Izbjeglička kriza nije uzrok današnje nepopularnosti ideje Evropske unije, ali predstavlja onu prikladnu luku u koju svaki nezadovoljnik može baciti svoje sidro, na čijim se vezovima istovaruju sva akumulirana nezadovoljstva i ljutnje, i na čijim se dokovima permanentno gunđa protiv nje. No ona, takva glomazna i masivna, daleko je od svakog okončavanja
Problem nije samo u kontroli nad ženskim tijelima, prije se radi o kontroli nad našim životima i planiranom roditeljstvu: o tome hoćemo li i kada imati djecu, koliko djece, imamo li vremena da se brinemo o njima, imamo li javne škole i vrtiće. I što je najvažnije, imamo li pristojnu plaću da bismo mogli donositi odluke o svim navedenim pitanjima
Da me se ne bi krivo shvatilo, smatram da književnost, ako to zaista želi biti, mora biti krajnje osobna, do kraja iskrena. No danas je došlo do potpunog poremećaja u shvaćanju što to predstavlja, pa i na samom književnom polju. Došlo je do izjednačavanja fenomena osobnog s privatnim, odnosno intimnim.
Nemogućnost da se ženski glas čuje, zabeleži i zapamti posledica je malog broja i male volje saveznika, koji su ih, pošto su ih spasavale mobilizacije, napustili posle rata, a novih nije bilo. Nijedna od novih ideoloških grupa i stranaka nije htela da ima veze sa ženama, niti da se zalaže za obnovu starih prava
Član kolumbijske marksističke gerile FARC ekskluzivno za ‘Novosti’ govori o mirovnom procesu za završetak polustoljetnog građanskog rata: Državna vojska najmodernije se naoružala i napadala nas iz sve snage, a mi smo odgovorili i suprotstavili se najvećoj ofanzivi ikad poduzetoj protiv nas. Spoznalo se da nijedna strana ne može pobijediti. Sigurni smo da će se nakon primjene sporazuma iz Havane stvari u Kolumbiji značajno promijeniti
Tri mjeseca nakon što je u beogradskim Večernjim novostima objavljen “nedovršeni dokument”, Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti, narodni heroj Jugoslavije, načelnik Sanitetske uprave JNA, general i akademik Gojko Nikoliš, decembra 1986. na Skupštini SANU izgovorio je upozoravajuće riječi: “Zemljotresom razorena kuća može se obnoviti za mesec, dva ili tri, ali za obnovu razorenog morala treba utrošiti decenije, možda i jedno stoleće”. Za to upozorenje je nažalost već bilo kasno.
Novinar i dramski pisac Rade Radovanović smatra da "slučaj Trepča" nije "slučaj" jer je sve što se dešava oko tog rudarskog kombinata premijer Aleksandar Vučić potpisao u Briselu u okviru dijaloga sa Prištinom. Sve dalje događaje vidi kao nastavak "nojevske politike" zabijanja glave u pesak.
"Nažalost živimo u vremenu kada je opšteprihvaćena formula da samo biti nečiji, biti u zoni kreativnog sivila i neisticanja, te biti poltron znači očekivati jednog dana možda, nešto i od nekoga. To na moju sreću nije i moja životna filozofija, a još manje stil življenja. Imam stav. Imam svoj mišljenje koje ne mora biti ispravno, ali je moje. Možda je to i do genetike, do čojstva i junaštva" kaže na početku razgovora nezavisni kandidat iz reda nacionalnih manjina za odbornika u Skupštini grada Banjaluka, Nebojša Tojagić.
