Foto: Blijesak info
Poskupljenje struje ne smijemo dozvoliti. BiH ima viškove struje koju po odličnim cijenama proda na međunarodnom tržištu. Upleteni su razni energetski lobiji koji naše političare i menadžere mogu kupiti za kokice. Struja je naše vlasništvo i sve te institucije i infrastruktura postoje zbog nas, a ne da se zarađuje na našu štetu. Prvo moraju biti zadovoljene potrebe domaćeg stanovništva, a onaj tko ima menadžerske apetite, može se slobodno poslije pokazati i dokazati na stranim tržištima.
Sugovornik portala Impuls je aktivista iz Mostara i predsjednik udruge potrošača Futura gospodin Marin Bago, koji godinama vodi aktivističku kampanju vezanu za sprečavanje nezakonitih radnji i korupcije, prvenstveno na teritoriji grada Mostara. Iskoristili smo mogućnost, da sa gospodinom Bagom razgovaramo o aktulenom stanju u Mostaru, pitanjem komunalne privrede u Mostaru, borbi za spas očuvanja Bunskih kanala. Također smo govorili i o aktuelnim političkim temama, sa posebnim akcentom na enormno poskupljenje osnovnih životnih namirnica, te najavljeno poskupljenje energetskih derivata.
Razgovarao: Muhamed Kovačević
Za početak razgovora, želim da dotaknemo mjesta u kojem živite – grada Mostara. Prošle su evo dvije godine, kako je Mostar dobio novu vlast, prestao biti „grad slučaj“, pa Vas pitamo kako Vama izgleda ta promjena? Odnosno, vidi li se promjena u Mostaru?
Mnogi će vam reći kako postoje neke promjene, međutim, to je mišljenje zasnovano na populističkim metodama koje je nova vlast odabrala za komunikaciju s građanima. Istina je, sada postoji Gradsko vijeće, a to nije bio slučaj u zadnjih desetak godina. Ali istina je i da je ova vlast usvojila dva proračuna bez ikakve javne rasprave i kontrole. Istina je da su kompletne komunalne aktivnosti, koje iznose oko četvrtine proračuna, još uvijek van zakonskih okvira. Istina je da s mostarske Zračne luke nema nikakvih letova. Nedavno je održana javna rasprava po pitanju prostornog plana kojeg treba donijeti i nije se pojavio nitko od odgovornih osoba iz Gradske uprave. Istina je da su proračuni za kulturu i sport pod kontrolom političkih stranaka, raspodjela radnih mjesta itd., čitava administracija je pod jakom stranačkom kontrolom. Istina je da su se na izborima desile i velike krađe isto kao što je slučaj sa ovima sada i nemamo nikakvu reakciju nadležnih. Ono što nas zabrinjava su mnoge riječi hvale za mostarsku vlast od strane međunarodne zajednice. Izgleda da im je lakše reći da je sve super, nego da prihvate i svoju odgovornost u svemu tome. Oni su podržali prije samih izbora ljude iz vodećih stranaka, stranaka koje su uradile sve da Mostar bude tu gdje je sada. Stvari se sigurno neće moći još dugo gurati pod tepih.
Posebno pitanja koja muče građana Mostara, odnose se na strategiju i provedbu „zelenih politika“. Mostar je široj BH-a javnosti poznat, po problemu odlagališta smeća – Ugarak. Također tu je i problem konstantne opasnosti uništavanja Bunskih kanala gradnjom minihidroelektrana. Da li se po Vašem mišljenju nazire rješenje ova dva problema, i da li je moguće da grad Mostar riješi pitanje komunalne privrede u skorijoj budućnosti?
O zelenim politikama se tu i tamo govori i trenutno stoji na tome. Pitanje Uborka još nije pomaknuto s mrtve točke, iako nadležne institucije u HNŽ-u povezuju veliki broj kancerogenih oboljenja sa divljim deponijama, zagađenjima i nepostojećoj politici upravljanja otpadom. Ova sva pitanja nije moguće riješiti bez vraćanja u zakonske okvire kada je ova djelatnost u pitanju. A to se uporno izbjegava. Imamo na sceni višegodišnji problem gdje su dvije stranke podijelile ispod stola kontrolu nad komunalnom djelatnosti i urbanizmom, pa jedni drugima sve potpisuju i dižu ruke. Odavno je jasno kako su se ove oblasti pretvorile u stranačke novčanike. Rješenje je, ponavljam, vraćanje u zakonske okvire, imamo odlične zakone koji uređuju ovu oblast. Sporan je rad Tužiteljstva koje je vrlo često u funkciji zaštite stranačkih ljudi a ne u funkciji zaštite interesa građana, zakona i prava.
Sa Mostara, prelazimo na aktuelne teme. Opšti izbori u BiH su okončani, a mi još uvijek nemamo potvrđene rezultate istih. Politička situacija je varirala od opšte euforije, gdje su svi proglasili pobjedu, pa do opšteg nezadovoljstva, sa posebnim naglaskom na entitet Republika Srpska. Da li po Vašem mišljenu će se okončati ova postizborna drama, odnosno da li će CIK uspjeti prevazići trenutačno stanje, posebno nakon nametanja izmjena izbornog zakona, od strane visokog predstavnika?
Svaki naši izbori su parodija i naša tragedija i čitav nam se svijet smije. Raznim prevarama, dobit ćemo pogrešne vlade, pogrešne ljude na rukovodećim mjestima, pogrešne odluke, i čitav njihov rad će biti pogrešan. Ove scenarije gledamo na svakim izborima i sve se brzo zaboravi, dok mi ove godine gubimo jednu čitavu Tuzlu, prošle godine smo izgubili Banja Luku. Sada imamo sasvim druge ozbiljne probleme i izazove, poremećeno tržište rada i radne snage, obrazovne institucije u sunovratu, raspadajući sustav zdravstva, iako njega uređuju odlični zakoni, ali imamo isti obrazac ponašanja kao u mostarskoj komunali. Podijeljeni resori i interesi i nitko nikoga ne dira. Zaista rijetko možemo čuti naše takozvane političke lidere kako pričaju o enormnom iznosu potrošačke košarice, gospodarstvu, poljoprivredi, obrazovanju, zdravstvu i sl. Dakle, nismo još uvijek dogurali ni do početne priče a ne da raspravljamo o načinu rješavanja problema. Primjena raznih mjera je još uvijek misaona imenica, a to više od svega govori kako pogrešni ljudi upravljaju zemljom. Stranke će ostati, ali ovi ljudi koji ih vode nemaju odavno ništa za reći ni uraditi. Ništa dobro po interese i potrebe građana.
Nadovezivajući se na prošlo pitanje, želim Vas pitati, da li mislite da je konačno došlo vrijeme, da se prave političke koalicije na ekonomskim pitanjima i platformama, odnosno koliko je uopšte realno, da na bilo kojem nivou od kantonalnog preko entitetskog do državnog, ekonomija i socijalna pitanja budu prioritet pri uspostavi vlasti?
Dok isti ljudi budu lideri stranaka, do toga neće doći, jednostavno iz razloga što su oni svoje interese našli u drugom načinu rada i ponašanja. A još uvijek ih nitko ne prisiljava da promijene mišljenje i način rada.
Čekajući da se formira „nova vlast“, građani u BiH dočekuju skoro svakodnevno poskupljenje osnovnih životnih namirnica i energenata. Vi ste u svojim proteklim gostovanjima govorili o fenomenu „puzajućeg poskupljenja“, koji preko 10 godina, navikava građane BiH na konstantno poskupljenje asortimana i usluga. No čini se kako je i taj fenomen radikalno prekinut, bili smo svjedoci enormnog i naglog poskupljenja, prije svega pojavom pandemije COVID-a a zatim i ratom u Ukrajini. Također svjedoci smo, da se često provlače teze u medijima, kako će doći do dramatičnog poskupljenja energetskih derivata, prije svega električne energije i plina. Ide zima, šta će se po Vašem mišljenju dogoditi?
Da, u pravu ste, već par godina više ne poskupljuje pomalo nego jako puno, apsolutno nekontrolirano. Nešto je s razlogom u vidu reakcije na međunarodnu trgovačku krizu a veliki dio je zbog plodnog tla za ostvarivanje ekstra profita. BiH je izuzetno plodno tlo za pljačku stanovništva, u koje je prije svega uključena sama država, pa je tako poslan poziv svima da to rade. Znamo da je BH pravosuđe rak rana našeg društva i bez toga se ne može naprijed niti ima smisla. Poskupljenje struje ne smijemo dozvoliti. BiH ima viškove struje koju po odličnim cijenama proda na međunarodnom tržištu. Upleteni su razni energetski lobiji koji naše političare i menadžere mogu kupiti za kokice. Struja je naše vlasništvo i sve te institucije i infrastruktura postoje zbog nas, a ne da se zarađuje na našu štetu. Prvo moraju biti zadovoljene potrebe domaćeg stanovništva, a onaj tko ima menadžerske apetite, može se slobodno poslije pokazati i dokazati na stranim tržištima.
U kontekstu prethodnog pitanja, u slučaju enormnih poskupljenja, prije svega energetskih derivata, da li su po Vašem mišljenju mogući socijalni nemiri, odnosno da li možemo svjedočiti „dešavanju naroda“?
Našu zemlju je napustilo više od pola stanovništva od rata pa naovamo. Ne znam koliko je dobro reći da su otišli pametniji, ali dinamičniji i željniji za promjenom sigurno jesu. Ostao je onaj pasivniji dio i često smo imali priliku nemoćno promatrati i nasilje nad našom djecom a da ne mrdnemo prstom. Bojim se da će protesti ostati jedini mogući mehanizam, jer ništa drugo neće imati smisla. Nema većeg i boljeg cilja i smisla nego boriti se protiv nepravde u Bosni i Hercegovini. Ona je sva satkana od nepravde. Biti nekakav patriota iliti domoljub je apsurdno ako izostane borba protiv nepravde. Jedino pitanje koje postavljam sam sebi, hoćemo li zakasniti i na to?
I za kraj razgovora, kažite nam kako vi vidite ulogu aktivizma na području BiH? Da li je konačno došlo vrijeme da nevladin sektor ima uticaja na dnevnopolitička dešavanja? I kakvi su planovi Vašeg udruženja u skorijoj budućnosti?
Neće, nevladin sektor, mada više volim reći civilno društvo, neće biti presudan. Mi nismo protiv, mi smo za, i zbog toga mi se ne sviđa taj termin. Rado bismo podržali bilo koju vladu koja ima rezultate. Ali, i u civilnom društvu je stanje isto kao i u drugim oblastima. Od deset ljudi, dvojica nešto vrijede. Bilo da je riječ o političaru, profesoru, svećeniku, automehaničaru ili nekom predstavniku civilnog društva. Nikakve skupine neće riješiti problem, to smo propustili odavno degradiranjem obrazovanja i stavljanjem pravosuđa pod političke kontrole. Načelo izvrsnosti je prvo pogaženo od strane „političkih lidera“. To je najbolji alat da uništite neku zemlju. Spas vidim u odličnim pojedincima koji će se organizirati. Ako se to ne desi, neće se desiti ništa nego ćemo jednostavno pasti šaptom, iscuriti iz svoje zemlje, i netko drugi će preuzeti kontrolu nad našim resursima. Budite sigurni da čekaju u redu. Mi u Futuri ćemo nastaviti sa svojim radom koliko budemo znali i mogli. Imamo već podignutih krivičnih prijava u iznosu od 600 milijuna maraka, i nije se nitko ni počešao. Potrudit ćemo se da ih dobro zasvrbi. Naći ćemo načina za to.