Ugađati svima ili pokušati svima udovoljiti ima visoku cijenu. Takođe postoji neizvesna budućnost u kojoj se ovaj porez mora platiti.
Jedan od razloga zbog kojih ulazimo na ovaj teren je strah da budemo sami. Posebno se pozivamo na strah od usamljenosti u društvu.
Znamo da su društveni odnosi neophodni i kada su kvalitetni, pravo su blago. Većina ljudskih bića želi da bude okružena ljudima sa sličnom skalom vrijednosti. Najgori scenario koji nam se može dogoditi je onaj u kojem smo na kraju okruženi pojedincima koji nisu izabrani prema našim željama, već zbog naših strahova.
Odnosi koji proističu iz “straha od”
Mnogi odnosi nastaju iz straha. Međutim, oni koji najviše zadovoljavaju stvaraju se i održavaju tokom vremena jer postoji bezuslovna želja da budete sa drugom osobom. Strah i usamljenost, strah od dosade ili potreba da se vidimo sa drugim ljudima navode nas da prihvatimo određene uslove, kao što je zadovoljavanje svih.
Ponekad, čak i ako smo započeli prijateljstvo sa nekim zato što smo to želeli, naši strahovi pretvaraju tu želju u neophodnost. U trenutku kada naš asertivan stav umre da bi ustupio mjesto strahu, krivici ili dužnosti, mi postajemo zarobljeni u odnosima umjesto da uživamo u njima.
Razmislite: koliko ste puta prihvatili neželjeni poziv, da li ste podneli loše stavove druge osobe, a da ih niste na vrijeme zaustavili ili ste osjetili tjeskobu nakon poziva voljene osobe? Koliko ste puta pokušali da udovoljite svima, čak i protivno svojim željama? Sigurno mnogo, previše.
Ovo nesigurno i prilagođeno ponašanje prema drugima, uprkos tome što nas povređuje, proizlazi iz straha od osjećaja odbačenosti ili usamljenosti. Iz straha nikada ne nastaje sigurnost i napredovanje, već stagnacija. Uvijek ćemo se naći na istom polaznom mjestu, okruženi ljudima koje apriori nikada ne bismo izabrali.
Povjerenje proizlazi iz asertivnog ponašanja
Ako radimo na svom asertivnom ponašanju u međuljudskim odnosima, poboljšaćemo njihov kvalitet. Izbeći ćemo, na primjer, da budemo sa ljudima koji ne prihvataju negativan odgovor. Izbeći ćemo gubljenje vremena sa ljudima koji pokazuju malo empatije prema našoj situaciji.
Ako pravilno postavimo granice, ljudi reaguju i razmišljaju o svom ponašanju i možemo poboljšati kvalitet života. Radost obavljanja onoga što radimo dolazi velikim delom iz naše sposobnosti da u svakom trenutku izaberemo sa kim želimo da živimo.
U zaključku, vjerovatno se neće svima svideti to što morate da uvežbavate svoje asertivno ponašanje u međuljudskim odnosima. Međutim, to nam omogućava da izgradimo dublje i trajnije odnose. Oslobađanje od anksioznosti da zadovoljimo svakoga čini nas neizmerno slobodnim, sami ili u društvu.
Znanje kako reći „ne“ ili ukazati na nešto što nam se ne sviđa poboljšava naše samopoštovanje i omogućava nam da mnogo puta grešimo, a zatim učimo. Uključuje postizanje nezavisnosti da upravljamo svojim vremenom na način koji nam se najviše sviđa, a da se ne zarobimo u odnosima koji nas ne zanimaju.
Znati kako reći „ne“ podrazumeva rizik: mogućnost prikupljanja loših reakcija u početku, ali dugoročno jača naše odnose.