Sve je više dokaza nasilja hrvatske policije (foto Lighthouse Reports)
Izvještaj Vijeća Evrope koji donosi brojne vjerodostojne tvrdnje o sustavnom iživljavanju hrvatskih policajaca nad migrantima, detaljno navodeći metode ponižavanja i maltretiranja ljudi kojima se uskraćuje pravo na azil, u uređenoj bi državi bio povod za istrage i ostavke – u Hrvatskoj je, međutim, dočekan negiranjem i prešućivanjem
piše Jerko Bakotin
Prošlotjedna objava Izvještaja o Hrvatskoj Odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) Vijeća Evrope u samoj Hrvatskoj nije, začudo, izazvala previše reakcija, premda Izvještaj to svakako zaslužuje. Iskusni evropski advokati, forenzički liječnici i bivši policijski dužnosnici tijekom svog posjeta Hrvatskoj u kolovozu 2020. utvrdili su da hrvatska policija masovno i ilegalno migrantima uskraćuje pravo na azil i protjeruje ih iz dubine teritorija. Za to je pronađen i materijalni dokaz: riječ je o bilježnici iz policijske postaje u Korenici, u kojoj je tijekom osamnaest dana samo na području koje pokriva ta postaja – 33 kilometra granice s Bosnom i Hercegovinom – zabilježeno postupanje prema 2.373 “presretnutih” ili “odvraćenih” izbjeglica i migranata. Istovremeno, službena evidencija koreničke policije navodi deset uhapšenih stranih državljana. Preostalih 2.363 su, po svemu sudeći, protjerani preko granice a da to nigdje nije službeno registrirano i da im nije pružena konvencijama garantirana prilika da zatraže zaštitu.
Članovi misije CPT-a su zabilježili “brojne vjerodostojne i podudarne tvrdnje o fizičkom zlostavljanju stranih državljana od strane hrvatskih policijskih službenika”. Radi se o “udarcima dlanom (šamarima), udarcima nogom, udarcima pendrekom i drugim tvrdim predmetima (na primjerom kundakom ili cijevima vatrenog oružja, drvenim štapovima ili granama drveta) u različite dijelove tijela”. Forenzički liječnici pregledali su ozljede na tijelima jedanaest migranata i ustanovili da odgovaraju opisima zlostavljanja od strane hrvatskih policajaca, poput hematoma u obliku “tramvajskih tračnica” na stražnjim dijelovima tijela, koji su mogli nastati “samo kao posljedica udaraca pendrecima i palicama”. Istražitelji su provjerili i stanje kombija kojima se migranti prevoze: radi se o vozilima bez prozora, s metalnim klupama “bez sigurnosnih pojasa i ručnih drški”, predviđenih za maksimalno osmero ljudi. Prema iskazima često se u vozila nagura i dvadesetak migranata te uslijed vožnje dolazi do ozljeda, a migranti, često vezani lisicama, povraćaju po sebi i drugima. Članovi misije raspitali su se i o garaži pored koreničke postaje u kojoj se navodno držalo migrante u neprikladnim uvjetima. Policajci su ustvrdili da ona nikada za to nije korištena. Međutim u spomenutoj bilježnici pronađena je napomena od 3. kolovoza 2020. po kojoj se migrante u garaži ne treba zadržavati “do daljnjeg”, što otvara mjesta sumnji da je takva zapovijed dana smišljeno zato da bi se delegaciju CPT-a zavaralo.
Izbjeglice i migranti su naveli da su izvrgnuti i drugim oblicima zlostavljanja, ponižavanja i zastrašivanja, uključujući i to da su policajci, dok su izbjeglice ležali na tlu “ispaljivali metke pored njihovih tijela”, jednom Alžircu pored glave, da su bili “gurnuti u Koranu s rukama još uvijek vezanim lisicama”, prisiljavani da se skinu u donje rublje – u nekim slučajevima i do gola – te da tako, bez cipela, hodaju kroz šumu. Pakistanski državljanin je ispričao da je na njega pušten policijski pas te pokazao ozljede koje odgovaraju ugrizima. Neki su navodno bili podvrgnuti i elektrošokovima, i to tako da su policajci ručne elektrošokere prislanjali na njihove vratove i ramena, a jedan im je policajac nanosio lakše ozljede nožem. Policajci su im navodno u lica utrljali šećer, majonezu i kečap, a zatim “počeli plesati i pjevati, ponašajući se kao da su opijeni” (riječ je o grupi migranata zbog čijeg je zlostavljanja kaznenu prijavu podnio Centar za mirovne studije i čije je pripadnike misija CPT-a intervjuirala u BiH).
Objava ovakvog kataloga užasa, i to od strane ugledne međunarodne organizacije čija je Hrvatska članica, u uređenoj bi državi – čak i da je veći dio tvrdnji izmišljen – predstavljala skandal velikih razmjera i razlog za provođenje ozbiljne istrage, pa i za ostavke vodećih ljudi Ministarstva unutrašnjih poslova na čelu s ministrom Davorom Božinovićem i Glavnim ravnateljem policije Nikolom Milinom. Tim više što je prošlog petka objavljen i polugodišnji Izvještaj navodno Nezavisnog mehanizma nadzora postupanja policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova u području nezakonitih migracija i međunarodne zaštite (o čijoj smo povezanosti s MUP-om, hrvatskom Vladom, pa i HDZ-om pisali) – i to, iz nepoznatih razloga, na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (!) – odakle je uskoro uklonjen. Moguće je da je “procurio” greškom: ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak ujedno je i član Koordinacijskog odbora Mehanizma – i član HDZ-a. Teško je vjerovati da je objava tog Izvještaja istog dana kao i CPT-ovog slučajna. Vjerojatnije je riječ o strategiji smišljenoj s ciljem da se CPT-ov Izvještaj ospori ili razvodni. No i većinom bezubi, daleko blaži i nekonkretniji Izvještaj “Nezavisnog mehanizma” također utvrđuje da “policija provodi nedopuštena odvraćanja migranata (engl. pushbacks) i da ne bilježi odvraćanja koja su dopuštena po članku 13. Zakonika o schengenskim granicama”, čime se pojedinim migrantima “onemogućuje podnošenje zahtjeva za azil”. Ove formulacije potvrđuju da hrvatska policija krši međunarodne propise te su možda i razlog brzog uklanjanja ovog Izvještaja. Također, nedavno je Europski sud za ljudska prava presudio da je Hrvatska odgovorna za smrt šestogodišnje Afganistanke Madine Hussini, a međunarodna novinarska mreža, u koju su bile uključene i Novosti, objavila je i snimku na kojoj se vidi kako pripadnici interventne policije tuku migrante.
Po tko zna koji put suočen s neobranjivim, MUP se još jednom odlučio na taktiku negiranja svih optužbi. U službenom priopćenju se ponavlja da je Odbor Izvještaj “temeljio na neprovjerljivim informacijama iz BiH”. MUP, ukratko, zamjera članovima misije CPT-a to što su razgovarali “s predstavnicima nevladinih udruga i migrantima”, odnosno “subjektivnim i pristranim izvorima”. Unatoč svim dokumentiranim ozljedama i iskazima, za MUP i dalje nema “konkretnih dokaza za tvrdnje koje se iznosi na teret Republike Hrvatske”. Zamjera se i činjenica da je CPT “prekoračio svoje ovlasti fokusirajući se primarno na nadzor vanjske granice umjesto na svoj stvarni mandat što je sprječavanje neprihvatljivog postupanja i kažnjavanja zatvorenika”, a ponavljaju se i apsurdne tvrdnje državne tajnice Terezije Gras da su članovi misije do informacija “pokušali doći na potpuno neprimjeren pa čak i nasilan način” čime su “prekršili procedure” i “iskazali nepoštovanje prema RH”. Za MUP je “velika većina navoda” iz Izvještaja “neosnovana”. Na ostavke u MUP-u, dakle, ni ne pomišljaju, i to svim valjanim razlozima unatoč, od političke i moralne odgovornosti do nedoraslosti i diletantizma. Izvještaj CPT-a je nakon jednogodišnje blokade službenog Zagreba objavljen isključivo zahvaljujući bahatim komentarima Terezije Gras o delegaciji CPT-a, čime je prekršila Poslovnik CPT-a i omogućila objavljivanje Izvještaja bez inače nužnog pristanka Hrvatske, odnosno CMS-u na čiji upit je odgovarala te Novostima koje su o tome pisale. No, čini se da će i ona proći bez sankcija, makar formalnih.
Premijer Andrej Plenković i ministar policije vjerojatno politiku za inteligenciju odavno uvredljivog negiranja sada već gotovo neospornih fakata vode sigurni u dvije činjenice. Prva je da strategija sprječavanja migracija svim sredstvima, pa i masovnim nasiljem, ima potporu većine stanovništva, ili je ta većina makar nezainteresirana za to da se hrvatski policajci sustavno sadistički iživljavaju nad bespomoćnim ljudima.
— Nisu rađena recentnija istraživanja o tome koji i koliki dio javnosti podržava, a koji osuđuje takva postupanja. Neka ranija istraživanja, primjerice o stavovima prema tražiteljima azila upućuju da je većina u društvu ili nedovoljno informirana ili apatična spram ovih tema, dočim se u medijima i pogotovo na društvenim mrežama najlakše probiju najradikalniji glasovi koji su svemu vide izvor prijetnje, ugroze i opsadnog stanja — kaže za Novosti sociolog Drago Župarić-Iljić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
— Čini se da su osjećaju gubitka interesa i pasivizacije za ove teme moguće doprinijeli i sad već dugotrajna situacija pandemijske i ekonomske kriznosti. U situacijama produljene neizvjesnosti empatija se topi. Sjetimo se samo nesebične pomoći lokalnog stanovništva u jesen 2015., a potom prešutnog pristajanja na sveopću sigurnosnizaciju migracijskih pitanja. Ako pritom država krši norme međunarodnog i europskog prava, tim gore po norme i prava. No kada forsirate kriminalizaciju i iregularizaciju migracija i solidarnosti kroz, primjerice, sudske postupke protiv volontera koji nastoje, unatoč sistemskoj opresiji i zastrašivanju, omogućiti preduvjete za uživanje tih prava za potencijalne tražitelje zaštite, onda nije teško shvatiti da neinformirani građanin može pružiti podršku upravo takvim praksama — govori Župarić-Iljić, dodajući da su oba Izvještaja (CPT-ov i onaj “Nezavisnog mehanizma”), kao i presuda ESLJP-a u slučaju Madine “Pirova pobjeda za aktiviste i obitelji migranata, pa i za ovo društvo u kojem neki unutar državnog aparata očito ne preuzimaju moralnu odgovornost i ne snose zakonske sankcije za svoje odluke i postupke”.
Plenković i Božinović saveznika su dobili i u predsjedniku Zoranu Milanoviću: njegovi duboko odiozni i sa stajališta morala neprobavljivi komentari na temu migracija i Izvještaja CPT-a tiče otkrivaju nehumanog cinika. Daleko je važnija potpora izvana – jasno je da Hrvatska ovakvu politiku ne provodi na svoju ruku, nego uz prešutni pristanak i potporu Europske unije i važnih članica, prije svega Njemačke, ali i Francuske. Potpora Pariza podmazana je i s više od milijardu eura namijenjenih kupovini eskadrile Rafalea, pa je Emmanuel Macron imao razlog više da ustvrdi kako je “Hrvatska spremna za Schengen” te da je potvrdila da ima “čvrstu organizaciju i sposobnost zaštite svojih granica, vanjskih granica Unije”. Međutim, u Berlinu više nisu na vlasti Angela Merkel i ministar policije Horst Seehofer koji su nekritički hvalili hrvatsku policiju. Iz nove njemačke vladajuće koalicije – čija su ključna karika Zeleni, odnosno njihova kopredsjednica i nova ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock – dolaze naznake da se dosadašnje stanje na hrvatskim granicama više neće tolerirati.
— To pokazuje formulacija iz koalicijskog ugovora, koja kaže da će se pri odlukama o uključivanju novih zemalja u schengenski prostor voditi računa ne samo o sigurnosnim, već i o humanitarnim aspektima — govori za Novosti novinar Deutsche Wellea Srećko Matić.
— Prema informacijama Deutsche Wellea, taj je pasus ubačen upravo zbog situacije na hrvatskim granicama. Nova njemačka vlada očigledno ne namjerava zatvarati oči. I dalje se očekuje zaštita granica, ali neće se tolerirati da se protiv neregularnih migracija bori ilegalnim pushbackovima, nego se to treba događati u skladu s međunarodnim pravom i humanitarnim načelima. Baerbock je rekla kako se mora voditi računa da na granicama EU-a nitko ne umire, što se na hrvatskim granicama događalo. Europska komisija jest odlučila da Hrvatska zadovoljava tehničke kriterije za pristup Schengenu, ali sada sve članice moraju o tome donijeti jednoglasnu odluku. Moguće je da su Zeleni spremni ići do kraja, što znači i prijetnju njemačkim vetom na primanje Hrvatske u Schengen, a svakako će vršiti pritisak na Zagreb – dodaje Matić.
Iako je teško očekivati da će Hrvatskoj nakon svih izrečenih hvalospjeva biti zapriječen ulazak u Schengen, ukoliko u Berlinu misle ozbiljno – što tek treba vidjeti – i ukoliko pritisci iza zatvorenih vrata urode makar time da hrvatska policija više masovno i nekažnjeno ne prebija ljude, ipak će biti postignuta iznimno značajna pobjeda u ime poštivanja zakona i osnovne humanosti.