Photo: Imrana Kapetanović
Radimo na knjizi jer smo to dužne svim ovim ženama koje su u različito vrijeme radile, a i danas rade kako bismo sve mogle živjeti u boljem društvu: Masha Durkalić, Hatidža Gušić i Amila Hrustić
Nismo očekivale da ćemo se suočiti sa problemom poput nemogućnosti da pronađemo fotografiju Zehre Muidović, članice sarajevskog pokreta otpora tokom Drugog svjetskog rata i žene po kojoj je jedno vrijeme naziv nosilo i sarajevsko porodilište.
Autor: Žarka Radoja – Kontrapress
Znate li ko je bila Fatima Mušić Manojlović? Da li ste čuli za Adeline Paulina Irby, Mariju Kon, Mariju Bursać? Sve ove žene bile su pionirke svog vremena, heroine koje su se kroz decenije svog života borile za bolji položaj žena u bosanskohercegovačkom društvu. Fatima Mašić Manojlović je bila prva bh. pilotkinja, Adelina Paulina Irby je krajem 19. veka osnovala Zavod za obrazovanje djevojčica u BiH, Marija Kon je prva bh. doktorica nauka, a Marija Bursać prva narodna heroina Narodno – oslobodilačke borbe socijalističke Jugoslavije. One i još oko 50 drugih žena koje su ostavile neizbrisiv trag u istoriji BiH, ali i u svakodnevnom životu svake od žena danas, ma koliko često bile nesvesne toga, su našle svoje mesto u knjizi #ŽeneBiH, koju potpisuju Masha Durkalić, Hatidža Gušić i Amila Hrustić Batovanja.
Za štampanje knjige je pokrenuta online kampanja, gde svako može unapred obezbediti svoj primerak. Knjigu je ilustriralo 50 bh. ilustratorica, pa se može reći da je ovo hvale vredan poduhvat žena ženama za borbu koju su za njih iznele i jedno edukatorsko hvala za buduće generacije. Ili, kako je navedeno u tekstu povodom smrti Adeline Pauline Irby – “Ona je svoje učenice učinila učiteljicama drugih.”
KONTRA: Sve je počelo sa Mjesecom ženske historije i objavama na društvenim mrežama. No, zašto ste odlučili da napravite knjigu o 50 najvažnijih žena BiH? Kako ste pravili selekciju, odnosno koliko je bilo teško izabrati samo 50 značajnih žena BiH?
Amila: Knjiga #ŽeneBiH nastala je kao nastavak mini kampanje na društvenim mrežama iz marta 2018. godine. Dobile smo toliko mnogo pozitivnih reakcija, a i same smo veoma uživale u procesu kreiranja tih malih vizuala koji su podsjećali na značajne žene iz bh. historije, pa smo odlučile razmotriti mogućnosti nastavljanja ove ideje. Složile smo se da priču proširimo u obliku knjige sa 50-ak biografija značajnih žena iz bh. historije, popraćenih umjetničkim ilustracijama koje je napravilo 50 bh. ilustratorica/dizajnerica/umjetnica. Bilo je jako teško izabrati samo 50-ak žena. Zbog toga u svakoj prilici naglašavamo da naš izbor nije nikakvo „sveto slovo“, odnosno da ni u kom slučaju žene koje smo mi uvrstile u knjigu nisu jedine žene koje su ostavile ogroman trag na društvene promjene u BiH. Stoga žene koje su se našle u našoj knjizi ne možemo nazvati „najvažnijim“, jer to ne bi bilo fer prema svim onim ženama koje nismo uspjele uvrstiti radi nedostatka resursa i činjenice da smo se na nekom broju jednostavno morale zaustaviti. Žene smo birale na osnovu kriterija da su bile prve u oblasti svoga djelovanja, dakle pionirke, ali i na osnovu njihovih postignuća, ideja, zalaganja… i svih drugih stvari koje su radile, a zbog kojih su postale naša svakodnevna inspiracija.
KONTRA: Do kakvog ste zaključka o položaju žena u BiH i odnosu društva prema njima došli tokom rada na knjizi?
Hatidža: Zaključak koji se nametnuo sam od sebe, ali koji nam nije bio iznenađujući, jeste da je moderna historiografija značajne žene BiH gurnula u zapećak i da to nikada nije ispravljeno. Istražujući o ženama koje su dio knjige #ŽeneBiH, suočile smo se s najrazličitijim poteškoćama da podatke nađemo, sakupimo, a onda i provjerimo. Neke žene iz bh. historije nećete pronaći čak ni ako ih ukucate u Google pretraživač, koji navodno zna barem neku sitnicu o svakome na ovom svijetu. Neke žene su zamalo ostale bez lica, jer nismo mogle naći njihove fotografije. Bilo je potrebno mnogo kopanja po arhivima, po bespućima interneta, mnogo poziva različitim ljudima, mnogo konsultacija, kako bismo „izronile“ informacije – i još uvijek smo u tom procesu, jer knjiga još uvijek nije gotova. Manjak biografskih informacija o ženama pokazao nam je da se položaj žena i muškaraca, te njihov doprinos društvu, ne tretiraju jednako u historiografiji. Nije nikakva tajna da je na ravnopravnosti žena i muškaraca u bh. društvu potrebno još dugo raditi – na kraju krajeva, to je slučaj i sa svim drugim zemljama u svijetu, jer patrijarhat još uvijek postoji – ali mi smo pronašle konkretan način da na tome radimo, kreirajući ovu knjigu, koja predstavlja dokaz da su ove žene postojale, broji njihova postignuća, i predstavlja njihove likove, kako bi ih svi mogli zapamtiti.
KONTRA: Kako ste prikupljali podatke i koliko je složeno bilo doći do svih podataka, posebno o ženama koje su živele pre više od jednog veka?
Masha: Jedan od najizazovnijih dijelova ovoga procesa je upravo prikupljanje podataka. Dijelom je na ovo pitanje odgovoreno iznad, no dodat ćemo da se radi o vrlo složenom i zahtjevnom procesu, koji prije svega traži mnogo našeg vremena, kojeg mi i dalje odvajamo volonterski, uporedo radeći vlastite poslove. Do podataka se može doći, ali pitanje je koliko brzo, koliko su oni vjerodostojni i koliko su provjerljivi. Zbog ovih problema istraživanju posvećujemo mnogo vremena, ali često nam se dešava da neke stvari jednostavno ne možemo provjeriti, što je vrlo frustrirajuće. To jeste čest slučaj sa ženama koje su živjele prije više od 100 godina, ali nije toliko neuobičajeno ni za žene koje su i dalje među nama. Pravila tu, jednostavno, nema. Možda je za očekivati da nećemo moći pronaći podatke o Umihani Čuvidini, prvoj bh. pjesnikinji, čiji grob nije obilježen i u čije se postojanje sumnja jer je bila neudata žena nižeg staleža. Ali, nismo očekivale da ćemo se suočiti sa problemom poput nemogućnosti da pronađemo fotografiju Zehre Muidović, članice sarajevskog pokreta otpora tokom Drugog svjetskog rata i žene po kojoj je jedno vrijeme naziv nosilo i sarajevsko porodilište. Zehrinu fotografiju smo na kraju pronašle u jednoj partizanskoj monografiji, nakon mnogo kopanja. Bile smo sretne zbog toga, ali smo u ovim procesu shvatile koliko je pred nama složen i odgovoran zadatak, da njihove priče ispričamo što vjerodostojnije i tačnije, u blago rečeno neidealnim uvjetima.
KONTRA: Sama kampanja je u potpunosti premašila očekivanja. Već za nekoliko sati obezbedili ste duplo veći iznos od traženog. Kako tumačite toliku podršku u kontekstu položaja žene u bh. društvu i same društveno – političke situacije u zemlji?
Amila: Smatram da su ljudi podržali ovu ideju zato što, kao i mi, vjeruju da je ideja dobra i kvalitetna. Mi smo jednostavno uzele ono što fali u našem društvu – a to je veća vidljivost značajnih žena i mapiranje i priznavanje njihovog doprinosa boljitku i unapređenju naših života i prava – i pretočile to u jednu volontersku inicijativu. Nismo registrirale nikakvu nevladinu organizaciju da to uradimo, nismo čekale nikakvu podršku države da knjigu izdamo, a nismo sačekale ni na odgovore svih organizacija i institucija kojima smo poslale mailove za podršku, jer bismo u tom slučaju čekale zauvijek. Većina ih nikada nije odgovorila ni na mail. Mi smo krenule u ovaj poduhvat već u aprilu, te smo svaki detalj ove knjige planirale vrlo precizno, držeći se pri tome svih mogućih profesionalnih i etičkih načela koje smo tokom svojih dugogodišnjih karijera naučile i usvojile. Podrška koju smo dobile, a koja nas je oduševila, dokaz je da još ljudi vjeruje da žene trebaju biti vidljivije i da žele doprinijeti njihovoj vidljivosti tako što će nam pokloniti svoje povjerenje i donirati novac kojim rezervišu svoj primjerak knjige. O društveno-političkoj situaciji u BiH mi nemamo kad razmišljati – ona je kakva je uvijek i bila i sve se vrti u krug. Mi smo skoncentrisane na produktivnost – radimo na knjizi jer smo to dužne svim ovim ženama koje su u različito vrijeme radile, a i danas rade kako bismo sve mi mogle živjeti u boljem društvu za žene od onoga prije 100 godina.
KONTRA: Šta je bilo najvažnije otkriće?
Hatidža: Nama je najvažnije otkriće bilo to koliko nema podataka o ženama koje su bile značajan dio historije naše zemlje. Ovo nas je natjeralo da idemo dalje i da prerovimo svaki ćošak i podignemo svaki kamen kako bismo našle podatke. Neke žene su bile izbrisane iz zvanične historije, što je traženje informacija učinilo još težim. Veoma važna lekcija koju smo naučile je da niko od nas ne smije dopustiti da zaboravljamo svoju žensku historiju, i da sve trebamo dati barem mali doprinos očuvanju te historije. Jako je porazno da žene koje su za nas izborile prava koja imamo danas, kao i one koje se zajedno sa nama bore i dalje, budu izbrisane.
KONTRA: Da li ste tokom istraživanja naučili nešto novo o položaju žena u BiH?
Masha: Nismo naučile ništa novo. Znamo kako na osnovu toga da su ove žene zanemarene u našoj historiji i javnom diskursu, tako i na osobnim iskustvima, da žene u BiH nisu ravnopravne, kao što nisu ravnopravne nigdje u svijetu. Ali naučile smo kome možemo dugovati sva prava koja danas uživamo. Naučile smo koje su to žene položile svoje živote za borbu protiv fašizma, koje su žene zaslužne za to što nas sve tri danas imamo magisterije, koje su žene bile prve u različitim profesijama, i tako otvorile put tome i da nas tri danas djelujemo i mijenjamo postojeće stanje, kao i brojne druge žene poput nas. Dužne smo ovim ženama mnogo, i kao tri pojedinke ne možemo možda učiniti puno – kao što bi možda bila u stanju da učini naša država, dajući ovim ženama mjesto u historiji koje one i zaslužuju – ali možemo učiniti nešto da proširimo znanje o tome šta su one sve napravile i zašto im trebamo biti zahvalne.
KONTRA: Žene koje ste izabrali su na neki način heroine, osvajačice slobode. Može li ova knjiga pomoći novim generacijama u sveopštoj konzervativnoj kontrarevoluciji, da shvate svoju ulogu i snagu?
Hatidža: Svakako da može, i mi se svesrdno nadamo da će se to i desiti. Čak i nas tri smo postale nanovo svjesne nužnosti i potrebe ponovnog osvajanja vlastitih sloboda, čitajući njihove priče, i bivajući iznova i iznova podsjećane na to koliko su ove žene zapravo napravile za prava žena u BiH. One su bile te koje su probijale sve barijere i koje su uporno grabile naprijed, vjerujući u to da imaju pravo na sve na što pravo imaju i muškarci. Pravo na glas, na abortus, na razvod, na rad – sve su nam to obezbijedile ove žene. Danas, kada se suočavamo sa retradicionalizacijom i repatrijarhalizacijom na svakom koraku u našem regionu, kao rastućem trendu koji nastoji delegitimizirati važnost ženskih prava i ravnopravnosti žena u društvu, ove žene samo mogu još jednom poslužiti kao primjeri koje iznova i iznova trebamo evocirati.
KONTRA: Kako se vi osećate radeći na ovom projektu i da li vas je na ličnom nivou promenio?
Amila: Kada bismo mogle izabrati da na ovom projektu radimo non-stop, to bismo i napravile. To otprilike sumira kako se osjećamo radeći na ovom projektu od marta. Bilo bi neistina kada bih rekla da ovo nije jako kompleksan proces, obzirom na količinu podataka koje trebamo pronaći, procesuirati, provjeriti, a zatim i sročiti u dosta kratak tekst. Osim toga, rad sa 50 ilustratorica, najprije njihov pronalazak, a zatim i cjelokupni proces rada na ilustracijama, bio je prilično kompleksan i zahtijevao mnogo vremena. Sve tri smo mnogo toga naučile kroz proces, kako o ženama o kojima pišemo, o procesu nastanka jedne ovakve knjige, ali i jedna o drugoj. #ŽeneBiH je projekt koji je izrodio mnogo novih poznanstava, zbog kojeg smo naučile biti maksimalno efikasne, koji nam je pomogao u vremenskoj organizaciji, strateškom razmišljanju i kreativnom pristupu rješavanja problema. Ono što nas je iznenadilo i oduševilo najviše od svega jeste količina podrške koju imamo. Željele smo vjerovati da će se ovo desiti, da nam ljudi žele pomoći u našoj misiji, i sve smo radile kako bi se to i desilo, međutim, nismo mogle očekivati da će se desiti u ovoj mjeri. Beskrajno smo zahvalne svim ljudima koji su se priključili ovoj priči i koji nam pomažu u misiji oživljavanja ženske historije BiH.