Vlast koja je u proteklih dvadeset godina opljačkala od građana Republike Srpske i BiH desetine milijardi, željela je potpuno eliminisati sa društvene scene sve one koje ukazuju na zastrašujuće dimenzije političkog kriminala, pljačke narodnog novca, i opšte bezakonje u kome su politički moćnici iznad zakona. U proteklih dvadesetak godina Republikom Srpskom je ovladala političko-mafijaška struktura, koja je pod svoju kontrolu stavila većinu institucija na nivo BiH, i sve institucije u entitetu Republike Srpske, kaže Todorović.
Razgovarala: Dž. Alađuz
Branko Todorović početkom 1996. godine sa grupom istomišljenika osniva Helsinški odbor za ljudska prava u Republici Srpskoj, gdje je i danas aktivan na promociji, zaštiti i monitoringu ljudskih prava. Godine 1998. godine izabran je među 40 najznačajnijih aktivista ljudskih prava u svijetu. Jedan je od osnivača udruženja “Istina i pomirenje”, koje nastoji podstaći proces suočavanja sa istinom u BiH, izgradnju povjerenja i pomirenje u regionu, te je član Upravnog odbora “Balkan Human Rights Network”, mreže nevladinih organizacija koje nastoje što snažnije doprinijeti afirmaciji ljudskih prava na Balkanu.
Sa Todorovićem smo razgovarali o drakonskim zakonima vlasti Republike Srpske čiji je cilj kriminalizirati slobodnu riječ i ugušiti demokratske vrijednosti, o tome ko je u stvari agent strane vlasti i da li se nevladin sektor u Republici Srpskoj ali i BiH snalazi u takvom okruženju?
INTERVIEW.BA: Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, u javnosti poznatiji kao zakon o “stranim agentima” povučen je krajem maja sa rasprave u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Zašto je povučen, te da li je ta odluka trajna ili se nešto čeka?
TODOROVIĆ: Pokušaj donošenja Zakona o “stranim agentima” pokazuje poražavajući način funkcionisanja institucija u Republici Srpskoj.
Kao prvo, očigledno je da iza ideje o stavljanju nevladinih organizacija pod potpunu kontrolu autokratskog režima stoji vrh vlasti u Republici Srpskoj. Realno gledano, pred vlastima u Republici Srpskoj bilo je mnogo ozbiljnijih obaveza, kao što su borba protiv korupcije, jačanje privrede i ekonomije, prevencija demografske katastrofe i evropske integracije. Umjesto toga, pojedinci u vrhu vlasti su željeli donijeti dva staljinistička zakona, kojima bi zaustavili rad nezavisnih medija i civilnog društvo.
Dakle, vlast koja je u proteklih dvadeset godina opljačkala od građana Republike Srpske i BiH desetine milijardi, željela je potpuno eliminisati sa društvene scene sve one koje ukazuju na zastrašujuće dimenzije političkog kriminala, pljačke narodnog novca, i opšte bezakonje u kome su politički moćnici iznad zakona. U proteklih dvadesetak godina Republikom Srpskom je ovladala političko-mafijaška struktura, koja je pod svoju kontrolu stavila većinu institucija na nivo BiH, i sve institucije u entitetu Republike Srpske.
Da bi se skrenula pažnja javnosti sa očiglednog pljačkaškog pohoda vlasti i potpunog urušavanja institucija, bilo je potrebno kontinuirano izmišljati neprijatelje, i na kraju neprijatelji su za ovu vlast postali i slobodni mediji i mala grupa nevladinih organizacija.
Donošenju prijedloga Zakona o “stranim agentima”, nije prethodila nikakva ozbiljna analiza ili realna društvena potreba u javnom interesu. Prijedlog zakona je u suprotnosti sa zdravim razumom, u suprotnosti je sa nekim od postojećih zakona u RS i BiH, i Ustavom BiH, i svakako je u suprotnosti sa Evropskom konvencijom za ljudska prava i osnovne slobode, koja je nadređena svim zakonima u BiH.
Naravno, ključno pitanje za mnoge je ko je bio toliko moćan da u poslednjem trenutku, nazove glavnog protagonistu prijedloga ovog zakona i da mu naredi da taj zakon bude povučen iz procedure.
Ko su stvarni izdajnici naroda i države?
U posljednje vrijeme jako je prisutan tzv antirodni pokret u RS-u kojeg čine također organizacije civilnog društva. Ko je po vama opasniji u ovom trenutku po demokratske procese – vladajuće partije ili ove organizacije? Dakle, ko su u stvari “agenti strane vlasti“ u ovoj priči?
TODOROVIĆ: Sasvim je normalno da se i nevladine organizacije, sa kojima ne dijelimo iste vrijednosti, organizuju, udružuju i bore za svoje stavove. To je od suštinskog značaja za demokratiju i demokratske procese. Ukoliko se zalažemo za ljudska prava, onda je jasno da različiti glasovi i ideje, u sklopu slobode mišljenja i govora mogu ispunjavati javni društveni prostor. Ne trebamo biti frustrirani ili ozlojeđeni ukoliko u BiH postoji velika većina koja razmišlja i djeluje drugačije od nas. Ozbiljne društvene promjene zahtjevaju vrijeme, toleranciju, razvijen društveni dijalog, kontinuiranu edukaciju u školama. porodici, medijima, političkom djelovanju. To su duboki i zahtjevni procesi koji će u BiH ići prilično sporo i teško, u velikoj mjeri, zbog naše istorije, tradicije, kulture i naravno religije. Prema tome, ne trebamo biti iznenađeni političkom demagogijom, koja vrlo negativno govori o ljudskim i manjinskim pravima, a tobože afirmiše tradicionalne vrijednosti naroda u BiH. To je političko licemjerstvo i manipulacija, koji će onima koji su na vlasti donijeti kratkoročne političke poene, ali će dugoročno opstruisati demokratski razvoj u BiH.
Za BiH je poražavajuća činjenica da su upravo vodeći politički lideri stvarni agenti stranog uticaja, te da ne brinu o interesima građana u RS i FBIH, nego su produžena ruka stranih centara moći. Da smo ozbiljna zemlja sa funkcionalnim institucijama, svim političkim liderima koji su strane marionete trebalo bi se suditi za veleizdaju BiH. Nisu problem ove zemlje nevladine organizacije, ma kakve stavove zastupale, problem ove zemlje su neodgovorni politički lideri, poslušnici stranih centara moći, oni su stvarni izdajnici i naroda i ove države.
Kakva je situacija u nevladinom sektoru u RS? Dobila sam informaciju da se sve manje mladih osoba odlučuje da zaposli u ovom sektoru zbog bojazni da poslije neće moći dobiti posao u javnom sektoru.
TODOROVIĆ: Nevladin sektor u Republici Srpskoj ozbiljno stagnira, posebno onaj dio koji se bavi pitanjima ljudskih prava i demokratskog razvoja, i ako se brzo ne osmisle ozbiljne i konkretne strategije za njegovo oživljanje, vjerovatno će se vrlo brzo ugasiti. Osnovni problem je nepovoljno okruženje u kome radimo, sistematski pritisci od strane vlasti, prijetnje i zastrašivanje na lokalnom nivou, ozbiljni rizici te prilično zahtjevni i neizvjesni načini obezbeđivanja finansijske podrške. Opterećenje kome su izloženi zaposleni u nevladinim organizacijama, koje se bave osjetljivim društvenim pitanjima su velika, i sve je manje mladih ljudi koji su spremni da suoče sa tim izazovima. Za one koje se žele društveno angažovati, članstvo u političkim strankama pruža niz konkretnih privilegija i mnogo bezbrižniji život.
Nezvanične najave da će Ministarstvo pravde Republike Srpske voditi personalni dosije o svakom zaposlenom u nevladinim organizacijama koje se finansiraju međunarodnim donacijama, te da nakon toga više nikada neće moći dobiti posao u entitetskim, državnim ili lokalnim institucijama, rezultiralo je napuštanjem posla u Helsinškom odboru od dvoje mladih zaposlenih, koji nisu htjeli da budu izloženi mogućim rizicima. Društvena svijest mladih ljudi u Republici Srpskoj je građena na tobožnjem patriotskom obrascu, primjerenom devetnestom vijeku, ali ne i današnjem informatičkom dobu.
Republika Srpska je prilično zatvorena sredina, u kojoj se stvari sporo mijenjaju i iz koje ogroman broj mladih i obrazovanih ljudi odlazi u inostranstvo. Imam potpuno razumjevanje za one koji odlaze iz RS razočarani katastrofalnim zloupotrebama vlasti, korupcijom, nefunkcionalnim institucijama i opštom degradacijom vrijednosti. Ozbiljni, sposobni i pametni mladi ljudi teško mogu vidjeti perspektivu i pronaći svoje mjesto u sistemu u kome su sve vijednosti poremećene ili potpuno uništene.
Šovinizam i primitivizam na vlasti
Kakav je stav međunarodne zajednice? Da li imaju sluha za potrebe nvo sektora ili?
TODOROVIĆ:Vrlo ozbiljan problem u BiH je što se aktivisti civilnog društva nisu izborili za pravedan pristup finansijskim sredstvima i donacijama unutar BiH. Nevladine organizacije koje imaju objektivan i kritički stav naravno nemaju teoretske šanse da dobiju finansijsku podršku unutar BiH. Sa druge strane, politički moćnici i političke stranke su formirali hiljade svojih nevladinih organizacija, koji su produžena ruka političkih stranaka i političkih moćnika, i dobijaju značajna budžetska sredstva. Bili ste svjedoci krajem decembra 2023. godine, da su u Savjetu ministara nadležni ministri nezakonito i netransparetno kriminalnom prevarom podijelili svojim nevladinim organizacijama nekoliko miliona iz budžeta.
Što se tiče međunarodnih donatora, stvari su prilično uređene i pravila su veoma jasna. Svaka nevladina organizacija može konkurisati za finansijsku podršku međunarodnih donatora i ukoliko imate kvalitetne projekte, dobre ideje i mnogo sreće, možete dobiti podršku za realizaciju vaših ideja.
Smatram pogrešnim što neki međunarodni donatori, ne želeći da administriraju projektima u BiH, traže lokalne partnere preko kojih doniraju desetine milona eura. Po mišljenju nas iz Helsinškog odbora za dalji razvoj civilnog društva u Bi, izuzetno je važno smanjivanje komplikovanih biokratskih procedura i ogromne neizvjesnosti koja prati rad civilnog društva. Nekada su manji novčani iznosi u pravom trenutku mnogo efikasnija podrška direktnim aktivnostima na loklnom nivou, koji mogu rezultirati pozitivnim promjenama. Trebamo biti zahvalni međunarodnoj podršci i razumijevanju, koje je bilo od izuzetnog značaja za pozitivne društvene promjene, ali bi prioritet civilnog društva u BiH trebalo da bude obezbeđivanje pravednog i transparentnog finansiranja civilnog društva iz domaćeg budžeta.
Šta bi po vama bila najveća posljedica oslabljenog civilnog društva?
TODOROVIĆ: Slabljenje dijela civilnog društva, koje se zalaže za ljudska prava i demokratiju, izgradnju mira, slobodu mišljenja i govora, borbu protiv korupcije, društveni dijalog i toleranciju, dovešće BiH na stranputicu civilizacijskog razvoja u kojoj će preovladati šovinizam, primitivizam, međuetnička i međureligijska mržnja, netrepeljivost prema manjinama i zatvorenost za sve pozitivne uticaje iz svijeta. Ne trebate izgubiti iz vida ogromne rezultate koje su u BiH postigle nevladine organizacije koje se bave izgradnjom mira, socijalnim pitanjima, borbom protiv siromaštva, pitanjima solidiranosti i podrške marginalizovanim grupama.
Normalne i demokratske države postiču razvoj privrede i ekonomije, preduzetništva, razvoj civilnog društva i djeluju svi zajedno kao partneri u stvaranju društvene harmonije. Autokratske i korumpirane države ne mogu na zadovoljavajući način odgovoriti izazovima koji stoje pred njima, ne mogu omogućiti građanima demokratski i ekonomski standard. Te države ćete prepoznati po tome što stalno izmišljaju neprijatelje, što su zatvorene, izolovane, što sprečavaju ostvarivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda svojih građana.
Zdravo partnerstvo vlasti i civilnog društva
Postoje li podjele u bh. civilnom društvu kao što su vidljive podjele na državnom političkom nivou? Da li i u ovom sektoru postoje miljenici donatora ili samo sretnije organizacije?
TODOROVIĆ: Naravno da postoje različite podjele između civilnog društva u Bosni i Hercegovini, to možemo smatrati normalnim i očekivanim, to je dio slobode koju imamo. Ne trebamo imati iluziju da su organizacije civilnog društva bezgrešne. Civilno društvo je najširi spektar ideja i stavova građana naše zemlje. To je sloboda građanskog organizovanja i udruživanja u praksi, sa različitim dinamikama i energijom pa i rezultatima. Za Bosnu i Hercegovinu bi bilo izuzetno važno da se postakne razvoj nevladinih organizacija u lokalnim zajednicama, u malim sredinama, a ne samo u nekoliko većih gradova. Vjerujem da istinski građanski aktivizam počinje na ideji pojedinca, koji se onda povezuje sa istomišljenicima i upravo taj spoj individualnog i zajedničkog daje snagu civilnom društvu. Zbog toga je veoma važno da BiH bude država sa slobodnim prostorom za rad organizacija civilnog društva i za građanski aktivizam. Ne smijemo sebi dozvoliti da budemo pasivni građani sa podaničkim mentalitetom, trebamo biti aktivni ljudi i misliti svojom glavom. I na kraju, bilo bi neophodno da između organizacija civilnog društva postoji mnogo više solidarnosti i mnogo snažnija saradnja. Veze koje nevladine organizacije imaju sa građanima trebale bi biti snažne, otvorene, svakodnevne i bez posrednika. Neprihvatljiva je praksa tehnokratskog ponašanja, gdje vrlo vješti pojedinci ili organizacije, duboko skriveni u svojim kancelarijama, realizuju projekte zvučnih imena, koji nemaju nikakve veze sa stvarnim potrebama građana BiH i okruženjem u kojem živimo. Očekivanja da će evropske integracije uticati na jačanje pozicije civilnog društva u BiH, mogu biti ostvarena samo u slučaju zdravog i poštenog partnerstva između vlasti i aktivista civilnog društva.