Primjeri partijske neosjetljivosti na navode o slučajevima porodičnog nasilja u BiH
Ilustracija
U posljednjih šest mjeseci, pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini (BiH) su privukli slučajevi dva visokorangirana zvaničnika koji su u prošlosti bili povezivani sa nasiljem u porodici.
Piše: Goran Katić
U oba slučaja, oni su dobili podršku kako stranačkih koleginica, tako i stranke u cjelini.
Prema podacima Agencije za ravnopravnost polova BiH, svaka treća žena u državi je žrtva nasilja.
Svaka druga žena starija od 15 godina je doživjela neki oblik psihičkog, ekonomskog ili fizičkog maltretiranja.
Tokom 2021. i 2022. godine, u BiH je ubijeno 19 žena, prema podacima Odbora za praćenje provođenja i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu u BiH.
Podrška stranačke koleginice Sanje Vulić
Šefica kluba poslanika Saveza nezavisnih socijaldemokrata u Parlamentu Bosne i Hercegovini, Sanja Vulić, komentarisala je krajem augusta svjedočenje bivše supruge svog stranačkog kolege pred Istražnom komisijom ovog doma, koja je tada ispričala da je Okružnom javnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu podnijela krivičnu prijavu za nasilje u porodici protiv svog bivšeg supruga.
Vulić je tokom rasprave o Prijedlogu rezolucije o spriječavanju svih oblika nasilja nad ženama i uznemiravanju žena u BiH, rekla da je priča o nasilju u porodici iskonstruisana.
“Dosta je više da slušamo o tim starim temama nasilja koje su iskonstruisane i napravljene u kuhinji baš pojedinih aktera. Na toj komisiji nismo imali ništa osim nekog svjedočenja, nikakve dokaze, ljekarske nalaze, već plač i žalopojke jedne žene. Uvijek se postavlja pitanje šta je razlog za taj plač i suze”, rekla je Vulić.
Drugi slučaj stranačke podrške
Drugi slučaj stranačke zaštite dogodio se u martu ove godine, kada je Socijaldemokratska partija BiH (SDP) predložila svog kandidata za poziciju ministra kulture i sporta u Kantonu Sarajevo.
Nakon što je predložen uslijedio je protest ispred sjedišta njegove stranke u Sarajevu.
Skup su 9. marta organizovale aktivistkinje Foruma žena ove stranke, a spornim su smatrale to što je član ove stranke za tu poziciju se “dovodio u vezu sa nasilništvom u porodici”.
Tada je traženo da stranka povuče prijedlog da on bude ministar.
Međutim, SDP se oglasila saopštenjem i navela da je “protiv svake vrste nasilja, posebno nasilja u porodici”, ali su ostali iza prijedloga.
Iz Tužilaštva Kantona Sarajevo je tada saopšteno da su protiv ovog kandidata SDP-a postojale dvije prijave iz 2017. godine, ali od toga nije bilo ništa, jer prijaviteljica nasilja nije htjela da svjedoči.
Šta su razlozi “stranačkog sektašenja”?
Profesor sociologije iz Banjaluke, Ivan Šijaković, za RSE ocjenjuje da su se u bh. društvu stranke pretvorile u sekte koje samo svoje članove štite, dok je drugo okruženje “neprijateljsko iz kojeg uvijek može doći neka opasnost”.
“Stranke više ne brane svoje ljude nekom, da kažemo, moralnom čistotom i nečim što se zovu vrline i vrijednosti koje su odavno već poznate, već obrnuto, brani se egzistencijom stranke”, kazao je Šijaković.
On ističe da u strankama važi stav da se mogu odbraniti samo ako se “zatvaraju u vrstu sektaškog principa, sektaške psihologije, koja onda brani članove”.
“Realno bi bilo da se takvi ljudi kažnjavaju, da se malo stave po strani, nekad čak i izbace iz stranke, međutim, danas ne. Moralna i etička dimenzija stranaka je veoma potonula i one u stvari na tome više ne zasnivaju svoj život i rad, nego samo na odbrani svojih stranačkih posebnih interesa”, rekao je Šijaković.
Prema profesoru Šijakoviću, partijski drugovi su važniji od istine i polne solidarnosti.
“Ako vi govorite o nasilju nad ženama, onda bi svaka žena trebalo da izrazi određenu sumnju i tako se, da kažemo, distancira, a ne da čak opravdava takve postupke”, naglašava on.
Zaključuje da je karakter modernih stranaka zasnovan na njihovim uskim, parcijalnim interesima, ali da u slučajevima nasilja nad ženama, postoji i odbrana na bazi tradicionalnih odnosa u društvu i patrijarhata.
Dinamika moći i patrijarhat
Oni koji brane nasilje, bilo da su muškarci ili žene, ne brane nasilnika nego brane patrijarhat, izjavila je za RSE Armina Čerkić, psihologinja iz Sarajeva.
Prema njenim riječima, oni brane “ideju da postoje odnosi moći koji su u patrijarhatu dati muškarcu”, koji u toj dinamici može njih da zloupotrebljava.
“To je čitava konstrukcija, zbog čega je to važno dekonstruisati, ne samo u našem društvu nego u svim, jer ako govorimo o dinamikama moći slabiji/jači, ima savršenog smisla zbog čega bi se te pozicije prelijevale na druge sfere društva, kao što su komunikacija, politika, svakodnevni razgovori, svakodnevna šetnja ulicom”, pojašnjava Čerkić.
Ona dodaje da je u patrijarhatu žena slaba, te da samo onaj koji je glasan i snažan ima moć.
“Ženi se ne vjeruje, jer se žena vidi u patrijarhalnom društvu kao slaba i kao nevažna. Za društvo u patrijarhatu je potreban muškarac da bi uspjelo, a ne žena. Pa, samim tim ni djeca, ni muškarci koji se ponašaju na drugi način”, ističe ona.
Navodi i da promjena u društvu počinje od dekonstrukcije ovakvih odnosa u porodici.
“To počinje od rodnih uloga koje mi imamo u porodicama, i od toga kako odgajamo dječake i djevojčice. Gdje je potrebno dozvoliti i muškarcu i ženi da budu onakvi kakvi oni žele, a ne ih tjerati u heteronormativne uloge”, smatra Čerkić.
Ipak, ona naglašava da po ovome BiH nije posebna, te da je patrijarhat univerzalan i prisutan u svim društvima.
Koliko je prisutno nasilje prema ženama u BiH?
Analize Stručne grupe za suzbijanje nasilja nad ženama (GREVIO) od prošlog novembra, koja prati primjenu Istanbulske konvencije u BiH, navodi da bh. sudije često ocjenjuju slučajeve nasilja prema ženama ili u porodici kao prestupe “manje društvene opasnosti”.
Ističu da je zabrinjavajuća česta upotreba olakšavajućih okolnosti, nagodbi, kao i vrlo blage kazne, što i počiniocima i žrtvama daje osjećaj da nasilje neće biti kažnjeno.
Dodaju da je potrebna dodatna edukacija radnika u centrima za socijalni rad, policajcima i sudijama da bi bolje razumjeli u kojim kontekstima se ovo nasilje dešava.
Bosna i Hercegovina je 2013. godine ratifikovala Konvenciju Savjeta Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, poznatiju kao Istanbulska konvencija, te se obavezala na preduzimanje zakonodavnih i drugih mjera da bi osigurala prevenciju, zaštitila žrtva i kaznila počinioce nasilja.
Prema toj konvenciji, država mora sa dužnom pažnjom prema svim prijavljenim slučajevima nasilja nad ženama, što uključuje neophodne zakonodavne, odnosno druge mjere da spriječi, istraži, kazni za djela nasilja obuhvaćena ovom konvencijom.
