Čovjek nije biće koje je očišćeno od zla ili dobra. Dobar je čovjek onaj koji u sebi ima više dobra nego zla. I zločinci, recimo, imaju neke ljudske impulse: između dva klanja voljeće mačku, dijete, pticu, osjetiće ljubav.
"To su radnici, radnice, obespravljeni, potčinjeni, svi oni koji su silom prilika otišli iz svojih fabrika u rat i, kad su se vratili, fabrika više nije bilo”, kaže Dražen Crnomat, govoreći o klasi koja je najviše pretrpjela u ratu.
Gabrijel Garsija Markes rođen je 6.marta 1928. godine, u malom kolumbijskom gradu Arakataka. Okruženo plantažama banana, njegovo selo zvalo se Makondo i kasnije će poslužiti kao mesto u kojem se odigrava glavna radnja u knjizi Sto godina samoće.
Ratko Kovačić ovog je trenutka na čelu najuspješnije sportske organizacije u Hrvatskoj. Hrvatski paraolimpijski odbor (HPO) u samo dva tjedna na velika je natjecanja – Europsko prvenstvo u stolnom tenisu i Svjetsko atletsko prvenstvo u Dohi - poslao sportaše s invaliditetom koji su sveukupno utržili četiri zlata, tri srebra i jednu broncu, i tek onako usput u svojim disciplinama postigli i dva svjetska rekorda. Nevjerojatan uspjeh i za zemlje koje neusporedivo više ulažu u paraolimpijski sport, no za ove medalje naša javnost gotovo i ne zna. Razlog? Za hrvatske medije naši paraolimpijci nisu 'tržišna roba' i kao takvi ne zaslužuju ni mrvicu prostora...
Tačan datum kada je odštampan prvi broj "Preloma " utvrđen je na osnovu jedne od fotografija koju je u štampariji "Glasa" uradio Slobodan Rašić-Bobara.
