– Koja je prva stvar koju bi uradio kada bi izašao iz ekvadorske ambasade?
– Pogledao bih u nebo – tako je Julian Assange odgovorio za jednog od naših razgovora u ekvadorskoj ambasadi u Londonu 2015.
Računajući da mu nebo očito nedostaje, upitao sam ga što mu još nedostaje nakon tada tri godine života u političkom azilu u skučenom prostoru ambasade bez sunca i svježeg zraka? Julian je smireno odgovorio: ‘Ništa’. ‘Čak ni nebo?’ ‘Ne’.
Taj naizgled kontradiktoran odgovor najbolji je način da uđete u um čovjeka koji je postao najopasnijim neprijateljem svih svjetskih obavještajnih službi, čovjeka kojemu je Mike Pompeo u travnju 2017. u svom prvom govoru kao novi direktor CIA-e otvoreno objavio rat nazvavši WikiLeaks ‘ne-državnom obavještajnom službom’.
Assange do današnjeg dana, pet godina poslije, nebo nije vidio više od 2200 dana, zbog čega su čak i Ujedinjeni narodi u veljači 2016. donijeli odluku kako je nepravomoćno zadržan (‘arbitrary detained’) i kako mu se mora dopustiti da iz ambasade izađe kao slobodan građanin koji neće biti nikome izručen.
Kako to da mu nebo, kao što kaže, ne nedostaje? Sigurno mu nedostaje, ali Assange je tada, a vjerojatno bi isto ponovio danas, ovako opisao svoju situaciju:
– Ovo nije cijena o koju sam se spotaknuo jer nisam razumio kako svijet funkcionira. To je cijena koju sam znao da ću platiti, ne baš ovu cijenu, ali cijenu poput ove. Da, situacija je teška, ali uvjeren sam da postoje cijene koje valja platiti zbog onoga u što vjeruješ.
Hakiranje puta iz Australije
Dvije godine poslije toga, 19. svibnja 2017., na dan kada je Švedska konačno objavila da će okončati preliminarnu istragu za silovanje, s balkona ekvadorske ambasade Julian je svijetu – ali i direktoru CIA-e – poručio: ‘Pravi rat tek počinje’.
Kada je imao 16 godina, mladi je Julian pod kodnim imenom ‘Mendax’ iz Australije hakirao Pentagon, upao u Citibank i Lockheed Metal, kao i najprestižnija američka sveučilišta. Bila je to 1987., u ranim danima interneta kada su pred-internet koristili samo odabrani i nekolicina hakera koji su ulazili u pore svjetskog sustava moći i, ulazeći u njega, počinjali ga razumijevati bolje od ikog.
– Kao i sva djeca, bio sam znatiželjan – reći će Assange, ‘ali moja je znatiželja ostala nešto dulje. Australija je na drugom kraju svijeta, to je jako izoliran otok, hranio sam svoju znatiželju pokušavajući razumjeti svijet kroz teleportiranje svog uma izvan Australije, što danas može svatko jer su svi na internetu, ali tada nije bilo interneta kakvog poznajemo danas, pa sam upao u centre moći i organizacije koje su činile sve da ih ne biste hakirali. Možda sam bio mlad i politički neobrazovan, ali ako sam ja sa 16 upao u Pentagon, MIT i Harvard, možda te insituticije i nisu tako moćne kao što se čini.
Prošlo je mnogo godina od tih ranih dana ‘Mendaxa’, a u međuvremenu Assange nije samo naučio kako upadati u najmoćnije organizacije, on to, premda ga Trumpova administracija želi osuditi upravo kao ‘hakera’, više ne radi. Naime, WikiLeaks, osnovan 2006., funkcionira kao nezavisan sustav koji omogućava da oni ‘zviždači’ koji su upali u neki sustav ili, bolje rečeno, izašli iz sustava kao što su američka vojska ili NSA, Chelsea Manning ili Edward Snowden i brojni drugi ‘zviždači’, mogu anonimno poslati svoje podatke koje WikiLeaks nakon provjere autentičnosti objavljuje ne otkrivajući svoje izvore.
Asterix protiv Imperija
U 36. izdanju popularnog stripa vezanog uz Asterixa i Obelixa, galske junake koji se bore protiv Rimskog imperija, pod naslovom ‘Asterix i nestali svitak’, našao se bjelokosi ‘zviždač’ koji otkriva tajne Imperija, a autori stripa priznali su da im je inspiracija bio Julian Assange.
Upravo nam Asterix može poslužiti da bolje razumijemo što je zapravo WikiLeaks. Kao što se u Asterixu radi o maloj skupini Gala koji hrabro odolijevaju Imperiju uz par trikova i magični napitak, tako je Assange uspio izgraditi organizaciju koja kao nezavisan izdavač objavljuje prljave tajne Imperija (od tajni američke vojske i CIA-e, sve do TTIP-a, Googlea, Putina, Assada, Saudijske Arabije itd.). Galima snagu daje magični napitak, a što je magični napitak WikiLeaksa? ‘Kriptografija’, reći će Julian.
A što misli o tome da se pojavio kao lik u Asterixu?
– Pojaviti se kao lik u Asterixu – odgovara Julian u svom karakterističnom tonu sa sjajem djeteta u očima koji obožava ove strip-junake, ‘bolje je nego dobiti Nobelovu nagradu. Mnogo je više ljudi dobilo Nobelovu nagradu nego što su se pojavili kao likovi u Asterixu’.
Naravno, strip nije isto što i realnost. Ako se borite protiv Imperija, čak ni čarobni napitak ne može uvijek pomoći.
Problemi su počeli kad je Assange 2010. godine u Švedskoj, gdje je WikiLeaks držao servere za te operacije, objavio tzv. Cablegate, šifrirane dokumente američke vlade o zločinima u Jemenu i Guantanamu. U isto vrijeme i od istog izvora, Chelsea Manning, koji je upravo ovih dana izašao na slobodu nakon sedam godina zatvora, pojavili su se dnevnici iz ratova u Iraku i Afganistanu, otkrivajući golem broj žrtava, posebice civila.
Međutim, istovremeno dok se događao najveći svjetski obavještajni potres, dvije žene u Švedskoj svjedočile su da ih je Assange za jedne konferencije u Stockholmu prisilio na seksualni odnos, za koji je on do dana današnjeg, kada je i Švedska odbacila slučaj, tvrdio da je bio dobrovoljan. Švedska, naravno, pravda svoju odluku nemogućnošću daljnje istrage, zbog čega je Assange i reagirao odlučno kazavši s balkona ekvadorske ambasade: ‘Zatočen sedam godina bez optužbi, dok su moja djeca odrastala, a moje ime okaljano, ne opraštam i ne zaboravljam’.
Naime, do dana današnjeg Švedska nije dignula optužnicu već se, legalno rečeno, vodila ‘preliminarna istraga’. Assange se nikad nije protivio samom ispitivanju od strane švedske tužiteljice, nego je tražio da se ono obavi u Velikoj Britaniji, no tužiteljica je sve do prošle godine, kada se konačno dogodilo ispitivanje u ekvadorskoj ambasadi, odbijala. U međuvremenu je, u veljači 2016, čak i visoko tijelo Ujedinjenih naroda koje procjenjuje pojedinačne slučajeve o ‘nepravomoćnom pritvoru’ zatražilo od Švedske i Velike Britanije da Assange hitno bude oslobođen.
No realnost nije isto što i strip.
Američka ‘duboka država’
Premda je odmah nakon odluke švedskog tužiteljstva ukinuta i europska tjeralica, ako Assange poželi vidjeti nebo i formalno stupi na tlo Velike Britanije, samo jedan korak izvan ekvadorske ambasade, i dalje će ga uhititi Velika Britanija (jer je pobjegao iz kućnog pritvora prije nego što je stupio u ekvadorsku ambasadu).
I upravo je to od samog početka i bio razlog zašto je Ekvador 19. lipnja 2012. Assangeu dodijelio politički azil, uz obrazloženje da Assangeu prijeti izručenje u Sjedinjene Američke Države. Naime, odmah nakon što je WikiLeaks objavio ‘Cablegate’, u Virginiji je pod velom tajne otvorena istraga kao i, što američke vlasti i dalje niječu, pripremljena optužnica protiv Assangea i WikiLeaksa, a Manning je potom provela više od dvije godine u zatvoru bez optužnice.
Daleko od kraja
Otprilike u to vrijeme, kada je WikiLeaks zapeo za oko tzv. dubokoj državi SAD-a, tzv. Deep State, državna tajnica bila je Hillary Clinton. Pokušavajući spasiti živu glavu, Assange je zatražio azil u Švicarskoj i Švedskoj, ali su ga odbili. Istovremeno kad je Hillary započela globalnu turneju gašenja vatre zbog diplomatskih skandala i ratnih zločina, Interpol je izdao ‘crvenu tjeralicu’, pokrenuvši neviđenu hajku na čovjeka koji je u očima javnosti vrlo brzo postao ‘silovatelj’, etiketa koje se teško riješiti kad je nekome pripišete.
Američka je ‘duboka država’, u pokušaju da spriječi rad WikiLeaksa, okrenula par brojeva i sklopila dogovor s Visom, MasterCardom, Amazonom i Paypalom da WikiLeaksu onemogući djelovanje. Kada je WikiLeaks krajem 2016. objavio više od 3000 povjerljivih emailova Hillary Clinton, koja je bila u jeku kampanje za iduću američku predsjednicu, tzv. duboka država odlučila ga je brendirati kao ‘ruskog špijuna’ premda je Assange opetovano opovrgavao da je podatke dobio od Rusije ili bilo koje druge države. Istovremeno, Hillary ga je čak pokušala optužiti da je ‘pedofil’, sve samo kako bi se domogla pobjede.
A onda je Donald Trump brzo shvatio da time može naštetiti Hillary, pa je čak i izjavio da ‘voli WikiLeaks’. Međutim, ubrzo nakon što je Trump došao na vlast, CIA je uložila nove napore da Assangea optuži za špijunažu i unatoč pobjedi u tzv. švedskom slučaju, Assangeova je saga daleko od kraja.
Dapače, nakon nedavnih objava strogo povjerljivih podataka CIA-e, WikiLeaks je opet na meti najjače tajne službe na svijetu. Ne štedeći vrijeme, istovremeno kada je švedsko tužiteljstvo objavilo svoju odluku, Assange je, znajući cijenu koju bi za to mogao platiti, objavio nove povjerljive podatke o CIA-i.
Što dalje?
Život u ambasadi posljednjih pet godina sigurno nije bio lagan. Premda se nalazi samo nekoliko koraka od luksuzne robne kuće Harrods, u centru Londona, ekvadorska ambasada je vjerojatno najčuvanija ambasada na svijetu. Svakako je naprisluškivanija, što je nebrojeno puta priznao čak i ekvadorski ministar vanjskih poslova.
Život u ambasadi vjerojatno je najbliži osjećaju koji imaju austronauti. Potpuni gubitak temporalnosti. Jednom sam izašao misleći da sam unutra bio samo dva sata, a po izlasku shvatio da je šest ujutro. Drugi put sam bio unutra samo nekoliko sati, a izgledalo je kao vječnost. Nema svježeg zraka. Nema ni tračka sunca. Svaki je korak, čak i unutar ambasade, sniman.
Pa ipak, Assange je tijekom svih tih pet godina – izuzev kratkog perioda prošle godine kada mu ga je pod pritiskom Amerikanaca ukinula ekvadorska vlada – imao barem internet. Vjerojatno ga je jedino to – i borba protiv Imperija – spasilo da ne poludi od nemogućnosti da pet godina pogleda u nebo.