Ne stišava se bura oko kredita u švicarskim francima, nezadovoljni korisnici i dalje blokiraju rad poslovnica. Sve se češće spominju žrtve koje su izvršile samoubistvo, jer nisu mogle vraćati kredit čije su rate naglo skočile i do 50 posto! Takvih je kažu čak 27!
Oprečne izjave banke i udruženja Švicarac, te različita mišljenja Vlade FBiH i parlamentaraca dodatno zbunjuju javnost. Ko je kriv za plasirane kredite, ko treba odgovarati, je li nam potreban zakon o konverziji kredita? Makroekonomistica prof. dr. Adisa Omerbegović-Arapović odgovara na pitanja i analizira da li je galama koju je izazvao Zakon o konverziji kredita sa valutnom klauzulom u Svicarskim francima (CHF) u Konvertibilne marke (KM) opravdana? Šta je suštinski problem ovdje?
Prvo treba naglasiti da većina kredita u BiH ima valutnu klauzulu prema kojoj se iznos koji klijent pozajmi od banke prilagođava vrijednosti eura u odnosu na KM. Isto tako, građani BiH su masovno uzimali kredite u švicarskim francima, čija se vrijednost za razliku od eura ekstremno mijenjala, pa su građani ostali potpuno izloženi ovom ekstremnom povećanju svoga dugovanja bankama.
Regulator bankarskog tržišta tj. država nije na vrijeme reagirala i došli smo u vrlo složenu situaciju. Mnogo ljudi, korisnici kredita i žiranti, izgubili su mnogo, a društvo je nažalost suočeno s posljedicama koje se ne mogu svesti samo u domen finansijskih implikacija, jer su socijalna, psihološka, tržišna i druge dimenzije ovog problema kompleksne.
Zbog ovih negativnih implikacija po one koji su morali plaćati višerostruko veće kamate na kredite, zbog čega su neki naši sugrađani sebi oduzeli život a svoje porodice trajno unesrećili, ne može biti stavljeno pod tepih, pa zahtijeva pažnju države. Zbog toga i opravdana galama oko ovog zakona, jer je problem veliki i kompleksan – kaže profesorica.
PATRIA: Šta je rješenje?
Omerbegović-Arapović: Niz susjednih država usvojio je zakonska rješenja koja su na različite načine umanjili ovaj problem i pomogli onima koji su se našli u bezizlaznim situacijama. U tom kontekstu pomoći ovim ljudima kroz zakonsko rješenje je jedan način, ali zakonska rješenja ne smiju napraviti štetu po državu i druge građane BiH. Dakle, mislim da je potrebno kreirati zakonsko rješenje koje neće narušiti ustavna načela i međunarodno pravo. Pomoć ovim porodicama na neki drugi inventivan način bila bi vjerovatno ‘jeftinija’ opcija od skupih tužbi pred međunarodnim sudovima. Bojim se da je suština problema rastuća prezaduženost i to zahtieva hitno djelovanje.
Zbog toga bi zakon trebao tretirati i druge situacije prezaduženosti, a koje trenutni prijedlog nije obuhvatio. Nedavno imali smo probleme u mikrofinansijskom sektoru, koji su bili jednako veliki, a moguće je da ih ima i s kreditiranjem u KM ili EUR, u drugim bankama. Možda bi definiranje prezaduženosti i pomoći države u tom slučaju „ličnog bakrota“, na neki inventivan način, trebalo tretirati i bilo bi manje diskriminirajuće.
Ali da bi se takva intervencija opravdala, država također treba prevenirati prezaduženost tako što bi osigurala da banke pretrpe kaznu ukoliko svojim djelovanjem doprinose ovom problemu. U ovoj zemlji bilo je moguće istovremeno uzeti kredit u nekoliko banaka i mikrokreditnih organizacija bez ikakvih ograničenja u ukupnom kreditnom zaduženju i izloženosti klijenata i žiranata. Ovo je sistemski problem.
Banke i mikrokreditne organizacije su radile ono što je u njihovom interesu zarad svog profita. Pitanje je zašto je naša država dopustila da se dođe u situaciju prevelike zaduženosti mnogo građana, tj. zašto se nije uvodilo standarde, mjere i kazne za finansijske igrače zbog ignorisanja prezaduženost klijenata? Dugoročno, prezaduženost dovodi do nestabilnosti finansijskog sektora, čemu smo također svjedočili već. Dakle, samo sveobuhvatno rješenje koje će uraditi sve gore navedeno je dobro rješenje.
PATRIA: Da li je predloženi Zakon došao kasno kada su u pitanju žrtve onoga što jeste bilo legalno ali je očigledno bilo pogubno za mnoge?
Omerbegović-Arapović: Predloženi Zakon u BiH dolazi kasno za mnoge iako je usvojeni nacrta Zakona podrazumijevao njegovu retroaktivnu primjenu. Sada su predloženi i neki amandmani koji ciljaju na izmjenu retroaktivne primjene. Mislim da je retroaktivna primjena zakona vrlo upitna i neadekvatna, jer su same banke, koje su bile izvor ovih kredita, poduzele određene mjere da oproste dio obaveza otpisom i konverzijom u KM. Ako će Zakon pomoći svim ostalim građanima koji nisu obuhvaćeni ovim mjerama, na pošten način, bez diskriminacije i bez deformacije ukupnog kreditnog tržišta, onda nije kasno.
PATRIA: Koje su dobre, a koje loše strane usvajanja Zakona o konverziji kredita u CHF?
Omerbegović-Arapović: Vjerujem da je namjera predlagača zakona dobra, ali, pokušavajući popraviti ono što je tržišna utrka napravila prije mnogo godina, Zakon uvodi državnu intervenciju na tržištu koja vjerovatno nije optimalna. Dakle, treba biti svjestan da i regulacija tržišta tj. intervencija države u ovom slučaju treba biti optimalna, to jeste da uzima u obzir sve troškove intervencije i poredi ih sa svim dobrim stranama intervencije. Ipak, iako predloženi Zakon u dobroj namjeri aktualizira problem kredita u „švicarcima“, neadekvatan je jer potencijalno diskriminara sve druge građane, korisnike kredita u KM-ovima ili nekoj drugoj stranoj valuti, kao i građane koji su nekoliko godina unazad plaćali veće kamate na svoje kredite od 5% fiksne kamatne stope, koja bi se, po ovom Zakonu, trebala retroaktivno primjeniti na kredite koji su izdati u „švicarcima“.
Čak i ako se Zakon ne primjenjuje retroaktivno, ova zamjerka ostaje zbog svih onih koji nisu dobili iste ove uslove, nebitno da li se radi o građanima koji su ranije sklopili dogovor o reprogramiranju kredita u CHF ili ostalim korisnicima kredita u BiH. Dakle, Zakon diskriminira sve druge koji neće dobiti ovu zagarantnovanu fiksnu kamatnu stopu na svoje kredite retroaktivno ili ne, a podizali su kredite pod drugim ali jednako nepovoljnjijim uslovima.
Ovakve paušalne i diskriminatorne mjere nisu ni na koji način opravdane u postojećem tekstu zakona i iz tog razloga izražavam skepsu da su optimalne u ekonomskom smislu, u smislu fer odnosa prema ostalim građanima i na kraju krajeva onima koji neće dobiti ovakvu zaštitu od banaka kada je cijena koju su plaćali na svoje kredite u pitanju. A to bi onda moglo završiti i na Ustavnom sudu, upravo zbog diskriminatornih odredbi.
PATRIA: Kako se regija borila s ovim problemom i da li se može uzeti u obzir njihovo historijsko iskustvo kako bismo riješili problem koji se sada već prenio na ulice?
Omerbegović-Arapović: Iskustva u regiji su različita. Srbija i Slovenija su pustile da se problem rješava na relaciji klijent –banka, dakle, nisu donosile nikakava zakonska rješenja po pitanju kredita izdatih u CHF. Hrvatska, Crna Gora i Rumunija su usvojile zakon o konverziji kredita u CHF, ali su uslovi predviđeni u zakonima znatno manje odstupili od činjeničnog stanja, kada je zakon stupio na snagu, jer njihovi zakoni nisu obuhvatili kredite koji su do dana stupanja na snagu zakona u cijelosti realizirani dobrovoljnom ili prisilnom otplatom kreditnog duga, te one koji su konvertirani u drugu valutu. Dakle, zakon se odnosio samo na postojeće korisnike kredita u CHF.
Ukoliko se kod nas usvoji amandman o primjeni zakona od dana njegovog stupanja na snagu, barem će se uvažiti činjenica da je veliki broj ovih kredita doživio reprogramiranje i u BiH, i to uz oprost dijela kamatnih troškova koji nisu bili nezamarivi.
U Hrvatskoj je predloženo zakonsko rješenje priznalo i štetu koju su banke pretrpjele otpisima kredita u CHF, tako što je država bankama priznala otpise ovih kredita kao rashode, čime im je omogućeno da ‘vrate’ dio troškova konverzije kroz umanjenje poreskih obaveza, te je pokazala senzibilitet prema problemima koje je konverzija ovih kredita izazvala za banke. Moramo biti svjesni da je i održivost banaka bitna i da se mora pokazati odgovornost prema finansijskom sistemu u državi.
U Crnoj Gori je novi obračun kredita tj. troškova istih napravljen po kamatnoj stopi od 8,2% u odnosu na predloženih 5% u BiH. Postavlja se pitanje kako je određena fiksna kamatna stopa od 5% i da li je ona ekonomski opravdana? Dakle, potrebno je da se ova kamatna stopa opravda uzimajući u obzir sve gore navedeno, kako bismo došli do rješenja koje ne diskriminira one koji otplaćuju kredite pod izmijenjenim okolnostima, jer su prethodno postigli dogovor s bankom, ali i protiv onih kojima država nije garantovala fiksnu kamatnu stopu od 5%.