Foto: BN
Domaći i međunarodni stručnjaci upozoravaju da niz usvojenih zakona u Republici Srpskoj ukazuje na sistematsko gušenje kritičkog glasa i identitetske razlike.
Piše: Zinaida Đelilović
Narodna skupština Republike Srpske usvojila je niz zakona koji izazivaju zabrinutost u javnosti, ali i među organizacijama za ljudska prava: od kriminalizacije klevete, preko restriktivnog zakona o stranim agentima do brisanja roda iz teksta zakona. Domaći i međunarodni stručnjaci upozoravaju da sve ukazuje na sistematsko gušenje kritičkog glasa i identitetske raznolikosti.
„U Republici Srpskoj vlada sloboda“, reći će Milorad Dodik samo četiri mjeseca prije nego što je u julu 2023. godine usvojen zakon kojim se kriminalizuje kleveta u ovom bh entitetu.
Iste godine usvojen je i nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, poznat kao „zakon o stranim agentima“, da bi ga Vlada RS kao predlagač, diskretno povukla iz procedure. Ipak, opet je aktueliziran dvije godine kasnije i to nakon što je američki predsjednik Donald Trump objavio odluku o povlačenju inostrane pomoći.
„Ovo što je uradio Trump daje nam šansu da mi to dovedemo do kraja i vjerujem da će već na prvoj sjednici Narodne skupštine biti zakon o NVO. Ovo nam je pružilo priliku da bukvalno idemo sa zakonom koji najviše odgovara onome koji je u SAD, bez nekih olakšanja koje smo bili spremni da damo u prošlom prijedlogu. To će biti rigorozna kontrola“, kazao je Dodik.
Podsjetimo, NSRS je po hitnom postupku, na 18. posebnoj sjednici održanoj 27. februara, usvojila zakon o stranim agentima, te zakone o zabrani rada državnih pravosudnih organa i policijskih agencija. Sjednica je uslijedila dan nakon što je Sud BiH nepravomoćno osudio Dodika na godinu zatvora zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, te mu izrekao i šestogodišnju zabranu vršenja dužnosti predsjednika.
DEMOKRATSKO ILI DIKTATORSKO DRUŠTVO?
Dodikov stav da se „ne radi o progonu, već o uvođenju reda“ ne dijele domaći i međunarodni stručnjaci. U saopštenju koje potpisuje 41 udruženje građana stoji da je usvajanjem ovog zakona „vlast stvorila preduslove za sistematski progon neistomišljenika“.
„Zakon je donesen kao vid osvete i dio paketa odgovora na presudu Miloradu Dodiku, čime su ogoljene sve floskule koje su se do sada plasirale da je cilj ovog zakona „povećati transparentnost i zabraniti politički rad udruženjima”, stoji u saopštenju.
I dok zakon o tzv. stranim agentima još nije počeo s implementacijom, što se tiče zakona kojim se kriminalizuje kleveta, Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluke, kaže da ima preko sto podnesenih prijava, ali da epiloga još nema.
„Da li se s ovim zakonima uopšte možemo zvati demokratsko društvo ili neko hibridno, diktatorsko u kojem se pita jedan čovjek ili njih nekoliko“, pita Žolja.
U pogledu slobode govora i drugih temeljnih sloboda, on ističe, da ovi zakoni utiču i na medije i na civilno društvo. On smatra da su podigli samocenzuru i „ako biste i htjeli nešto da pišete ili kažete, prvo nekoliko puta dobro razmislite o tome“.
Aleksandar Žolja, foto: Detektor
Dejan Lučka, direktor Centra za ljudska prava iz Banjaluke naveo je nekoliko negativnih uticaja koje usvajanje zakona o tzv. „agentima stranog uticaja“ može da ima na rad udruženja i fondacija koje primaju finansijska sredstva iz inostranstva.
Uvođenje ove vrste zakona šalje poruku da su ta udruženja sumnjiva, da rade protiv interesa društva, da špijuniraju, a da su njihovi članovi „izdajice” ili „strani plaćenici”, iako su često ključni nosioci borbe za ljudska prava, transparentnost i javno dobro. Takva stigmatizacija, kaže Lučka, može dovesti do smanjenja njihove legitimnosti u očima javnosti i otežanog pristupa zajednici, što upućuje na to da je zakon zlonamjerno usmjeren protiv takvih organizacija.
Dalje, ističe, zakon uvodi i dodatne mehanizme nadzora, obavezne registracije i javnog etiketiranja, što krši osnovna prava na slobodu udruživanja, izražavanja i jednakosti pred zakonom.
„Pored toga, zakon uvodi i zabranu obavljanja političkog djelovanja i tzv. političkih aktivnosti. U zakonsko definisanje političkih aktivnosti praktično se može uokviriti skoro svaka zagovaračka aktivnost neprofitnih organizacija koju nadležni organi budu željeli tako da okarakterišu. Te aktivnosti mogu da se kreću od inicijativa za izmjene zakona, preko kritike političkih odluka do istraživanja političkih procesa“, naglašava Lučka.
Potencijalno bi ovo moglo obuhvatiti, kao što su rekli Venecijanska komisija i ODIHR/OEBS, bilo koji oblik zagovaranja kroz aktivnosti kao što su učešće u mirnim okupljanjima, davanje izjava medijima, učešće u radio ili televizijskim programima, publikacije, aktivnosti koje se odnose na promociju i zaštitu ljudskih prava, vladavinu prava, reformu pravosuđa, javne konsulatacije u procesima donošenja politika ili zakona itd.
Dejan Lučka
„To znači da će označenim organizacijama praktično biti zabranjeno djelovanje ukoliko se bave npr. zagovaranjem u cilju poboljšanja stanja ljudskih prava“, ističe Lučka.
Sam zakon je, kaže, osmišljen na način da dosta toga u njemu nije potpuno jasno, sadrži kaučuk norme koje se mogu rastezati kako kome padne na pamet, a tek s njegovom primjenom bismo mogli vidjeli kako bi se šta tumačilo.
„Primjedbe koje su iznijete na prethodne nacrte i prijedloge zakona od strane relevantnih međunarodnih i nacionalnih tijela, kao što su Evropska unija, Specijalni izvjestioci Ujedinjenih nacija, Misija OEBS-a u BiH, Venecijanska komisija i ODIHR/OEBS, kao i brojne organizacije civilnog društva iz zemlje i inostranstva, nisu uvažene u tekstu zakona. Odredbe zakona su u suprotnosti s postojećim zakonima, Ustavom Republike Srpske, Ustavom Bosne i Hercegovine, međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava kao što su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ali i s praksom međunarodnih tijela, poput Evropskog suda za ljudska prava. Suprotne su i Poslovniku Narodne skupštine, organa koji je usvojio ovaj zakon“, podsjeća Lučka.
On smatra da će zakon gotovo sigurno negativno uticati na povjerenje lokalne zajednice i domaćih partnera prema nevladinim organizacijama. Dalje navodi da ovaj zakon predviđa i značajno povećanje administrativnih obaveza, od dodatnih izvještavanja, registracije i označavanja, do potencijalno arbitrarnog nadzora i kontrola.
„Posljedice povećanja obaveza tako mogu da budu, između ostalih, smanjenje broja aktivnosti, povlačenje određenih donatora, pa čak i gašenje manjih organizacija koje ne mogu ispuniti nove zahtjeve“, kaže Lučka.
Zaključuje da dugoročno gledano, sve ovo vodi slabljenju civilnog društva, gubitku stručnog znanja i smanjenju kapaciteta društva da se suočava s problemima kao što su siromaštvo, nasilje nad ženama, diskriminacija, ljudska prava generalno…
INICIJATIVA ZA OCJENU USTAVNOSTI
Banjalučki helsinški parlament građana i Kuća ljudskih prava podnijeli su Ustavnom sudu RS inicijativu za ocjenu ustavnosti, s obzirom na to da se ovim zakonom krše temeljna prava i slobode, prije svega sloboda govora i udruživanja, a koji su i u temelju Ustava RS i Ustava BiH.
„Imamo sve više isključivanja građana u procesu donošenja odluka, samim tim ako kriminalizujete klevetu i donesete zakon o stranim agentima, vi želite da ugušite i to malo nezavisnih glasova koje imate u medijima i nevladinim organizacijama. To je pogubno za demokratiju. Pitanje je da li ćemo mi uopšte moći govoriti o demokratskim institucijama i demokratkom društvu u BiH ili će to biti hibridni put, hibridni diktatorski režim i tako dalje… to je poenta“, kaže Aleksandar Žolja.
Dodao je da svi vjeruju da ovaj zakon i neće biti tako rigorozno implementiran, već da je cilj uplašiti nezavisne glasove i kritičare kako bi manje kritikovali, a da bi se ostale nevladine organizacije ućutale i možda ušle u taj registar.
„Mislim da je ovo poprilično široko postavljeno i da tu ima sive zone gdje moje kolege kažu da će rad biti skoro, pa nemoguć. Ukoliko zakon o „stranim agentima“ bude implementiran u onom obliku u kojem je usvojen, bojim se da mediji koji su registrovani kao neprofitne organizacije i same neprofitne organizacije, neće moći da rade. Pored birokratskih procedura koje će biti rigorozne i gdje ćemo se samo baviti izvještavanjima prema Ministarstvu pravde, problematično je i političko djelovanje ili političke aktivnosti – pa kad novinar bude tražio neku informaciju o nečemu, to se može shvatiti kao političko djelovanje i onda on može biti kažnjen ili eventualno da ta organizacija bude zatvorena“, navodi Žolja.
BRISANJE TERMINA „RODNI IDENTITET“
NSRS usvojila je izmjene zakona kojima se termin „rodni identitet“ briše iz teksta zakona koji se odnosi na krivično djelo počinjeno iz mržnje i mijenja se terminom „drugo lično svojstvo“. U nacrtu zakona, koji je usvojen na sjednici 30.oktobra 2024. godine, nije bilo obrazloženja zbog čega se uopšte pristupa izmjenama.
I ova izmjena je naišla na brojne kritike javnosti, posebno boraca za ljudska prava. Ranije su Kuća ljudskih prava i Helsinški parlament građana, s drugim organizacijama i pojedincima, uputili komentare i prijedloge za povlačenje ovih izmjena, ali se vlast oglušila na njihova upozorenja da se na ovaj način dodatno ugrožavaju prava marginalizovanih i ranjivih grupa.
Podsjetimo da su ranije i nezavisni ekspert za zaštitu od nasilja i diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta i Specijalna izvjestiteljica o položaju branilaca ljudskih prava Ujedinjenih nacija u svom otvorenom pismu iskazali zabrinutost „da bi ove izmjene mogle smanjiti i obim primjene člana 139. (2), koji se posebno odnosi na pojedince i organizacije koje se zalažu za ravnopravnost.
Dejan Lučka naglašava da brisanje termina „rodni identitet” predstavlja regresiju u zaštiti ljudskih prava kako se briše priznanje postojanja rodnog identiteta kao pravno relevantne kategorije.
„Ova izmjena šalje poruku da zakonodavac negira rodni identitet kao dio ljudske ličnosti, što je u suprotnosti s međunarodnim standardima i praksom međunarodnih institucija vezanih za ljudska prava. Izbacivanje ovog termina znači da osobe s različitim rodnim identitetima postaju praktično „pravno nevidljive”, odnosno da njihovi specifični problemi, prava i potrebe neće biti prepoznati ni pravilno zaštićeni zakonom. Koliko sam upoznat ni do sada nije bilo mnogo prepoznavanja od strane nadležnih organa ove problematike, a sa zakonskim neprepoznavanjem, ona će tek u budućnosti izostajati“, zaključuje Lučka.
Darko Pandurević, rukovoditelj programa i zagovaranja u Sarajevskom otvorenom centru, kaže da se njihov stav poklapa sa stavom međunarodnih UN-ovih eksperata koji su se obratili NSRS o ovom pitanju.
„Ovakvi potezi impliciraju da se ovaj entitet ne bavi nasiljem i mržnjom prema cijeloj jednoj kategoriji lica koje ima obavezu da štiti, te onih koji brane njihova ljudska prava. Donosioce odluke nije zanimala ekstenzivna argumentacija koja je ponuđena od strane aktivista, civilnog društva, međunarodnih organa koji se bave ljudskim pravima, a koja opovrgava njihove zvanične motive za ovakvu izmjenu, koji se tiču navodne jezičke neusklađenosti“, smatra Pandurević.
Darko Pandurević, foto: Fena
Dodao je da su uticaji ove izmjene zakona na zaštitu LGBTQ+ zajednicu višestruki.
„Predstavlja vrlo negativnu poruku da sistem ne treba biti tu za npr. transrodne osobe i na neki način čak i da su nasilje i mržnja opravdani, te da ne trebaju biti predmetom zaštite. Pravno, obim zaštite se smanjuje i određena lica mogu proći nekažnjeno za poticanje na mržnju i nasilje ili biti lakše kažnjeni u slučaju primjerice fizičkog nasilja. Na kraju, šalje i političku poruku da Republika Srpska nije spremna da prati najviše standarde ljudskih prava sadržane u nizu konvencija i različitih dokumenata koji su se temeljito razvijali u proteklih nekoliko decenija“, kaže Pandurević.
Oni se ne mogu posmatrati, dodao je, izvan ostalih regresivnih antidemokratskih trendova koji se dešavaju poput kriminalizacije klevete ili zakona o stranim agentima.
Na pitanje da li postoje pravni mehanizmi kojima bi se mogla osporiti ustavnost ovih izmjena, Pandurević navodi da bi apstraktna ocjena ustavnosti od strane Ustavnog suda BiH bio jedan od koraka.
„Međutim, ovu proceduru može inicirati samo uzak broj osoba, poput članova Predsjedništva BiH, predsjedavajućih i zamjenika u domovima PS BiH, predsjedavajuća Vijeća ministara ili 1⁄4 zastupnika/delegata u oba doma“, zaključuje naš sagovornik.