubistva dvadesetogodišnjeg Damjana Crnomarkovića iz Laminaca kod Gradiške, krivac za njegovu smrt, iako pravosnažno osuđen, nije upućen na izdržavanje zatvorske kazne. U bjekstvu je i na slobodi. Prema nezvaničnim saznanjima u Srbiji. Pitanje koje roditelji pokojnog Damjana postavljaju je “ko mu je omogućio da pređe granicu”? Otvoreno sumnjaju na korumpirane pojedince u pravosuđu i policiji.
Milan i Doja, Damjanovi roditelji
Pitanje koje se iz priče o ovoj tragediji samo nameće jeste da li bi, da su nadležni radili svoj posao, Damjan Crnomarković danas bio živ, ali i da li bi tada maloljetni Nikola Vidačković postao ubica?
Da je sistem valjano funkcionisao, Vidačković te kobne noći kada je zadao smrtonosni udarac Damjanu ne bi ni bio na slobodi, zbog teškog krivičnog djela koje je samo mjesec dana ranije počinio.
Po svemu sudeći ovo je još jedna priča o tome kako u korumpiranom i nefunkcionalnom sistemu mladi ljudi postaju i žrtve i kriminalci.
Kobna noć
Tragedija se dogodila 14. decembra 2014. godine ispred kluba “Skor” u Novoj Topoli. Te kobne noći u klub je navratio i Damjan Crnomarković. Prema pričama svjedoka, popio je jedno piće i zajedno sa svojim drugarom izašao iz kluba. U trenutku dok je ispred lokala otvarao vrata auta, prišao mu je maloljetnik koji ga je flašom udario u glavu, a zatim ga staklom ubo u grkljan, pred brojnim očevicima. Svi koji su tu noć bili u “Skoru” tvrde da između Damajna i Nikole Vidačkovića prethodno nije bilo nikakvog incidenta, čak ni kontakta. Povrijeđeni Damjan se odmah zaputio u službu Hitne pomoći Gradiška, gdje su ga nakon ukazane prve pomoći poslali u policiju da prijavi slučaj. Što je on i učinio. Međutim, već u policijskoj stanici mu je pozlilo, pa je dovezen u bolnicu, odakle je prebačan u Klinički centar Banjaluka. Preminuo je deset dana poslije. “Damjan bi bio živ, da mu je na vrijeme ukazana adekvatna ljekarska pomoć i da dežurni doktor nije kasnio”, ustvrdila je rodbina.
Međutim, porodica nije tada tužila ljekare ni bolnicu, što otac pokojnog Damjana, Milan Crnomarković, smatra svojim propustom. Shrvanom bolom zbog gubitka sina to mu nije ni padalo na pamet.
Nikola Vidačković je uhapšen 25.12. iste godine, dan nakon što je mladić koga je povrijedio preminuo u banjalučkom Kliničkom centru. U pritvoru je proveo vrijeme do 21.1. 2015. a presudom Osnovnog suda u Gradišci od 28. maja te godine osuđen je na osam godina maloljetničkog zatvora. Suđeno mu je tada istovremeno i za još jedno krivično djelo.
Vidačković je 10.10. 2014. godine, zajedno sa još tri malodobna lica, izvršio razbojništvo i pljačku benzinske pumpe “Slavuljica petrol” u mjestu Sitneši, opština Srbac. Tom prilikom su od radnika pumpe, na koga su fizički nasrnuli, oteli 1500 maraka i određenu količinu cigareta.
Počinioci su uhapšeni, saslušani su i pušteni na slobodu.
Dakle, da su policija i pravosuđe tada efikasno odradile svoj posao, Vidačković ne bi bio na slobodi kobne noći, mjesec dana poslije, kada je zadao smrtonosni udarac flašom Damjanu Crnomarkoviću.
Za oba krivična djela za koja mu je suđeno istovremeno dobio je osam godina maloljetničkog zatvora.
Žalba i nova razbojništva
Na ovu presudu žalili su se i Okružno tužilaštvo Banjaluka, tražeći kaznu od deset godina zatvora, i odbrana, tada maloljetnog Vidačkovića.
Okružni sud u Banjaluci je 8. oktobra 2015. godine odbio žalbu tužilaštva, djelimično uvažio žalbu odbrane, te ranije izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora, Nikoli Vidačkoviću, smanjio sa osam na pet godina.
U međuvremenu, dok je na slobodi čekao da bude upućen na izdržavanje kazne, Vidačković je postao punoljetan i počinio je još dva teška krivična djela.
Prema policijskom izvještaju, prvo su Vidačković i Aleksandar Amović 27. avgusta oko 1.45 časova napali i pretukli Mirka Cvijića u Kosovskoj ulici u Kozarskoj Dubici. Nakon samo 20 minuta ova dvojica napadača, kojima se pridružio i izvjesni Dragan Sljepčević, napali su Aleksandra Stojanovića na raskrsnici Kosovske i Dobrovoljačke ulice u Dubici. Stojanoviću su nanijeli teške povrede glave zbog kojih je zadržan u bolnici u Dubici. U ovoj tuči i napadu učestvovala su i dva maloljetnika. Ispitani su u policijskoj stanici i pušteni.
Krajem marta 2016. godine, Vidačković, koji je još uvijek iz nepoznatih razloga čekao da bude upućen na izdržavanje zatvorske kazne zbog ubistva Damjana Crnomarkovića je zajedno sa Jovanom Gavrićem i Mirkom Vranićem, svi iz Gradiške, prijeteći ručnom bombom ocu vlasnika pivnice “Kružni tok” u Banjaluci, Želimira Tojagića, provalio u magacin i oni su nasilno iznijeli više kafanskih stolova.
Policija ih je ubrzo sustigla i uhapsila, a jedan od bjegunaca je u ruci imao ručnu bombu “kašikaru” iz koje je bio izvučen osigurač. Hrabrom reakcijom jednog policajca spriječena je aktivacija bombe i velika tragedija koja je mogla uslijediti.
Privedeni su u stanicu policije, dali izjave i opet pušteni na slobodu.
Tek u maju 2017. godine MUP RS je na zahtjev Osnovnog suda u Banjaluci raspisao međunarodnu potjernicu za Nikolom Vidačkovićem, jer se nije odazvao na izdržavanje kazne zatvora.
Spekulise se da se Vidačković skriva u Srbiji, a roditelji nastradalog Damjana i danas bespomoćno traže pravdu za svog sina.
Protest Pravda za Damjana 2015. u Gradisci