Foto: Almir Panjeta
U jednom trenutku djelovalo je da Sarajevo svjedoči prvim istinski masovnim protestima mladih, pobuni koja bi mogla prerasti u nešto veće. Danas, međutim, od te energije gotovo da nije ostalo ništa, osim sjećanja na revoluciju koja nikada nije došla. I studenti i sociolozi jedan od ključnih razloga (ne)uspjeha sarajevskih protesta vide u nedostatku kontinuirane podrške šire javnosti tamo gdje je najpotrebnije – na ulici.
Piše: Azra Omerović
Prije samo dva mjeseca u Sarajevu su održani masovni studentski protesti nakon tramvajske nesreće u kojoj je smrtno stradao student, a maloljetna djevojka teško povrijeđena. Izgledalo je kao da su protesti mladih proizveli ono što se godinama činilo nezamislivim: masovan bunt, politički pritisak i ostavke vlade. Ali ono što je u prvi mah djelovalo kao velika pobjeda, vremenom se pokazalo kao da je više riječ o političkom prividu nego stvarnom preokretu.
Nihad Uk; Foto: Vlada KS
Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk, koji je tada pod pritiskom studenata dao ostavku, već skoro dva mjeseca i dalje obavlja funkciju premijera. U Tužilaštvu kantona Sarajevo predmet tramvajske nesreće je “u radu”. Ni riječi više o odgovornosti rukovodstva Kantonalnog javnog preduzeća “Rad” za (ne)održavanje tramvaja.
Zadnje saopštenje za javnost Tužilaštva KS, objavljeno je 25. marta u kojem “osuđuju” objavljivanje videosnimka saobraćajne nesreće do kojih su tužilaštvo i agencije za provođenje zakona došli tokom istrage. Naveli su da će i dalje putem zvaničnih kanala komunikacije obavještavati javnost u primjerenom trenutku o toku i rezultatima istrage. Dva mjeseca nakon nesreće tužilaštvo još uvijek nije našlo “primjeren trenutak”, jer o novim informacijama o toku i rezultatima istrage javnost nije obaviještena.
Podsjetimo, 12. februara u centru Sarajeva desila se teška tramvajska nesreća u kojoj je poginuo 23-godišnji Erdoan Morankić, a četvoro ljudi je teško ozlijeđeno, među kojima je i maloljetna djevojka, kojoj su morali amputirati nogu. Tramvajska nesreća pokrenula je talas javnog nezadovoljstva i proteste srednjoškolaca i studenata koji su tražili utvrđivanje odgovornosti i sigurniji javni prevoz. Tužilaštvo kantona Sarajevo ekspresno je uhapsilo vozača tramvaja što je izazvalo revolt kod građana. Vozač tramvaja ubrzo je pušten da se brani sa slobode, jer sud nije našao dovoljno osnova za pritvor. Odgovornost GRAS-a i mogućeg lošeg održavanja tramvaja je nakon pritiska javnosti također predmet istrage, jer postoji sumnja da je tehnička neispravnost mogla biti uzrok nesreće. Istraga je u toku i treba utvrditi da li je kriv vozač, sistem održavanja ili kombinacija oba faktora, te još uvijek nije utvrđen uzrok nesreće.
Studenti i učenici su ukazivali na propuste institucija, prije svega GRAS-a i nadležnih kantonalnih vlasti, tvrdeći da su dugogodišnji problemi u održavanju infrastrukture i upravljanju javnim saobraćajem doprinijeli tragediji.
Iz grupe “Hoće l’ ta promjena”, koja okuplja sarajevske studente i učenike, navode da su zahtjevi demonstranata ispunjeni prividno i kao takvi plasirani u javnost, što je bilo dovoljno da se zamažu oči građanima. Povlačenje starih tramvaja iz upotrebe jedini je zapravo u potpunosti ispunjen zahtjev, navode studenti.
– Razlog zaustavljanja protesta je nesvjesnost naroda da borba traje i da nekoliko protesta neće promijeniti ništa. Nije dovoljan jedan ili dva velika skupa da bi se desila promjena kojoj težimo u sistemu koji je korumpiran i uništavan godinama, navode iz grupe “Hoće l’ a promjena”.
Sociolog i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić navodi nekoliko razloga zašto protesti mladih, čiji je povod zastrašujuća nesreća u Sarajevu u februaru 2026. godine, nisu uspjeli.
– Prvi navode sami studenti i mladi – odsustvo značajnije podrške šireg građanstva. U zemlji koja već decenijama svoje politike zasniva na zastrašivanju i najavom mogućeg konflikta, strategija svakodnevnog opstanka građana svodi se na povlačenje, ‘netalasanje’, razumijevanje da svaka promjena može samo pogoršati ukupno stanje, što je naravno pogrešno. Dugogodišnje vježbanje netalasanja urodilo je plodom u neaktivnom, nezainteresiranom građanstvu, koje svjesno okreće glavu od korupcije, neprofesionalnosti, neodgovornosti, rasipništva svojih političkih elita, navodi profesor Mujkić.
Sličnog mišljenja su i studenti iz grupe “Hoće l’ ta promjena” koji navode da podrška postoji, ljudi su prisutni i svjesni, ali još uvijek nespremni da djeluju.
– Nekako smo na samom početku kada je u pitanju kultura protestovanja. Ljudi se tek upoznaju s tim pojmom i sa svojim pravima kada je riječ o protestima. Podrška na društvenim mrežama je puno veća nego u stvarnom svijetu i to je mali klik koji još fali da se desi kod našeg naroda, da shvate da jedan “share” na Instagramu ili Facebooku ne može zamijeniti prisustvo na ulici, navode studenti.
Osim toga, profesor Mujkić navodi i demografsku kataklizmu koja je posljednjih 10 godina zadesila cijelu BiH – mladi, radno sposobni napuštaju zemlju. Nedostatak te kritične mase, koja bi mogla označiti kredibilnu prijetnju režimu, vidljiv je na ulici u slabom odzivu na protest, dodaje profesor Mujkić. Da bi protest uspio, prijetnja režimu mora biti vjerodostojna. Ona je imala efekat prvih nekoliko dana, kada je kantonalna vlast popustila i odmah izašla u susret zahtjevima studenata, što je možda sa svoje strane disperziralo početni gnjev.
Asim Mujkić; Foto: Valter portal
-Pobunjeni mladi ljudi prihvatili su indirektno vladajuću matricu, po kojoj se nad protestnim okupljanjima odmah proizvodi oblak sumnje, jer im se pripisuje politizacija, da su u službi neke političke organizacije, a onda mladi ljudi svaki protest započinju pravdanjem. To je velika greška. Protest jeste politički, on to mora biti po svojoj prirodi, jer se okupljamo u povodu problema koji je od interesa polisa, zajednice, dakle, ne može biti privatni ili nekakav drugačiji. Kada se slome na ovom početnom koraku, kada ih se natjera unaprijed da se pravdaju, onda se vrlo lako u cijelu jednačinu ubaci i onaj pacifikacijski dio, po kome se a priori odbacuje svako nasilje. Zamislite, jedan strukturno nasilnički i nemoralni režim upozorava pobunjene mlade ljude da oni moraju biti nenasilni i moralni. S kojim pravom? Kada im ubacite strah od mogućeg nasilničkog čina uz već postojeće pravdanje, da nisu politički, vi ste protest suštinski rasturili. On je postao tigar od papira, upozorava profesor Mujkić.
Studenti navode da neće stati s protestima, iako konkretan plan ne postoji, prisutni su i prate situaciju u državi.
– Prikupljamo znanja i iskustva kako bi sljedeće akcije bile što bolje organizovane i pravno spremnije. Mladi u BiH, pogotovo nove generacije, pokazuju veliki potencijal u aktivizmu. Dosta smo slobodniji u odnosu na starije generacije i rekla bih s urođenim aktivizmom i snagom za sve ono čega su se stariji pribojavali, navode studenti iz grupe “Hoće l’ ta promjena”.
Ono što očekuju na budućim protestima jeste podrška šire javnosti, ne samo na društvenim mrežama već i tamo gdje je bitno – na ulici.
– Nažalost, ovo nije ni prva ni posljednja tragedija koja se desila ili koja će se desiti. Samo je jedna u nizu koja dokazuje nefunkcionalnost sistema, mi ne stajemo kao grupa, ali za podršku širih masa moramo “čekati” sljedeću nesreću, jer one podižu masu, upozoravaju studenti.
Impuls