Bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko dao je intervju za austrijski Die Presse. Inzko je prije odlaska nametnuo dugoočekivani zakon o zabrani negiranja genocida u Srebrenici i veličanja ratnih zločinaca što je dovelo do toga da Milorad Dodik blokira institucije i prijeti raspadom države.
DiePresse: Vaš nasljednik na mjestu visokog predstavnika, Christian Schmidt, upozorio je u izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a da će se Bosna i Hercegovina raspasti. Koliko je ozbiljna situacija?
Inzko: U potpunosti dijelim ocjenu Christiana Schmidta. On je opisao trend: ako se ovako nastavi, moglo bi doći do toga. To bi također moglo potkopati Dejtonski sporazum, kojim je uspostavljen mirovni poredak u Bosni i Hercegovini 1995. godine.
DiePresse: Član državnog Predsjedništva Milorad Dodik nedavno je pojačao prijetnje da bi se drugi dio BiH, Republika Srpska, mogao otcijepiti.
Inzko: Zapadna je do sada uglavnom umanjivao problem: Dodik samo priča i prijeti. Ali sada poduzima konkretne mjere: već je odlučeno da se povuče iz državne agencije za lijekove. Dodik je najavio izlazak iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koji imenuje sudije i tužioce za cijelu državu, izlazak iz tajne službe i poreskog sistema, da spomenemo samo nekoliko najava. Prije svega, međutim, želi da osnuje vojsku za Republiku Srpsku. Tada bi zemlja imala dvije vojske sa svim njihovim posljedicama. Međunarodna zajednica je bila neizmjerno uspješna nakon 1995. godine, a stvaranje zajedničke vojske nakon krvavog rata kada su postojale tri vojske je vjerovatno bilo njeno najveće postignuće. Dodik je pristao na ono što sada rado negira.
Die Presse: Najava da Republika Srpska formira svoju vojsku izaziva strah od novog rata.
Inzko: Nikada nije bilo tako dramatične situacije kao što je u ovom trenutku. Zovu me ljudi iz Bosne i pitaju me hoće li biti rata i da li zbog toga treba da se sele. Zatim ih smirujem i citiram specijalnog predstavnika SAD Gabriela Escobara koji je ovih dana boravio u Sarajevu. On je javno izjavio da rata neće biti. To znači da je ponovo povećan interes SAD za Bosnu i Hercegovinu i za održavanje mira. Nakon diplomata Matta Palmera i Gabriela Escobara, ministar vanjskih poslova Tony Blinken sada šalje svog savjetnika Dereka H. Cholleta u Bosnu i Hercegovinu. I sve to u roku od dvije sedmice.
Die Presse: Zašto Dodik sada odjednom juri u ovom pravcu?
Inzko: Dodik je često najavljivao referendume i govorio o secesiji. Već 15 godina. Ali ovoga puta sve je eskaliralo. Raspoloženje u zemlji nikada nije bilo tako loše kao sada. Ovim najavama mislim da Dodik pokušava pobijediti na izborima sljedeće godine. Prije svega, međutim, želi odvratiti pažnju od činjenice da nema šta za pokazati. Tu su katastrofalno niske penzije i plate, nema novih projekata i, prije svega, nema perspektive. Narod napušta zemlju, uključujući i Republiku Srpsku. Ali imao bi sve šanse da napiše priču o uspjehu poput Bavarske u Njemačkoj. Uspješna priča Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine. Niko ga ne bi zaustavio. Imao bi bilo kakvu podršku. I tada bi došlo do pozitivne spirale. Koji je entitet bolji, to uspješniji. Republika Srpska ili bošnjačko-hrvatska polovina zemlje.
DiePresse: Kao konačni čin, donijeli ste zakon koji zabranjuje negiranje genocida. Usmjeren je na nastojanje da se masovno ubistvo Bošnjaka u Srebrenici 1995. godine ne prizna kao genocid. Vaš zakon je kontroverzan.
Inzko: U Austriji imamo Zakon o zabrani nacizma. Negiranje holokausta se kažnjava. Došlo je do eskalacije veličanja ratnih zločinaca i negacije genocida u Bosni i Hercegovini. Odlučio sam stoga da preduzmem moralnu i civilizacijsku mjeru sa zakonom. I implementirao sam i direktivu EU iz 2008. Izričito upozorava na veličanje ratnih zločinaca ili negiranje ili banaliziranje genocida. Valentin Inzko nije osudio bivšeg vojnog načelnika bosanskih Srba Ratka Mladića i njihovog bivšeg predsjednika Radovana Karadžića niti je utvrdio da je počinjen genocid. To je bio Međunarodni sud za Jugoslaviju. To znači da postoje pravosnažno osuđeni ratni zločinci sa imenom i prezimenom. Osuđuje se pojedinac, ali ne i čitav narod. Ne postoje loši narodi. Ljudi u Bosni, bili oni Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, dobri su, druželjubivi i gostoprimljivi ljudi.
DiePresse: Ima kritika da je vaš zakon o negiranju genocida doveo do blokade državnih struktura u BiH od strane Dodika.
Inzko: Nažalost, to je bilo za očekivati. Međutim, bilo je blokada prije mog vremena. Otprilike u vrijeme mog prethodnika Miroslava Lajčaka, koji je kasnije postao slovački ministar vanjskih poslova. On je 2008. godine donio zakon protiv blokada, ali je oslabljen jer je u isto vreme postojala još jedna kriza, Kosovo. Ali istina je: ova kriza je vjerovatno najgora do sada.
DiePresse: Ured visokog predstavnika je izgubio dio svog uticaja tokom godina. Sada postoji i predstavnik EU u Bosni. Kritičari čak tvrde da visoki predstavnik zapravo jaše “mrtvog konja”.
Inzko: Ja sam vatreni Evropljanin. I zato sam oduvjek želio da Evropa bude lokomotiva. Kada sam preuzeo dužnost, imao sam tri premise: Zatvaranje ureda visokog predstavnika, OHR-a, ako se ispune svi uslovi. Zatim ‘local ovnership’, odnosno lokalna odgovornost i lokalna rješenja. I, manje Dejtona, više Brisela.
DiePresse: OHR je do sada ostao otvoren. Zar plan za pojačanu ulogu EU nije uspio?
Inzko: Nažalost, Brisel nije u potpunosti preuzeo ulogu lokomotive. Perspektiva pristupanja balkanskim zemljama je data 2003. godine u Solunu. Ako bi Bosna i Hercegovina bila u EU za dvanaest godina, morala bi čekati 30 godina. Suviše udaljena perspektiva više nije privlačna. Došlo je i do gubitka kredibiliteta od strane EU u tretiranju Sjeverne Makedonije: zemlja je promijenila ustav i ime. I pored svih obećanja nije dobila početak pregovora o pristupanju EU. To dovodi do frustracije.
DiePresse: Kakvu ulogu ima Rusija u BiH? Zadnji put je pokušala dobiti mandat visokog predstavnika
Rusija je odigrala konstruktivnu ulogu u Dejtonu. Međutim, 2015. godine tadašnji ruski ambasador Vitalij Čurkin spriječio je u Vijeću sigurnosti UN-a rezoluciju o genocidu povodom 20. godišnjice Srebrenice. A sada je Moskva spriječila mog nasljednika Christiana Schmidta da se pojavi u Vijeću sigurnosti. Schmidtov izvještaj o Bosni je brilijantan. U potpunosti podržavam Schmidta i izvještaj. Rusi su me takođe žestoko kritikovali zbog mojih izveštaja. Ali oni samo odražavaju stanje u zemlji na osnovu činjenica i citata. Međutim, ogledalo se ne može kritikovati.
DiePresse: Šta je uspjelo, a šta nije uspjelo tokom vašeg mandata?
Političari poput Dodika tvrde da etničke grupe u Bosni ne mogu živjeti zajedno. Tada ni Evropa ne bi bila moguća. Ali postoji bezbroj primjera da koegzistencija funkcionira: muslimanski graševinac nedavno je dao veliku podršku završetku katoličke crkve. U divnoj muzičkoj školi u Srebrenici, koju je osnovala bivša regionalna vijećnica Salzburga Doraja Eberle, učenici bošnjačko-muslimanski i srpski bez problema zajedno sviraju Mozarta. Sa nedavnim poplavama, Bošnjaci su bili uz Srbe da pomognu. U prvih deset godina međunarodna zajednica je postigla fantastične uspjehe: valuta zemlje je najstabilnija na cijelom Balkanu, a stvorene su državne institucije. Nakon ove faze mojih prethodnika, rekli smo: Sada dolazi faza lokalnog odlučivanja i pionirske uloge Evrope. Tada je bilo manje slavno i pozitivni razvoji su trajali predugo.
DiePresse: Ali kakav je vaš bilans stanja?
Inzko: Prije svega, trudio sam se da zaštitim državu i njene institucije: Ustavni sud, državnu poresku upravu, VSTV, Centralnu banku, CIK. Nekada je čak i dobro funkcionirala zajednička elektroenergetska mreža, pa je bila pod pritiskom, jer su je neki političari htjeli podijeliti. Bilo je na desetine pravnih mišljenja i ono na šta sam posebno ponosan, oko 9.000 pisama građana. Međutim, želio bih da ponovo vidim robusniju fazu međunarodne zajednice. Čvrsto vjerujem da međunarodna zajednica i dalje ima ulogu i da je njeno prisustvo izuzetno korisno.
Die Presse: Postoje nade da će se SAD ponovo uključiti pod vođstvom predsjednika Joa Bidena.
Inzko: Sada moramo zajedno sa Amerikom razmotriti da li možemo ponovo da iskoristimo snažne resurse prve faze. Bidena sam sreo dva puta u Sarajevu. Kao senator početkom 1990-ih zdušno je podržavao cijelu Bosnu. Povećano interesovanje Amerikanaca vidi se i po tome što je Biden proteklih dana poslao tri izaslanika u BiH. I to iako je Bosna i Hercegovina manja stvar za SAD u odnosu na krize poput Tajvana, Afganistana ili Bliskog istoka. Biden zna da je kroz Dayton i Bosna i Hercegovina američka beba. Amerika je okončala rat. On želi da ovo dovede do sretnog kraja. Za to je potrebno trostruko B: Berlin, Brisel i Biden. Ako sva trojica sarađuju, uspjet će.