Utorak, 16 Decembra, 2025

ABERDAR – Banjalučki stoner iz kućne produkcije

Foto: Ustupljena fotografija

“S laptopom u podrumu i zvučnom kartom možeš napraviti svjetski hit”

Aberdar iza sebe ima tri albuma, Kolos, The Cult of The Naked Snail i The Sun. Jedini su bend iz Banja Luke koji svira stoner i koji svoje albume izdaje u kućnoj varijanti. O budućim planovima, stanju u bendu, stanju na banjalučkoj muzičkoj sceni, razgovaramo s Bojanom Bujićem – Bujom, gitaristom i pjevačem benda.

Razgovarao: Ratko Pilipović

IMPULS: Kada bi se našli sa nekim ko je spreman da uloži pare u vaš bend, a imate samo jedan minut, šta biste mu rekli?

BOJAN BUJIĆ: Mi smo jedini pravi domaći stoner bend, ne samo u Banjaluci već i u regiji, radimo iz ljubavi, iz radoznalosti kako će publika reagovati i to radimo samo radi sebe i ni zbog čega drugog.

Šta Aberdar najavljuje?

Aberdar najavljuje, ako Bog da, za jedno dvije godine, četvrti album. Konto imena, nismo mi izmislili, nije nama palo na pamet, već sam tražio ime benda. Prije smo se zvali Kesten i kada smo napravili logo izgledalo je kao da prodajemo kestenje. Pošto je meni lakše napisati tekst nego nazvati bend, a moji prijedlozi za naziv benda su katastrofa, onda sam na Facebooku bio postavio post „Tražim ime za bend“. Tad nismo planirali svirati stoner već nešto na fazon Muse. Ljudi su se posvetili tome, pustio sam tri – četiri dana da ključa i slali su mi imena tipa Veseli pilići, Granny digers i tako dalje. I tako ugledam i ime Aberdar, a naziv je dao moj drugar koji živi u Španiji. Pitao sam ga šta znači to ime, a on mi je objasnio da ima nekih pojmova koji znače kao stari vojskovođa, a aberdar je u suštini stara srpska riječ za top koji prvi naglašava napad. Dakle, početak nečeg novog i idemo u napad.

Da li nužno u metalu, ili u bilo kojoj drugoj vrsti žešće muzike, moraju biti zastupljeni tekstovi i imidž mitologija ili biblije?

Ne mora. Naši tekstovi, evo na primjer pjesma „The Coil of Joseph“ ne govori o Jozefu, ocu Isusovom. Jozef je kod nas interna šala. Prije četiri, pet godina, Joe Cole, poznati gitarista koji je dolazio ovdje i koji je okupljao bendove, me je zvao da mu sviram gitaru kao pratnja da on može rukama pljeskati. Ja sam to odbio, jer je jako malo plaćao, a onda smo se počeli zajebavati sa ekipom Joe Cole će ti platiti kafu, Joe Cole te pozdravio i tako. Moj kum je bio napravio dobar rif za pjesmu i ja sam na osnovu toga počeo da pravim zajebanciju i na kraju, kako ćemo nazvati pjesmu, nazvaćemo je The Coil of Josep. A što se tiče mitologije, može da se provuče kroz tekstove, ali da ima nekakvog smisla.

Bojan Bujić; Foto: Ustupljena fotografija

Koliko je bitno za jedan bend da svoj materijal dotjera do dobrog zvuka kada izdaje pjesmu, odnosno da li je to moguće u samostalnoj produkciji uraditi?

Apsolutno jeste. Aberdar nije nikom slao materijal da se sređuje, pegla, miksa, zato sto sve to radim u svom kućnom studiju i to radim već godinama. Mogao sam poslati raznim ljudima koji se bave produkcijom da to dovedu do savršenstva i od svakog bih dobio drugačiji zvuk, završni sound, drugačiju sliku, ali to ništa ne bi zvučalo onako kako to zamišljam u glavi. Tako smo bubanj snimali u vježbaoni, zatim sam te snimljene trake donio u svoj kućni studio gdje sam snimao bas, gitare i dodavao efekte klavijatura. I vokale smo snimali u stanu, ne u gluvoj sobi, već ispred računara i ako primijetiš nema šuma jer sam godinama naučio kako da koristim tu opremu. Naravno, u početku je bilo vraćanja, ali nakon toliko godina nauči se. To možeš najbolje vidjeti ako uporediš prvi i zadnji album Aberdar.

Muzički snovi iz mladosti često nas guraju naprijed. Koji od tih snova si uspio pretvoriti u realnost, a koji su ostali samo snovi?

Volio bih da radim američku ili azijsku turneju. To bi bilo top, tipa po Japanu da imamo tour, ali to su sve snovi s obzirom šta radimo i kako radimo ljudi traže žešći metal, više komercijalniju muziku za tako nešto. I trebao bi dobar menadžer, dobar crew. Šta sam ostvario? Kada sam krenuo da sviram gitaru htio sam da naučim pjesmu od Stiv Vay-a. Pjesmu sam naučio svirati i onda sam rekao šta sada. Onda sam počeo da pravim svoje pjesme. Kontao sam ako Stiv može napraviti dobru pjesmu da se ljudima svidi, što ne bih ja mogao napraviti jednu dvije, četiri, šest, EP, album, spotove, i to danas ništa više nije teško. S laptopom u podrumu i zvučnom kartom možeš napraviti svjetski hit.

 

Možeš li mi malo objasniti albume koje je bend izdao? Da li su konceptualni, zašto je na svakom albumu drugi zvuk, zašto imaš miks tekstova engleskog i našeg jezika?

Prvi album, Kolos, je nastao 2020. godine, al se radio jedno godinu i po dana otprilike, i bio je album gdje smo se mi pronalazili, nismo znali šta ćemo svirati. Prve dvije pjesme su stoner, pa onda ide neki rok, pa alt fazon, pa onda odjednom imaš pjesmu koja je Drum and Bass, jedna pjesma koja traje 12 minuta jer smo kontali da možemo svirati pjesme poput Tool. Fejlali smo totalno. Ta pjesma je na kraju ostala instrumental jer tekst je bože sačuvaj, pogotovo na našem jeziku. I kada smo završili taj album, ljudi su bili u fazonu pa ok je ovo, ali morate naći određeni smjer. Moj kum koji je bio manijak za stoner, a i ja ga gotivim, reče „ajmo raditi samo stoner, aj da vidimo kako će to zvučati“. Rekao sam može, ali radićemo na engleskom jeziku, jer mi engleski po tonu i po pjevanju bolje leži nego domaći.

Drugi album kada smo krenuli raditi, malo smo sazreli što se tiče mentaliteta šta trebamo svirati i u kojem stilu trebamo svirati. Ganjali smo malo moderniji zvuk gitare na tom albumu.

Treći album smo radili poprilično dugo i bilo je tu i izmjena članova. Pored toga, što se tiče miksa, provalio sam neke nove stvari koje nisam znao prije, zato ovaj album mnogo tvrđe zvuči, žešći je i ima više skoka, ritmike, neki gru, što prošli album nije imao toliko toga. Konceptualno radimo sve tako da ne želimo da radimo od priče do priče, zato smo drugi i treći album  povezali pričom. Tako je na prošlom albumu bio taj „Kult puževa golaća“, i sad „Sin od Josefa“, koji se pojavljuje u prvoj pjesmi na albumu „The sun“ ubija puža golaća čime okrećemo novi list. Možda četvrti album nazovemo Povratak puža golaća. (smijeh)

Jednom prilikom si izjavio da na svojim koncertima ne sviraš pjesme s prvog albuma. Zašto?

Prvi album smo izdali u po korone i da nije bilo toga mi bismo vjerovatno svirali prvi album. Tad nismo mogli nigdje svirati, sve je bilo zatvoreno tako da nismo nikada radili pjesme sa prvog albuma. Drugi album, koji smo baš momački radili i zadali se, i kada smo ga izdali, radili smo promociju samo drugog albuma i ništa sa prvog nismo svirali. Pored toga, bilo je glupo miješati pjesme sa novog albuma na kome su sve pjesme na engleskom i onda kao treba da odsviram i neku sa prvog koja je na našem jeziku. Sad smo na promociji trećeg albuma odsvirali jednu pjesmu „Colos“ i rekli smo da je vjerovatno nećemo nikada više svirati i možda to jeste istina, a možda i nije. Vidjećemo uglavnom. Tu pjesmo smo odsvirali zato što je to prva pjesma koju je Aberdar napravio da je vezano za stoner i zbog nje smo krenuli u tom pravcu.

Kako je nastala pjesma?

Moj kum je došao i odsvirao tri tona i rekao kako ti se čini rif, reko super ali gdje je ostatak pjesme. Kaže on, nema ali sad ćemo je razraditi. I razradili smo ju. Kasnije se postavilo pitanje kako ćemo nazvati pjesmu, pa pošto pjesma žestoko zvuči po rifu, nazvali smo ju Kolos.

 

Koliko je teško ili lako snimiti spot u sopstvenoj režiji, a da on bude gledljiv s obzirom da se danas na prvu, muzika – spotovi, prvo gledaju, a onda slušaju?

Mi kada smo radili spotove za „The Witch“, „Swamp demon“ i „The Coil of Joseph“ radili smo tako, ne da se samo gleda spot, već da ljudi vide neku komediju u tome, jer pažnja se mora držati. Mora postojati neki koncept. Evo kum uveliko planira spot za pjesmu „Green Bleeder“ koju planiramo snimiti na Manjači, da ponesemo kosilicu koju ćemo pustiti nizbrdo, a mi da bježimo od kosilice. Pjesma se naravno radi o košenju trave koja krvari, a spot ćemo praviti sa praktičnim efektima.

Foto: Ustupljena fotografija

Vaša pjesma se našla na kompilaciji koju izdaje Deveta dimenzija. Da li ste za te potrebe radili novu pjesmu?

Kolekcionar sam ploča i slušam ih od rođenja, doslovno. Stari mi godinama govori kako bi bilo dobro da imaš svoj bend na ploči, međutim to nije nimalo jeftino. Prošle godine smo uspostavili kontakt sa Zoranom Pejićem koji je u to vrijeme prikupljao materijale za ploču “Na rubu igle” i tada mi je sve sinulo pred očima. Aberdar na ploči, pa makar to bila i jedna pjesma. I mislim da će se o toj ploči pročuti jako brzo, pogotovo sad kada su vinili ponovno zaživjeli, masovno. Prednost je bila i ta da su na ploči bendovi koji imaju album iza sebe, a mi smo tad bili u pripremi trećeg albuma.

Meni je čast biti na prvoj kompilaciji bendova, ne u Banjaluci, već na prostoru bivše Juge. Zoran je nama javio jedno mjesec dana prije nego što će ploča izaći i tad je dobio tri test ploče. Odmah sam se javio da preslušam materijal, jer radim u Artistu i imam dobru opremu kući. Ploču sam preslušao tri puta i na kraju rekao nema šta, to je to. Naravno, pjesme se razlikuju po produkciji, jer svaki bend ima svoj zvuk. I kada sam Aberdar poslušao na ploči činilo mi se kao da prvi put slušam svoj bend.

Foto: Ustupljena fotografija

Banjalučka scena, kako ju kao dio nje vidite, s akcentom na metal scenu?

Broj jedan je problem da mi u Banjaluci nemamo adekvatan prostor da sviramo. Poprilično ima bendova, i to mladih, koji hoće da sviraju i 90 posto tih bendova krene svirati prvo svoje pjesme, pa onda pređu na tezgu i na kraju samo tezgare i ne rade na sebi. Bio je taj Dom omladine koji je bio odličan i infrastruktura je bila ekstra, ali to se ugasilo jer Dom vode stariji ljudi koji vjerovatno nemaju predstavu šta mi zapravo hoćemo. Bio je i Music Hall koji nam je davao prostor bez problema da sviramo kad god hoćemo, kao i bivši City Pub. I to sve danas stvara komplikaciju, jer danas kad hoću da sviram negdje moram poslati pisani zahtjev. Prava administracija. Fale menadžeri koji će raditi svoj posao oko benda konstantno ganjajući gdje će bend imati svirku. Da organizuje probe, da je svjestan da bend mora imati i slobodnog vremena jer mnogi rade, i glavna stvar da ne krade lovu od benda, jer ima ih koji vole da zakidaju. Danas bendu kada kažeš da organizuje svirku oni se ponašaju kao da sam im rekao bog zna šta i vjerovatno se prepadnu posla koji treba odraditi da se svirka organizuje. A u suštini i nema toliko puno posla, zovneš bendove koji su slobodni da sviraju, zovneš prostor, dogovoriš svirku, izganjaš ozvučenje, središ cugu, odrediš cijenu ulaza i svirka je organizovana.

Impuls

Povezane vijesti

Tekstovi muzičkih hitova sve puniji negativnog i stresnog sadržaja

Foto: Paulette Wooten/Unsplash Tekstovi uspješnih hit-pjesama u Sjedinjenim Američkim Državama postali su tokom posljednjih decenija jednostavniji i negativniji, uz veći udio takozvanih riječi povezanih sa...

Zoster objavio novi singl “Sin Tadijin”

Foto: Zoster Nakon uspješnih singlova „Ne okrećem se tata“ i "Samo reci ne", grupa Zoster objavila je spot za pjesmu "Sin Tadijin". Muziku i tekst potpisuje...

Popular Articles