Ilustracija (FOTO: Canva)
U Bosni i Hercegovini je 2022. godine u kinima igrao animirani film Čudesni svijet iz produkcijske kuće Walt Disneya, koji je izazvao lavine negativnih komentara zbog toga što je protagonista gay. Pojedini roditelji su zbog lika tražili da se prekinu projekcije. U susjednoj Srbiji, u Novom Pazaru, projekcija ovog filma je zabranjena nakon što su roditelji s djecom demonstrativno napustili kino dvoranu.
Piše: Mirnes Bakija
Likovi koji su pripadnici LGBTI zajednice često su nepoželjni u bh. društvu. Nejra Agić iz Sarajeva, koja je kontaktirala redakciju LGBT.ba, pojasnila je skorašnju situaciju kako je jedno od kina izbacilo film s queer tematikom. Kaže da je Cineplexx početkom februara najavio da će se u kinima puštati film All of Us Strangers, preveden kao Stranci. Međutim, kako navodi Agić, film je uklonjen s internetske stranice i više ga nema na repertoaru.
“Film je bio u rubrici ‘uskoro’ u kinima, sada ga više nema. Pitala sam radnike u sarajevskom kinu znaju li nešto o ovome, rekli su da ništa ne znaju. Pokušala sam kontaktirati kino putem telefona, ali nisam uspjela. Slala sam im dvaput mail, ali nisu mi ništa odgovorili. S obzirom na to da je film queer, možda su zbog toga odlučili da ga ne puste, inače ne vidim drugi razlog, jer je film nedavno izašao, pušta se u nekim drugim kinima”, razočarano govori Agić.
Redakcija LGBT portala kontaktirala je Cineplexx kino, a u odgovoru su demantovali da je film isključen zbog queer tematike.
“Razlog izostanka filma ‘Stranci’ je rezultat neuspješnog dogovora s distributerom te nema nikakve veze s tematikom filma ili bilo kakvim drugim faktorima”, kratko su odgovorili iz Cineplexx kina.
Bilo kako bilo, činjenica je da su LGBTI likovi često cenzurisani u bh. društvu.
Heteroseksualne osobe pod utjecajem medija neće promijeniti svoj seksualni identitet
Irena Đumić Jurić-Marijanović, psihološkinja i psihoterapeutica Udruženja Novi Dan iz Banjaluke, kaže kako je već postalo pravilo u BiH da se LGBTI likovi cenzurišu, kako u filmovima, tako i generalno u društvu.
“Skoro sam gostovala na jednoj televiziji i pitala sam voditeljicu da li možemo razgovarati na teme vezane za LGBTI osobe, na šta mi je ona rekla da je njihova kuća tradicionalna. Dijelom je ovo odgovor na pitanje o cenzuri jer je naše društvo poprilično tradicionalno i konzervativno. Samim tim i homofobija koja postoji u našem društvu je jača. Prema LGBTI osobama se i dalje odnosimo kao prema bolesnima, nenormalnima, izopačenima i ugrožavajućima za društvo”, kaže psihoterapeutica.
Nerijetko čujemo kako se vrši propaganda na djecu kroz LGBTI likove u serijama i filmovima. Ovakav narativ, kako pojašnjava Đumić Jurić-Marijanović, zasnovan je na netačnim informacijama, koje je psihologija kao nauka demantovala.
“Stav psihologije je odavno jasan kada govorimo o LGBTI osobama je te zasnovan na naučnim istraživanjima i činjenicama. Taj stav podrazumijeva depatologizaciju LGBTI osoba i podstiče njihovo ravnopravno uključivanje i tretman u svim društvima. Pod propagandom u ovom smislu se često podrazumijeva da nam stižu neke vrijednosti sa Zapada koje će da izvrše loš uticaj na naše mlade naraštaje te će djeca i mladi pasti pod uticaj ovakvih sadržaja. Iza ovakvog stava stoji strah ali i neznanje. Ako bi ovakva tvrdnja bila tačna trebamo se zapitati kako to da LGBTI osobe još uvijek opstaju unatoč dugogodišnjoj heteronormativnoj medijskoj propagandi? Jednako tako kao što LGBTI osobe pod uticajem bilo kakvih medijskih sadržaja ne mogu promijeniti svoj seksualni identitet, tako ni heteroseksualne osobe pod uticajem bilo kakvog medija neće promijeniti svoj”, pojašnjava psihoterapeutica.
Đumić Jurić-Marijanović smatra da bi umjetnost trebala održavati duh jednog društva i epohe u kojoj živimo, te da nas navodi da ga sagledavamo iz različitih uglova i kritički promišljamo o društvenim pojavama. Samim tim što LGBTI osobe žive u našem društvu, kako navodi psihoterapeutica, bilo bi potpuno normalno da budu dio i umjetničkih ostvarenja.
“Dok god to nije tako, umjetnost je instrument politike, što je tragično, jer bi makar umjetnost trebala biti slobodno izražavanje. Filmovi i serije imaju ogromnu moć i ukoliko tu ignorišemo jedan cijeli segment društva, kao što su LGBT osobe, mi stvaramo lažnu sliku o društvu te negativno utičemo na pojačavanje homofobije, neznanje, ignoranciju, diskriminaciju i nasilje nad ovim osobama”, zaključuje psihoterapeutica.
Irena Đumić Jurić Marjanović/ Foto: Karike.ba
LGBTIQ+ likovi se svode na banalizaciju i seksualizaciju
Vanja Šunjić, aktivistica i novinarka, pojašnjava kako je bh. društvo duboko tradicionalno. Kaže da kada analiziramo medijske sadržaje, posebno one dostupne na televizijskim programima, možemo zaključiti da je svaka drugost isključena i ne dolazi u obzir.
“Osim ako nije čista egzotika, koja ni na koji način ne može da se miješa s našim kulturnim kodom, pa su nam indijske serije zanimljive, no LGBTI karakteri ili na primjer osobe s invaliditetom su potpuno nevidljivi kroz film, serije i druge sadržaje”, razočarano govori Šunjić.
Ona pojašnjava da je izuzetno važno imati LGBTIQ+ karaktere, ali ne na način na koji se uglavnom predstavljaju, a to je banalizacija i seksualizacija.
“Ukoliko posmatramo našu filmsku industriju, a i širu sliku, ti likovi su svedeni na plošne karaktere koji stereotipno izgledaju. Naumpada mi Armando Vukšić, kojeg igra glumac Dražen Čuček iz serije ‘Bitange i princeze’. Takvi likovi su stereotipno odjeveni i uglavnom su tu kako bi pomogli da se ispriča neka šira priča, a o njihovom životu, identitetu, problemima itd. ništa ne saznamo”, govori Šunjić, te dodaje kako su filmovi i serije s LGBTIQ+ likovima izuzetno važni, ali u nekom širem kontekstu koji će nam dati saznanja o životima tih osoba i podsjetiti nas na to da su to i naši prijatelji_ice, komšije_nice, braća i sestre.
Osvrnula se i na animirani film ‘Čudesni svijet’.
“Zanimljivo je da je taj Diznijev dječji film zahvaljujući tom negativnom hajpu skrenuo na sebe toliku pažnju koju da nije bilo tog gej protagoniste, koji šturo kroz dvije scene nagovještava da mu se sviđa njegov prijatelj i njegova majka to odobrava, zasigurno ne bi. Ja sam ga gledala kao film o ekologiji, prijateljstvu, solidarnosti i potrazi za sobom, koja osim seksualne orijentacije otvara i neka druga vrlo važna identitarna pitanja, a koja su ostala po strani”, ističe Šunjić.
Za kraj ističe da cenzura u našem društvu dolazi iz potrebe da ostanemo uljuljkani u svoje dogme i zaštitimo djecu od nekog imaginarnog neprijatelja koji se zove Evropa, Amerika, LGBTIQ+ lobi i bilo šta drugo što će iz te perspektive razoriti tradicionalno društvo i porodicu koja počiva na patrijarhatu i u kojoj se zna ko je apsolutni gospodar života i smrti.
Izvor: lgbti.ba