Sjedili su tako u ugodnom hladu jedne od lijepih hercegovačkih bašti gospoda Vuk i Sigmund, te uz bokal vina vodili konverzaciju.
Piše: Muhamed Kovačević
– I kažeš sanjao si nešto Vuče?
– Jesam moj dobri Sigmunde. Oslobodio mi se libido pa sam sanjao o Erosu.
– Šta bješe to?
– K’o došla mi u goste Helga iz Klagenfurta, plava, visoka, mlada dama velikih prsa…
– Hmm ne može prsa to mi više baca na češki. Stavit ćemo grudi u riječnik.
– A ovo češki je li tvrdo ili mehko?
– Tvrdo, naturlih!
– Samo tvrdo, ništa labavo!
I zaista gledajući iz današnje perspektive, živimo u vremenu kada su sve životne okolnosti tvrde (teške). To nam naravno ne daje za pravo da svaki dan iskoristimo priliku pa se i šprdamo sa time, kao što ću ja da napravim u ovom tekstu.
Naime nakon što se smirila bura oko čuvenog “đikana” – genetskog četnika koji je uvijek spreman na klanje (ovako nešto bi objašnjenje), i silne dramatizacije korištenja i značenja riječi našeg “maternjeg” jezika, koji se prosuo u toliko različitih verzija, od kojih se jedna uvijek iz nekog čudnog razloga negira, na scenu je stupila po meni druga vrlo značajna riječ “brzojav”, koja je, nažalost, prošla neopaženo od širokih narodnih masa.
“Dragan Čović je poslao brzojav sućuti porodicama nastradalih”. Tako bješe glasila rečenica koja je predstavljala vijest u najčitanijem političkom dnevniku u Bošnjaka, koji se iz petnih žila kunu i zaklinju u “bosansku” verziju maternjeg nam jezika.
I zaista, ako se pogleda, u toj rečenici nema ništa sporno, osim da sam je ja napisao u ovakom obliku prije 12 godina na predmetu “bosanski” jezik kod (sada već političarke po zanimanju Hanke Vajzović), mogao bi komotno uzeti svu svoju dokumentaciju sa Fakulteta Političkih Nauka u Sarajevu, sa obrazloženjem dotične da sam nepismen, i da neću nikada položiti “bosanski” jezik.
Čudni su putevi Gospodnji, i ko zna šta nas sve sutra može očekivati. No, ja se uvijek sjetim svog komšije Stanka (starog hrvata iz Sarajevoskog naselja Stup) koji i danas zna opisati događaj koji mu se zbio sada već davne 99 na Zagrebačkom aerodromu, kada je čekajući ispred šalter sale informaciju o avionu iz Beča kojim mu je trebala stići porodica, dobio odgovor od dotične, da će zbog kvara na motoru putnici doći “zrakomlatom”.
– Mislite drugim avionom?, upitao je Stanko.
– Ne ne gospodin. Zrakomlatom.
Kao što vidite nije sve crno. A ako uzmemo drugu stranu posmatranja, onda ova nova riječ u “bosanskoj” verziji maternjeg nam jezika može biti široko upotrebljena.
Tako možete na primjer poslati “brzojav” poštaru kada će tačno biti penzija, ili pak djevojci da ste je poželjeli. Naravno jedino se trebate čuvati sudskih brzojava, posebno iz oblasti komunalne privrede.
I za kraj da ne budem nepošten, pa da dovršim vic s početka priče, o dvojici gospode koja su sjedila u hladu neke lijepe hercegovačke bašte i vodila konverzaciju
– I šta ti misliš Vuče, šta će se desiti u budućnosti sa ovim mojim riječnikom?
– Mislim da će u mjesecu decembru 2015, u “Dnevnom avazu” neka Meliha koristiti riječ “brzojav” za njegovu bosansku verziju moj Sigmunde.
– Pa kako ti to objašnjavaš?
– Pa ljudi su mnogo moralniji nego što to misle, a daleko nemoralniji nego što to mogu zamisliti.
– Jao Vuče pa ti si pravi genije! Nego kako da ja nazovem ovaj riječnik?
– Čuj kako? Pa hercegovački, jebo ga ti.