Psiholog Marko Romić: Sve je više onih koji kockanjem uništavaju sebe

Psiholog Marko Romić na seansi sa pacijentima, foto: Ustupljena fotografija

“Situacija na terenu je katastrofalna i postaje sve katastrofalnija. Sve je više onih koji kockaju. Sve je više propalih pojedinaca i propalih obitelji. Materijalni dugovi kockara u Bosni i Hercegovini  su stotine  miliona maraka”, kaže za “Direkt” Marko Romić, specijalista traumatske psihologije Doma zdravlja Mostar.

Poznavaoci situacije na terenu tvrde da se već neko vrijeme kockanje preselilo na internet. Onlajn klađenje je sve zastupljenije, a ovaj porok gotovo da dobija epidemijske razmjere. Čini se da smo kao društvo veoma tolerantni prema bolesti koja uništava kockara, ali i njegovo blisko okruženje.

Više od deset godina zavisnici od kocke pomoć nalaze u Centru za mentalno zdravlje Mostar u kome se provodi program liječenja.

Program kroz Klub liječenih ovisnika o kockanju KLOK vodi specijalista traumatske psihologije Marko Romić. On je ujedno i član ekspertske grupe Vijeća Evrope za onlajn klađenje koje je prepoznato kao ozbiljan društveni problem.

Čini se da naše društvo još nije svjesno razmjera koje ovaj porok poprima. To je bio povod za intervju sa psihoterapeotom koji slovi za našeg najvećeg stručnjaka u ovoj oblasti.

Šta je najvažnije kod liječenja ovisnika o kockanju?

Da bi liječenje ovisnika o kockanju bio uspješno potrebno je zadovoljiti više uvjeta. Prvi od njih je da osoba koja se želi liječiti poštuje jedno pravilo, pravilo koje ja zovem pravilom iznad svih pravila, a to je da prestane lagati. Kockari, posebno patološki kockari su istovremeno i patološki lažovi. Oni dovedu sebe dotle da im više ne vjeruje nitko ništa, ni rođena majka i otac. Dakle, u potpunosti izgube dostojanstvo, obraz, ugled. Zato je najvažnije pravilo u procesu liječenja – odreći se laži. Odluka o liječenju treba biti iskrena i treba doći od kockara samog. Ako nije tako, liječenje neće dati nikakve rezultate. Nakon toga, potrebno je da o svome problemu upozna svoju obitelj, te bliske prijatelje. Također, treba imati potporu porodice, jer bez te potpore liječenje će biti teže i sporije. Važan dio liječenja je stavljanje pod kontrolu prihoda i rashoda koje kockar ima. Uz sve ovo, jako je važno kontinuirano liječenje i nadzor stručne osobe.

Koji je presudni momenat ovisnicima da krenu u proces liječenja?

Većina kockara koji dođu tražiti stručnu pomoć čine to pod pritiskom supruge, roditelja ili drugih bliskih osoba. Manje od 3% dolazi samoinicijativno. Najčešće je presudno to što, nakon velikih gubitaka, koji se ponavljaju puno puta, obično to traje više godina, kockar biva ostavljen od supruge, izbačen iz obitelji, izgubi posao, dobije ozbiljne prijetnje radi nevraćenih novaca. U takvim trenucima neki od njih pristanu tražiti stručnu pomoć, a vrlo rijetki je zatraže sami.

Kako možemo pomoći ovisnicima koji negiraju ovisnost da krenu putem izliječenja?

Kockari kriju i negiraju svoju ovisnost sve dok ne padnu na dno, kada im se učini da više ne mogu sami naprijed. Sve do tada pokušaji razumnog uvjeravanja i objašnjavanja ili potkrijepljivanja naših navoda o štetnosti kockanja davanjem primjera drugih koji su propali, ne daje nikakve rezultate. Lijepa riječ patološkom kockaru ne znači ništa. Jednako tako ništa mu ne znači ni ružna riječ i kritika. Patološki kockar je nezaustavljiv u svome propadanju. Ono što može biti korisno je da se tim osobama kaže da, ako žele kockati i uništavati svoj život, neka to čine “sa svojih leđa”, na svoj račun, neka sami plaćaju svoje račune, neka sami vraćaju svoje dugove, neka sami kuhaju, peru i peglaju za sebe, neka ne vuku u ponor cijelu obitelj, a često i puno drugih osoba. Patološke kockare treba izolirati na način da im se kaže da dok budu poštovali pravila koja im se daju, dotle će imati našu potporu.

Koliko je liječenje ovisnosti o kockanju dugotrajan proces?

Liječenje ovisnosti o kockanju, na način na koji ja to radim u Klubu liječenih ovisnika o kockanju i terapijskim online grupama, je dugotrajan i mukotrpan proces. To je proces koji zahtijeva potporu obitelji, veliku strpljivost i puno vremena. Kada mi se obrate za stručnu pomoć, često postavljaju pitanja i o tome, koliko traje liječenje. Prema mom iskustvu i načinu na koji radim – dužina liječenja je individualna stvar. Nekome je potrebno više, nekome manje vremena. Tek kada napune tri godine bez kockanja – možemo se nadati da više neće kockati ili, ako se i dogodi da kocka, da će to odmah reći članu svoje obitelji, terapeutu ili članovima terapijske grupe. Ovisnost o kockanju je po svojoj prirodi, kao i sve druge bolesti, recidivirajuća (povratna) bolest. To znači da je moguće da netko kocka godinama, potom uđe u proces liječenja i ne kocka deset ili petnaest godina, ali ne možemo davati garanciju da to nikada više neće učiniti. Možemo se nadati da je učvršćena apstinencija i sve dobro što je ona donijela, te promijenjeni način i stil života dovoljno čvrsta garancija da se više neće kockati. U svom dosadašnjem radu imao sam i trenutno imam desetine kockara, koji su kockali po deset ili dvadeset godina, ali sada ne kockaju godinama, ovisno kada su se uključili u proces liječenja. To je ono što meni daje motiv i snagu da radim s tim ljudima.

Koliko ovisnost o kockanju mijenja čovjeka?

Ovisnost o kockanju u potpunosti mijenja čovjeka. Prije nego postanu ovisnici, najčešće su to vrijedni, pametni, pošteni, ugledni ljudi. Ovisnost o kockanju pretvori ih u lažove, prevarante, lopove, kriminalce, propalice. Ovisnici o kockanju su ljudi kojima nije stalo ni do koga i ni do čega osim do kockanja. U cijelosti zanemare sve svoje dužnosti i obveze. Propadaju na svim poljima. Posebno je tužno vidjeti kako se raspadaju njihove obitelji, vidjeti tugu i suze u očima njihove djece, supruga, roditelja. To je nešto što se ne može novcem izraziti, a kada bi moglo bile bi to milijarde maraka.

Prema vašem iskustvu ko su najčešći ovisnici?

U Klubu liječenih ovisnika o kockanju (KLOK) trenutno je 30 patoloških kockara, a u  online terapijskim grupama je još 40 njih, u tri online terapijske grupe. To su ljudi iz regiona, od Makedonije do Slovenije. Ukupno je kroz KLOK do sada prošlo 230 onih koji su u tretmanu bili barem dvije godine, a oko 1200 njih se javilo tražeći informacije i raspoitujući se o načinu tretmana. Kockari su osobe različite dobi, od onih koji imaju 16 godina do onih koji imaju više od 80 godina. Uglavnom su to muškarci, ali trenutno ima, a bilo je i ranije djevojaka, žena srednje dobi i žena u kasnim osamdesetim godinama. Neki od njih su osobe sa fakultetskim obrazovanjem, dok je većina sa srednjom stručnom spremom. Uglavnom su to osobe koje su zaposlene ili u mirovini. Ovisnot o kockanju ne bira žrtve.

Kako procjenjujete situaciju na terenu, koliko je ova ovisnost danas prisutna? Povećava li se broj onih koji traže pomoć?

Situacija na terenu je katastrofalna i postaje sve katastrofalnija. Sve je više onih koji kockaju. Sve je više onih koji uništavaju sebe i sve oko sebe kockanjem. Sve je više propalih pojedinaca i propalih obitelji. Materijalni dugovi kockara u Bosni i Hercegovini  su stotine  miliona maraka.  Ali, nije najveća šteta izgubljeni novac, prokockana kuća ili stan ili cjelokupna imovina. Mnogi kockari su toliko zaduženi da to ne mogu vratiti da žive deset života. Najveća šteta su uništeni životi djece, supruga, roditelja, braće i sestara. Ta šteta se ne može iskazati u novcu, ali ako mene pitate – bilo bi to puno milijardi maraka. 

Broj onih koji traže pomoć se povećava, ali to povećanje nije srazmjerno broju onih koji su bolesni ovisnici o kockanju. Vjerujem da se liječi manje od 2% od onih koji bi se morali liječiti. Jedan od problema u našoj zemlji je činjenica da država odnosno vlasti  ne stvaraju uvjete da ljudi mogu raditi i svojim radom normalno živjeti. Situacija je sasvim obrnuta, fabrike se zatvaraju i propadaju, polja i livade zarastaju u korov, škole se zatvaraju itd. Na drugoj strani, kockarnice i kladionice se otvaraju na svakom koraku. Ljudima se tako nudi lažna nada i nije čudo što mnogi padnu u tu zamku, u pokušajima da se spase ekonomske bijede i siromaštva. Meni je posebno tužno što u svemu tome, kao promotori sudjeluju neke poznate osobe iz svijeta umjetnosti i sporta.

Koliko je često vraćanje ovisnika kocki?

Vraćanje ovisnika, koji je uspostavio apstinenciju na neko vrijeme, pa nije kockao nekoliko mjeseci, kockanju je jako često. Ta opasnost uvijek postoji jer ovisnost o kocki je, kao i sve druge ovisnosti, recidivirajuća bolest. To znači da se može vratiti bilo kada. Manja je šansa da se vrati kod osoba koje su prošle terapijski tretman ili su uključene u njega. 

Uopšteni savjet kod bilo kog poroka je da se ne proba. Imate li vi neki savjet ili poruku?

Moj savjet želim uputiti žrtvama patoloških kockara, jer kockari ovaj savjet niti žele čuti, niti će ga uvažiti. Dakle, ako ste supruga, roditelj, brat, sestra, sin ili kćer patološkog kockara ili, ako ste u bilo kojem odnosu s njim, nemojte se nadati da će on jedno jutro doći pameti i sam prestati kockati. Vjera u Boga i molitva su, svakako, poželjne i važne, ali one neće riješiti problem ako mi ne poduzmemo ono što trebamo poduzeti. U ovom slučaju, poduzeti nešto znači zatražiti stručnu pomoć. Stručna osoba će vam, onda, dati još nekoliko bitnih savjeta, koje trebate provoditi vrlo predano. 

Razgovarala Jela Džomba

Direkt