King: Ne čitam horore toliko koliko se misli

Na noćnom stoliću Stephena Kinga (Portland, 1947) nema ničeg drugog osim čaše vode i tableta za želučanu kiselinu. Autor tvrdi da nikad nije čitao Jane Austen. “Ne kažem to ni s ponosom, a ni sa stidom (ili predrasudama, u ovom slučaju). To je samo činjenica.”

Koje knjige se trenutno nalaze na vašem noćnom stoliću?
Nijedna. U krevetu ne čitam, tako da ničeg drugog nema izuzev čaše vode i tableta za želučanu kiselinu.

Koji je vaš najdraži romansijer svih vremena?
Vjerovatno Don Robertson, a objavio je Paradise Falls, The Ideal, Genuine Man i djelo s fantastičnim naslovom Miss Margaret Ridpath and the Dismantling of the Universe. Kod romana i romansijera najviše cijenim velikodušnost, potpuno ogoljavanje srca i duha, a Robertson je to uvijek činio. Čak je napisao najbolju rečenicu koju sam pročitao u nekom romanu. Napisao je o jednoj sahrani: “Tog dana, o Gospode, eskadroni ptica su letjeli.”

Koji su vaši omiljeni pisci koji djeluju u aktuelnom trenutku – romansijeri, publicisti, pjesnici, novinari?
Romansijeri: Jonathan Franzen, i to njegov Strong Motion, te Kate Atkinson s romanima o Jacksonu Brodieju, koji imaju izvanrednu radnju. Nefikcija: u prvom redu Rick Perlstein i njegov Nixonland, zatim Abigail Thomas i Mary Karr. Novinari: Laura Miller. Mrak su mi takođe vebsajt The Filthy Critic i Hondo u The New York Postu.

Koje žanrove volite najviše čitati? A koje izbjegavate?
Najviše mi se, prije svega, sviđaju misterija i saspens. Čitam horor priče i nadnaravnu fantastiku, ali ne onoliko koliko se misli. Sviđaju mi se romani koji ne okolišaju, ako mi se tema učini zanimljivom. Ovakva pitanja me zbunjuju zato što sam svojevrsni svežder, čiji se izbor kreće u rasponu od posljednjeg naslova Johna Sandforda do D. H. Lawrencea i Cormaca McCarthyja. Ne gajim prevelik interes za romane o vezama ili ljubavne storije. Nikad nisam čitao Jane Austen. Ne kažem to ni s ponosom, a ni sa stidom (ili predrasudama, u ovom slučaju). To je samo činjenica.

Od svih žanrova koje njegujete koji vam je najzabavniji? Koji vam je najkomplikovaniji, a koji vam pričinjava najviše zadovoljstva?
Najzabavniji trenutak nastupa kada ovladaš idejom ili situacijom koja je jednostavna ali krcata mogućnostima, kao na primjer u Dugoj šetnji, Kletvi i Mobitelu. Najkomplikovaniji su bez sumnje romani misterije kao što su Gospodin Mercedes, Ko nađe – njegovo i Posljednja straža (Hodgesova trilogija), bili su to ekstremno teški poduhvati. Ne znam kako Agatha Christie, Dorothy Sayers, Peter Robinson i Ruth Rendell uspijevaju da razmrse klupko iz knjige u knjigu. A najviše zadovoljstva mi pričinjavaju rukopisi u kojima priča, kad se završi, pokazuje da je na visini ideje koja ju je potakla. Tako sam se osjećao s Dalasom 63 i Vrećom kostiju.

Napisali ste mnogo novela u dugom nizu godina. Zašto vas ta forma privlači? Kojim novelama se najviše divite?
Nikad nisam ciljano sjeo da napišem novelu. Uopšteno govoreći, radi se o kratkim pričama koje narastu. Tako da me ta forma nešto naročito ne privlači. Naprotiv, one su prevelike da bi bile male i premale da bi bile velike. Ne mogu se sjetiti nijedne novele koja mi se sviđa, iako postoji sijaset izvanrednih kratkih romana, kao što su O miševima i ljudima, Poštar uvijek zvoni dvaput i Cvijeće za Algernona.

Muzika je igrala ključnu ulogu u vašem životu i uticala na vaš rad. Možete li navesti svoju omiljenu knjigu o muzici ili neke knjige koje su napisali muzičari?
Tajanstveni voz i Tragovi karmina Greila Marcusa, Rednecks & Bluenecks Chrisa Willmana.

Koje knjige bi nas iznenadile na vašoj polici?
Hmmm… Možda poezija? Obožavam Anne Sexton, Richarda Wilbura, W. B. Yeatsa. Narativnim pjesmama Stephena Dobynsa uvijek se iznova vraćam.

Razmislite na trenutak koga biste pohvalili od nerazvikanih pisaca. Koga bismo trebali čitati?
Trilogiju Niceville Carstena Strouda. The Death House Sare Pinborough. The Lie Hesha Kestina (i The Iron Will of Shoeshine Cats). Karin Fossum, Thomasa Perryja. Lista nema kraja.

Sviđa li vam se prevodna književnost? Priče iz specifičnih dijelova svijeta?
Ja stvarno izbjegavam prevedene romane kad god mogu, zato što imam osjećaj da autor prolazi kroz filter nekog drugog uma. Lani sam čitao Nanu u dva prevoda, neprestano se prebacujući s jednog na drugi. Dosta su se razlikovali ne po fabuli, koja je prilično jednostavna, nego po načinu izražavanja. S tim u vidu, čitao sam Pierrea Lemaitrea, izvrsnog romansijera u žanru saspensa, i pomenutu Karin Fossum. I naravno, fantastičnog Johna Ajvidea Lindquista. Sviđa mi se i Stieg Larsson.

Kakva vrsta čitaoca ste bili kao dječak? Koja je bila vaša omiljena knjiga? I vaš najdraži junak?
O Bože dragi, čitao sam sve, od serijala o Nancy Drew do Psiha. Moje najdraže štivo bilo je The Shrinking Man Richarda Mathesona – imao sam osam godina kad sam ga otkrio. Obožavao sam takođe stripove, a moji omiljeni likovi (ne sjećam se nijednog kojeg bih nazvao “najdražim”) bili su Plastic Man i njegov pogubljeni kompanjon Woozy Winks.

Od knjiga koje ste napisali koja vam je omiljena ili najznačajnija?
Lisina priča. Uvijek sam imao utisak da brak gradi svoj vlastiti tajni svijet, i dvije osobe mogu jedno drugo zaista upoznati tek kroz dug brak. Htio sam pisati o tome i osjećam da sam se uistinu približio onom što sam htio reći. Takođe volim Misery budući da je bilo zabavno pisati o liku Anne Wilkes. Počela je živjeti svojim životom.

Ako biste morali odabrati neku od svojih knjiga za ekranizaciju, šta biste predložili i zašto?
Predviđeno je da se tri romana o penzionisanom detektivu Billu Hodgesu adaptiraju za TV-serije i nadam se da će tako i biti. Sviđa mi se drugarstvo između Billa Hodgesa i njegovih pajtaša.

Koju biste knjigu preporučili predsjedniku SAD-a?
Svako živ ima neku preporuku za tog čovjeka. Pustite ga da čita šta mu je volja.

Zamislite da priređujete večeru. Koju trojicu pisaca biste pozvali?
Émilea Zolu, Thomasa Hardyja i Flannery O'Connor. Bilo bi zabavno.

Razočaravajuća, precijenjena ili naprosto nedovoljno dobra. Za koju knjigu mislite da vam se trebala svidjeti, ali nije? Sjećate li se posljednje knjige koju ste ostavili a da niste stigli do kraja?
Jonathan Strange & G. Norrel Susanne Clarke bila je razočarenje, uprkos tome što ju je kritika nahvalila. Vjerovatno je do mene. Ne sjećam se posljednjeg naslova koji sam ostavio.

Koju nenapisanu knjigu biste voljeli pročitati?
Ne znam.

Koga biste odabrali na napiše vašu biografiju?
Davea Barryja, naravno.

Kojim knjigama se neprestano vraćate?
Uvijek se vraćam romanu The Hair of Harold Roux Thomasa Williamsa. Ali pravo govoreći, toliko toga ima nepročitanog da samo idem dalje.

Da li vas je stid što još niste pročitali neku knjigu?
U potrazi za izgubljenim vremenom Marcela Prousta, Rekvijem za iskušenicu Williama Faulknera i jedno deset romana Jima Thompsona.

Šta sljedeće planirate čitati?
Wayfaring Stranger Jamesa Leeja Burkea. Njegov prozni stil je prekrasan. Sad mu je oko osamdeset, mislim, a još uvijek je jednako dobar. Takvo nešto ulijeva nadu ljudima poput nas koji smo zagazili u godine.        

Izvor: El Español

Prevod: Nihad Hasanović, NOMAD