Foto: Adi Kebo/zurnal.info
Osnivanje Koncerna trebalo je da bude spas za sedam rudnika u FBiH. EPBiH bi tako postala najjača kompanija u državi sa sigurnim snadbjevanjem ugljem dok bi rudnici dobili sigurnog kupca. Rudarima su obećani bolji uslovi rada, modernizacija opreme, bolje plate i sigurnost. Skoro deceniju i po kasnije zbog očajnog stanja i finansijske dubioze rudnicima prijeti stečaj, rudari su na rubu egzistencije a EPBiH troši stotine miliona KM na ugalj iz privatnih rudnika
Piše: A. Omerović/Žurnal
Početkom septembra 2009. godine Elektroprivreda BiH i americka konsultantska flrma “A.T. Kearney” potpisali su ugovor vrijedan 900.000 eura o pružanju konsultantskih usluga u procesu zaživljavanja Koncerna u čijem će sastavu biti EP BiH i sedam rudnika uglja iz Federacije BiH. Dvije sedmice kasnije potpisan je i ugovor o vođenju poslova između Elektroprivrede BiH i sedam rudnika u Federaciji BiH.
“Potpisivanjem ugovora imamo definisan kompletan poslovni ambijent, odnosno znamo kako ce sutra u okviru koncerna raditi i Elektroprivreda BiH i rudnici, koje su odgovornosti u vođenju koncerna, nadležnosti svakog od rudnika i kako ce poslovati koncern”, izjavio je tada direktor Elektroprivrede BiH Amer Jerlagić.
Iz EPBiH su tada kazali da je formirana jedna od najjačih kompanija na Balkanu koja će biti osnova za razvoj metalske industrije i kompletnog industrijskog sektora u BiH. Rudari su očekivali ulaganja koja će omoguciti veću produktivnost, sigurnost i bolji socijalni status. Iz EPBiH najavili su 250 miliona KM ulaganja za prve tri godine a koja će stvoriti nove mogućnosti za modernizaciju, bolju humanizaciju rada i generalno, bolje uslove rada.
Koncern najavljen kao “motorna snaga za pokretanje kompletne privrede”
Tadašnji ministar energije, rudarstva i industrije FBiH Vahid Hećo kazao je da rudnicima uglja otvaraju nove razvojne perspektive i stvaraju uvjeti za poboljšanje socijalno-materijalnog statusa rudara jer rudnici dobijaju sigurnog kupca, dok Elektroprivreda BiH dobija pouzdano snabdijevanje osnovnom sirovinom za postojeće i buduće termokapacitete.
Dvije godine kasnije, u septembru 2011. godine, rudari su prvi put nakon ulaska rudnika u Koncern zaprijetili protestima zbog ignorisanja zahtjeva za povećanjem satnice rada, izjednačavanjem toplog obroka i regresa sa zaposlenicima Elektroprivrede.
Rudari su tada zamjerili i cijenu uglja koju je plaćala EPBiH rudnicima navodeći da ”ne može Elektroprivreda prodavati električnu energiju po nekom standardu koji je evropski, a plaćati rudnicima ugalj po standardu iz prahistorijskog doba” a pri tome se ponašati “kao da su rudnici samo njihova kolonija“.
Protestima do plate
Neispunjena obećanja Elektroprivrede BiH ponovo su 2015. godine dovela do protesta rudara. Rudari Krekinog rudnika „Mramor“ u Tuzli obustavili su proizvodnju zbog nemogućih uslova rada sa zastarjelom opremom što je dovelo do drastičnog pada proizvodnje ali i rudarskog standarda. Protestovali su i rudari Rudnika mrkog uglja Zenica.
Iz Sindikata radnika rudnika FBiH tada su govorili da je stanje u rudnicima od kako su Koncernu blago popravilo ali da nije bilo moguće u tako kratkom roku nadomjesttiti decenijskog neulaganje u rudnike.
“Jedini izlaz za rudnike jeste da se agresivnije nastavi investirati, da se osigura modernija oprema koja će obezbijediti sigurnije i humanije uslove rada, a isto tako, ta oprema će omogućiti masovniju i jeftiniju proizvodnju uglja što donosi sigurnije uslove rada i podizanje životnog standarda uposlenih u rudnicima na viši nivo”, navodili su tada iz Sindikata radnika rudnika FBiH navodeći da budućnost rudnika ne vide u Koncernu.
Dva mjeseca kasnije iz Elektroprivrede BiH slavili su godišnjicu osnivanja Koncerna.
“S ciljem unapređenja poslovanja, Elektroprivreda BiH je za dokapitalizaciju rudnika u Koncernu planirala izdvojiti 214 miliona KM vlastitih sredstava. Do jula 2015.godine, za nabavku opreme i mehanizacije potpisani su ugovori vrijednosti 161,4 miliona KM, od čega je više od 140 miliona KM realizirano (plaćeno). Ove investicije doprinijele su humanizaciji, sigurnosti i modernizaciji rada u rudnicima. Istovremeno, poboljšan je i životni standard rudara”, naveli su tada iz EPBiH.
Godinu dana kasnije zbog pozajmica koje su davali rudnicima, da bi mogli nastaviti poslovanje i isplaćivati plate, federalni revizori upozorili su da je time Elektroprivreda BiH ugrozila i svoje poslovanje.
I Vlada FBiH 2016. godine najavila je novih 320 miliona KM ulaganja u rudnike, ponovo su obećani bolji uslovi rada ali ii z Vlade su priznali da se novac namijenjen za investicije ranije trošio u druge svrhe.
Zvanično, u rudnike se ulagalo, ali i nenamjenski trošilo. Investicijske nabavke za rudnike u sastavu Koncerna provodila je Elektroprivreda BiH. Žurnal je pisao o ranije o nabavci Sistema transporta uglja i mehanizacije, potrebe Rudnika mrkog uglja Kakanj. Oprema vrijedna 2,7 miliona maraka je uzalud kupljena jer jama Begići-Bištrani nije projektovana za ovu opremu. Posao je realizovan iako su odgovorni bili na vrijeme upozoreni.
To je samo jedan primjer nabavljanja potpuno beskorisne opreme, dok se ona potrebna gotovo redovno nabavlja po “naduvanim” cijenama sa unaprijed poznatim dobavljačima ili iznajmljuje od jednih te istih firmi.
14 godina od osnivanja Koncerna rudnici pred stečajem
Bez obzira na utrošene stiotine miliona, danas, skoro 14 godina od osnivanja Koncerna, stanje u rudnicima je očajno a uslovi u kojima rade rudari katastrofalni složit će se i iz Elektroprivrede i Sindikata.
Finansijska dubioza u kojoj se nalazi najveći rudnika u FBiH Kreka ali i Rudnik Zenica ne ostavlja drugu mogućnost osim stečaja.
Pad proizvodnje, milionska dugovanja, nedostatak proizvodnih radnika, zastarjela mehanizacija i neispravna oprema godinama unazad razlog su očajnog stanja u koje su dovedeni rudnici.
Od obećanog blagostanja u Koncernu ostali su samo potrošeni milioni, pad proizvodnje u isto vrijeme kada rudnici imaju višak radnika a fali im rudara. Za sve ove činjenice odgovornost nije na Elektroprivredi i upravama koje je postavljala da upravlja rudnicima. Odgovornost je na radnicima rudnika, bar tako tvrde iz EPBiH, nakon skoro deceniju i po njihovog upravljanja rudnicima.