Za trinaestogodišnju djevojčicu iz Šipova, dvostruku žrtvu seksualnog zlostavljanja, prošlost i sadašnjost su postali pakao, a pred njom je dugačak period oporavka od preživljenih trauma i neizvjesna budućnost. Slučaj je otkriven nakon što je policiji u septembru 2019. godine prijavljeno da S.M., baba djevojčice, veoma često vodi unuku kod pedesetčetvorogodišnjeg Sime Savičića, koji je imao policijski dosje. Nakon prijave, policija je u stanu zatekla muškarca, babu i djevojčicu, a Savičić je godinu dana kasnije, u februaru 2020. godine, osuđen u banjalučkom Okružnom sudu na 12 godina robije zbog obljube djevojčice. Baba djevojčice je dobila sedam godina zatvora.
Piše: Ljiljana Kovačević
Djevojčica je u to vrijeme najčešće boravila sa babom u selu, prilično udaljenom od centra Šipova, nakon što joj se majka udala i dobila drugo dijete.
Nakon što otkriven zločin, djevojčica je smještena u Dom za nezbrinutu djecu „Rada Vranješević“ u Banjaluci. Traume kojima je bila izložena ostavile su posljedice na psihu djetata, a smještanje u Dom trebalo je da znači da je konačno zaštićena. Nažalost, to se nije desilo. Majci djevojčice nije bilo oduzeto starateljstvo, pa ju je ona, svakih par mjeseci, povremeno odvodila kući. Poslednji put, kada je majka došla po nju, djevojčica je odbila da ide kući, a njeni psihički problemi iz dana u dan postajali su sve veći. U razgovoru sa osobljem Doma, djevojčica je saopštila da ne želi da ide sa majkom kući, jer je pijani očuh silovao. Osoblje Doma „Rada Vranješević“ slučaj je prijavilo policiji u Banjaluci.
Iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka je Žurnalu potvrđeno da im je slučaj prijavljen i da je u fazi istrage.
„OJT Banjaluka je 28. septembra Policijska uprava Banjaluka dostavila izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama, a u vezi sa prijavom zaposlenih u JU Dom za djecu bez roditeljskog staranja ‘Rada Vranješević’ Banjaluka, da postoji osnov sumnje da je nad maloljetnom I.M. izvršeno krivično djelo Obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina iz člana 172. KZ RS“, navedeno je u odgovoru iz Tužilaštva.
Istakli su da je oštećena u ovom predmetu maloljetno lice i da radi zaštite njene privatnosti i toka postupka, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, tužilaštvo ne može iznositi više informacija. Izvori Žurnala, koji su željeli ostati anonimni, prethodno su izrazili zabrinutost da bi slučaj mogao biti zataškan, s obzirom na činjenicu da je očuh, koga je djevojčica navela kao silovatelja, brat jednog od visokih funkcionera u Šipovu.
U međuvremenu je djevojčica, dodatno traumatizovana ponovnim seksualnim zlostavljanjem, krajem septembra hospitalizovana na Klinici za psihijatriju u Banjaluci.
Prema izvorima Žurnala, nije rijetka pojava da rukovodstvo Doma „Rada Vranješević“, zajedno sa radnicima Centra za socijalni rad i rukovodstvom Psihijatrije olako zapečate sudbinu djece, smještajući ih na Psihijatrijsku kliniku. Isti izvori navode da poslednjih godina, vaspitači s djecom provode manje vremena nego što im je to obaveza, da su štićenici Doma često zanemareni i bez osnova potrebnog znanja za njihov uzrast. Izvor Žurnala ispričao je da se djeci daju povećane doze tableta za smirenje i protiv bolova, kao i da se štićenici Doma odlaze vani bez nadzora, čime su izloženi opasnim situacijama.
Tako su dvije štićenice Doma, od 14 i 15 godina, bile žrtve pedofila Dragana L. (46) iz Banjaluke. On je u oktobru ove godine u Okružnom sudu osuđen na četiri godine i šest meseci za obljubu jedne i za spolnu zloupotrebu druge devojčice. Prema navodima iz presude, osuđeni pedofil je devojčice upoznao u jednom kafiću, a nakon pića ih je odveo kući gde je u spavaćoj sobi napao jednu, dok je druga uspjela da pobjegne.
Nakon ovog slučaja, niko nije postavio pitanje odgovornosti rukovodstva Doma „Rada Vranješević“ niti je direktoru te ustanove Vladimir Kajkutu (SNSD) palo na pamet da podnese ostavku. Niko od nadležnih nije pokrenuo pitanje kako maloljetni štićenici Doma bez nadzora odlaze u grad, gdje postaju lake mete predatora i bolesnih umova. Djeca nisu niti mogu biti kriva, odgovorni su oni koji su zaduženi i plaćeni da ih štite, a to, očigledno ne čine.
Ministru zdravlja i socijalne zaštite Alenu Šeraniću Žurnal je uputio pitanja i u vezi sa ponovnim seksulanim zlostavljanjem djevojčice iz Šipova. Ministra smo pitali i da li je resor na čijem je čelu preduzeo radnje da zaštiti maloljetnu žrtvu, s ozbirom da smo dobili informaciju da je nedavno održan sastanak predstavnika tog Ministarstva sa predstavnicom Centra za socijalni rad iz Šipova i doktoricom sa Odjela dječije psihijatrije.
Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Žurnalu su na postavljena pitanja odgovorili uopšteno, navodeći da Ministarstvo, kada je to potrebno, pruža stručnu podršku ustanovama socijalne zaštite i u slučajevima adekvatnog zbrinjavanja maloljetnih lica.
„Takođe, Ministarstvo u okviru svoje nadležnosti pruža stručnu i edukativno-konsultativnu pomoć prvostepenoj i drugostepenoj stručnoj komisiji“, naveli su u odgovoru.
Još su se pozvali da na zakonske odredbe prema kojima nisu u mogućnosti da daju podatke o bilo kojem postupku koji se tiče maloljetnog lica. Nas je, prije svega interesovalo, da li su i na koji način pružili pomoć u konkretnom slučaju, uz obavezu da ne otkrijemo identitet djeteta. Pitanje je zašto je Ministarstvu zdravlja za ova dopis, u kojem nisu odgovorili ni na jedno od naših pitanja, trebalo cijelih šest dana.
Za djevojčicu iz Šipova, kao i za mnogu drugu djecu nad kojima je izvršen sličan zločin, osim dugotrajne psihoterapije, potreban je sistem u kojem će djelovati niz stručno osposebljenih osoba, čiji je najvažniji zadatak da ih zaštite i učine sve da se žrtve osjete voljenim i vrijednim. Kao što je davno rekla Gabriela Mistral, čileanska pjesnikinja, feministkinja, diplomata i prva Latinoamerikanka koja je dobila Nobelovu nagradu: „Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu. Njima ne možemo odgovoriti ‘sutra’, oni traže ‘danas’“.