Bend “Uvijek drugi”; Foto: Ustupljena fotografija
Kad si mlađi onda imaš uži krug muzike koju slušaš, i kako odrastaš, tako se šire i vidici. Problem je kad odrasteš, a ne proširiš vidike.
Banjalučki punk bend UVIJEK DRUGI postoji više od 10 godina i iza sebe ima jedan album pod nazivom “Drugi jebu….”. Od početka rada bend se nije samo fokusirao na sviranje punka, već ga je miješao s drugim pravcima stvarajući tako autentični zvuk. Za Impuls portal razgovarali smo s Markom Ćulibrkom, osnivačem, pjevačem i gitaristom benda koji nam priča o svojim planovima, razmišljanjima i starim danima.
Razgovarao: Ratko Pilipović
Da se nađete pred nekim investitorom koji je spreman da uloži novac u vaš rad, a da imate sam jedan minut da se predstavite, šta biste mu rekli?
Ja bih više volio da se on predstavi, da vidim pozadinu tih investicija.
Možeš li mi nabrojati sve punk bendove koje znaš i koji su postojali u Banja Luci od 1995 do danas?
Poslije rata sam osnovao prvi bend i samo svojih bendova imam koliko hoćeš. Prije je više bilo bendova nego danas. Prvo mi na pamet pada Deratizacija, Slobodno Bacanje, Dijete mozga – moj prvi bend, bio je loš taman toliko koliko može biti klinački loš. Tu je i Outsider, bend s kojim sam svirao jedno vrijeme i taman smo krenuli praviti autorske pjesme i raspali se. Od 2001. godine nastaje RGK (Republika Goli Kurac) i s tom ekipom sam i do sad, samo smo ime promijenili u Uvijek drugi. Tu je legendarni Ispad koji radi i danas i u kome sam trenutno basista. Zatim, bio je tu i bend sa čvršćim hardcore zvukom, Rahela Ferrari, kasnije Deer in the headlights. Bili su tu i Patriksi i to je bio dobar bend. Postojao je i OI bend, Grupna terapija i tu sam bio ritam gitarista.
Iza sebe imaš 30 godina sviranja i nekoliko bendova koje si promijenio. U Banja Luci je trend da se bend raspadne prije nego što se i sastavio ili su nasuprot tome česte promjene članova. Šta govori tvoje iskustvo, zašto je to tako, koliko sujeta igra ulogu u svemu tome?
U mom iskustvu barem što se promjene bendova ili članova tiče, ne desi se toliko sujeta, koliko se desi život kad nekog člana odvede na totalno drugu stranu. Tad se i fizički više ne može stići da se radi u bendu, a često se ljudima tada više i ne radi toliko jer ga pritiskaju neke druge stvari. Na primjer, jedan član treba ići raditi u Njemačku, drugi je dobio dijete i tako se postava benda brzo promijeni ili se bend raspadne. Često sam imao više bendova odjednom i ti bendovi nikada nisu bili u koliziji. Gledao sam da u koliko god bendova sviram da izbalansiram taj rad.
Album je izašao prije 10 godina. Šta je sa novim materijalom?
Novi materijal se pravi. Objavljena je jedna pjesma na kompilaciji, druga je u pripremi, možda bude i spotić. Uglavnom, album se krčka i objavićemo ga koliko budu prilike dozvoljavale.
U kom omjeru je današnje okruženje inspiracija za tvoje tekstove, muziku?
Ovo okruženje nikada nije ni prestalo biti inspiracija, kako za tekst tako i za muziku koju sviramo.
Mogu da primijetim da kada gledamo iz ugla muzičkog pravaca, pjesme benda nisu samo muzički punk. S kojim muzičkim pravcem se punk najbolje miješa?
Naravno, može se miješati sa raznim pravcima i sve zavisi koliko je autor maštovit. Negdje će leći ska, a negdje možda i trash metal, negdje hard core i kao što rekoh sve zaviti od mašte, koliko su ti široki vidici i koliko si naslušan različite muzike. Kad si mlađi onda imaš uži krug muzike koju slušaš, i kako odrastaš, tako se šire i vidici. Problem je kad odrasteš, a ne proširiš vidike.
Možeš li mi opisati vizuelno svog idealnog fana s koncerta?
Kontam da je to neki matori lik, kao što sam i ja sad (smijeh). Na zadnjem koncertu vidio sam dosta i mlađih ljudi. Kako ganjam da nam je muzika šarena, tako sam i na koncertu vidio šarenu ekipu. Jasno definsan oblik nemam, i neka je to amorfna masa.
Punk i metal oduvijek su bili muzički i vizuelni rivali. Kako danas stvari stoje?
Pravo da ti kažem, nisam nešto upoznat ni sa novim pankom ni sa novim metalom. Koliko pamtim, poslije rata uvijek je takvih ekipa bilo malo i nikad se nisu nešto pretjerano sukobljavali, pa su se čak i miješali. Imao si u gradu dva tri mjesta gdje su bukvalno svi izlazili i u njima si mogao čuti različitu muziku i metala i punka.
Pjesma tvog benda se našla na kompilaciji banjalučkih bendova, ploči Na rubu igle koju je izdala izdavačka kuća Deveta dimenzija. Da li ste za te potrebe radili novu pjesmu i kako to sve izgleda iz tvog ugla? Kakav je osjećaj što je tvoja pjesma na ploči?
Volio bih da mi je osjećaj malo jači da imam gdje poslušati tu ploču, jer nemam gramofon, a čak ni na kaseti da se pojavilo, nemam deck. Ideja mi je super, da ima nešto ovako gdje su se banjalučki bendovi skupili na ploči i svaka čast Zoki na svemu što je uradi.
Možeš li mi povući neku paralelu između BL scene danas i kada si počinjao svirati?
Kao što rekoh, mislim da je danas bendova manje. I treba da baš voliš to što radiš, da ti je to ventil i ćejf. U mom slučaju, sa dvanaest godina sam krenuo slušati jaču muziku, i bilo je hoću da imam bend. Tamo gdje sam živio, ekipa tada nije bila pretjerano zainteresovana, i onda smo radili tako da smo išli u druga naselja i tražili da li ima neko ko bi da svira u bendu. Motivacija je tu ključni faktor, ali i vrijeme u kome živimo ima drugačiji uticaj na ljude. Danas od toliko stvari kojima si okružen, možda muzika i sviranje nisu stvari koje se stavljaju kao prioriteti i danas ima puno više stvari koje su zanimljivije, od igranja igrica je napravljen sport. Jednostavno, današnja omladina ima toliko drugih ventila i sigurno se na muziku ne gleda kao što se nekada gledalo s oduševljenjem. Naravno, uvijek se nađe neko ko je drugačiji i mislim da zato danas malo ima bendova.
Prostora možda danas ima više za svirku, ali su uslovi da sviraš u njima drugačiji i moglo bi se reći više komercijalni. I na kraju, previše je bendova koji svaki vikend sviraju jedne te iste obrade i naravno, zašto bi sad neko ko je vlasnik nekog kluba doveo tamo neki lokalni autorski bend, kad može na cover bendu zaraditi mnogo više. Našem prosječnom posjetitelju tih klubova možeš puštati svako veče istu pjesmu, čak istim i redosiljedom i on će svaki put „svršavati“ na nju, odnosno svaki put ga pjesma pogodi kao da ju je čuo prvi put.