Jesenja molitva protiv abortusa u Mostaru: Sporna je poruka molitelja, mjesto okupljanja i uključivanje djece, a i izjave ljekara

Foto: FB stranica 40 dana za život Mostar

Do početka novembra ili studenog 2025. godine (počela je u srijedu 24. septembra/rujna) u Mostaru,  ispred Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, svaki dan od  8 do 20 sati i traje jesenja 40-dnevna molitva za život.

Piše: Rubina Čengić

Organizatori molitve na svojim profilima na društvenim mrežama objašnjavaju da je to međunarodna miroljubiva i koordinirana kampanja koja se dvaput godišnje – u jesen i u proljeće – održava širom svijeta s ciljem zaustavljanja pobačaja molitvom i postom, osvješćivanjem zajednice, te cjelodnevnim bdijenjem ispred bolnice.

No, za pravnike/ce i aktiviste/kinje je sporna poruka molitelja, mjesto okupljanja i uključivanje djece u samu kampanju.

Zakoni i konvencije

„Pravo na abortus je u skladu s osnovnim ljudskim pravima. Zakon o zabrani diskriminacije u BiH štiti prava svih građana, uključujući i žene, pa ograničavanje prava na abortus može predstavljati diskriminaciju. Isto tako abortus mora biti dostupan svim ženama, bez diskriminacije po bilo kojem zaštićenom osnovu iz Zakona o zabrani diskriminacije. No, prema Zakonu o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine molitva se  ne može okarakterisati kao diskriminacija, ukoliko ne postoji prisila ili ograničavanje pristupa pravu temeljem vjerovanja ili uvjerenja, ali ovo ne znači da u ovoj situaciji ne mogu postojati potencijalni rizici, jer javni pritisak može biti diskriminatoran u širem socijalnom smislu protiv onih koji imaju drugačije moralne stavove. Bdijenje ne smije da ometa pacijente, rad bolnice ili pristup hitnim službama“, poručuje Maida Burgić iz Ministarstva za ljudska prava u Vijeću ministara BiH.

Iz Sarajevskog otvorenog centra (SOC) upozoravaju da Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), koja je sastavni dio Ustava BiH i ima ustavnu snagu, predviđa obavezu za sve države potpisnice da obezbijede jednaka prava svih žena da slobodno i odgovorno odlučuju o planiranju porodice, kao i da imaju pristup informacijama, obrazovanju i sredstvima koja će im omogućiti da se koriste ovim pravima.

„Komitet za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena zauzeo je jasan stav da pravo na zdravlje, regulisano članom 12 CEDAW, uključuje i pravo na tjelesnu autonomiju i obuhvata prava žena na seksualnu i reproduktivnu slobodu. Iz njihove kampanje i okupljanja vidljivo je da ograničavaju pristup tačnim, provjerenim informacijama, šireći neistine o abortusu i početku života, pozivajući na odustanak od odluka koje su u vezi s tijelom i zdravljem pacijentica, kao i da narušavaju privatnost osoba koje dolaze po zdravstvene usluge u bolnicu“, kažu pravnice Delila Hasanbegović Vukas i Amina Dizdar.

Pitanje za dublju analizu

Zastupnik u Parlamentu FBiH i predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž kaže da ne zna za ove molitve.

„Vjerujte da ne znam ništa o tome i ne bih to komentirao. Osim toga, mislim da mi sada imamo mnogo većih problema i mnogo drugih kršenja i građanskih i drugih prava“, kaže Raguž. Na pitanje da li bi u Parlamentu FBiH glasao za ukidanje prava na abortus, ako bi to slučajno došlo na dnevni red,  kaže da je to pitanje za šire i dublje analize.

Ombudsmeni za ljudska prava su još prije nekoliko godina u svom izvještaju „Ljudska prava u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja u BiH“ naglasili da je  Komitet CEDAW  jasno stavio do znanja da države moraju poduzeti mjere kako bi se osiguralo da su život i zdravlje žene prioritet u odnosu na zaštitu fetusa.

U Bosni i Hercegovini pitanje abortusa je uređeno zakonima na entitetskom nivou. U Federaciji BiH i Brčko Distriktu ne postoji noviji zakon koji pokriva područje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava, nego se ova pitanja razrađuju u više dokumenata,  te je važeći Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće iz 1977. godin, koji garantira slobodu odlučivanja o rađanju. Ovim zakonom je reguliran postupak prekida trudnoće u zdravstvenim ustanovama, kao i to da su zdravstveni i drugi radnici odgovarajućih profila dužni i da obave savjetovanje u vezi s prekidom trudnoće. U skladu sa važećim Zakonom iz 1977. za FBIH i Brčko Distrikt, te Zakonom o uslovima i postupku za prekid trudnoće RS svaka žena ima pravo da prema vlastitom izboru odlučuje o prekidu trudnoće do desete sedmice trudnoće. Međutim, usluge namjernog prekida trudnoće se ne pružaju u svim područjima BiH, kao što je to slučaj u zdravstvenim ustanovama u Kantonu 10 i dijelu Mostara, gdje se rade isključivo medicinski indicirani prekidi trudnoće.  Medicinski indicirani prekidi trudnoće su pokriveni zdravstvenim osiguranjem, dok usluga prekida trudnoće na zahtjev trudnice (namjerni) ide u potpunosti na teret pacijentice, stoji u tom izvještaju.

U Udruženju za zaštitu prava pacijenata Futura Marin Bago kaže da pravo na abortus ne treba dirati, jer se nikada ne zna kakva muka stoji iza odluke žene da učini taj potez.

„Žene trebaju imati pravo na privatnost i svoju odluku o abortusu. Ove molitve su agresivne, jer su na ulazu u zdravstvenu ustanovu, a ko zna kakva nesreća stoji iza odluke tih žena koje dolaze na pobačaj. Fokus svake aktivnosti bi trebao biti na ženi i njenoj odluci jer ona daje život, ona je stub društva, a takve odluke su teške i trebali bismo je razumjeti i suosjećati s njom bez daljeg utjecaja ili konkretnih aktivnosti“, kaže Bago. Naglašava da su i crkva i država protiv ovakvih okupljanja.

Marin Bago

„Zna se gdje je molitvi mjesto – u sebi i u crkvama i u džamijama, ostalo je pitanje kulture. Jako je dobro, ako vjera pomaže čovjeku da se bolje osjeća i da čini dobra djela, ali u slučaju tih molitvi ispred bolnice se narušava privatnost pacijentice i njene odluke, jer joj se nešto sugerira“, zaključuje Bago.

Ova jesenja 40-dnevna molitva razlikuje se od proljetne koja se od 5. marta do 13. aprila 2025. odvijala na istom mjestu jer je, sudeći prema  objavama  i organizatora i fotografijama na društvenim mrežama, javno podržava veći broj ljekara nego proljetos.

U Ljekarskoj komori Federacije BiH kažu da u domen vjere i vjerskih opredjeljenja ne mogu i ne žele ulaziti.

„U pogledu priziva savjesti  smatramo da treba zaštititi i medicinsko osoblje i pacijente, jer imaju pravo izbora. S druge strane se mora osigurati i zdravstvena zaštita pacijenticama koje se odlučuju na prekid trudnoće ili kojima je indiciran prekid trudnoće iz zdravstvenih, etičkih ili socijalnih razloga, ali u skladu s najvišim medicinskim standardima“, stoji u pisanim odgovorima iz Ljekarske komore FBiH.

Usluga mora postojati

Jedno od troje ombudsmena za ljudska prava u BiH Jasminka Džumhur upozorava da usluga mora biti dostupna.

„Ako se svi ljekari u nekoj bolnici pozivaju na priziv savjesti – ustanova mora obezbijediti uslugu najvišeg mogućeg kvaliteta“, kaže Džumhur.

Jasminka Džumhur

Bago kaže da prigovor savjesti nije ništa novo – postoji u cijelom svijetu već 50 godina.

„Ali zna se i stav crkve i prava žene i to bi trebalo  prilagoditi sustavu koji štiti prava svih pacijenata“, podsjeća Bago.

Burgić podsjeća da zdravstveni sistem treba da osigura da pravo pacijenta na pristup usluzi ne bude ugroženo odbijanjem pojedinog zdravstvenog radnika.

„To znači da, iako se zdravstveni radnik može prizvati na pravo na slobodu savjesti i vjerskog uvjerenja, institucija je obavezna osigurati da pacijent dobije potrebnu uslugu putem drugog medicinskog osoblja. Pravo medicinskog osoblja na vjersku slobodu treba biti poštovano, ali ne na štetu prava pacijenata na pravovremenu i neometanu zdravstvenu zaštitu. Pravo medicinskog osoblja na slobodu savjesti i vjerskog uvjerenja ne smije biti prepreka za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava pacijenata. Smatramo neprimjerenim pozivanje medicinskog osoblja na vjerska prava i na taj način vršenje pritiska na pacijente. U Federaciji BiH ne postoji adekvatna zakonska regulativa koja bi na zadovoljavajući način uredila prigovor savjesti medicinskog osoblja. Ono može biti legitimno pravo medicinskog osoblja, zaštićeno ustavom i međunarodnim standardima, ali ne apsolutno i ne po svaku cijenu. Ukoliko pacijent zbog prigovora savjesti  ne može dobiti uslugu, na primjer, abortus kad je zakonom dozvoljen ili je primoran da traži dalje, da plaća dodatno ili da njihovo zdravlje bude ugroženo – tada se radi o kršenju prava pacijenata“, kaže Burgić i naglašava da u Federaciji BiH važeći Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće iz 1977. godine garantuje slobodu odlučivanja o rađanju na osnovu čega svaka žena ima pravo da, prema vlastitom izboru, odlučuje o prekidu trudnoće do desete sedmice trudnoće.

Sporno je i mjesto okupljanja

Džumhur upozorava da svaka lokalna zajednica svaki slučaj okupljanja mora posmatrati posebno.

“Važno je da postoji ravnoteža između prava na okupljanje i prava na zdravstvenu zaštitu, ali ne smije doći do ometanja pristupa zdravstvenim uslugama, među koje pripada i abortus. Neke države imaju zonu sigurnog pristupa oko zdravstvenih ustanova, jer je važno da pacijenti i pacijentice imaju pravo na dostojanstvo i privatnost i da se ne osjećaju zastrašeno i uznemireno i da je obezbijeđen slobodan protok saobraćaja”, napominje Džumhur.

Pravnice Hasanbegović Vukas i Dizdar upozoravaju da je sporno i mjesto okupljanja – prostor Sveučilišne kliničke bolnice Mostar.

„To je prostor koji nije predviđen Odlukom o određivanju lokacija za organizirano okupljanje građana grada Mostara. Ta odluka predviđa isključivo Sportsko igralište malonogometnog kluba Kantarevac i Sportsko igralište smješteno u sjevernom logoru u Mostaru kao lokacije za organizirana okupljanja građana na otvorenim prostorima na užem području grada Mostara. Zakon o javnom okupljanju HNK predviđa da će se javno okupljanje zabraniti, ako su utvrđene okolnosti iz kojih proizilazi da će se na javnom okupljanju ugrožavati ustavni poredak, činiti kažnjiva djela, narušavati javni red i mir ili vrijeđati javni moral, te da će biti ugrožena bezbjednost ljudi i imovine, a organizatori ističu da ovim okupljanjem pozivaju na zabranu pobačaja i  pokušavaju utjecati na odluke žena čime se upliću u njihov privatni i porodični život, također ustavom zagarantirano pravo. Sporno je postupanje bolnice koja je dozvolila takvo okupljanje i na taj način direktno dala podršku i izrazila stav da ne podržavaju pravo žene na abortus koje spada u pristup zdravstvenim uslugama. Time se krši član 7 Zakona o pravima i obavezama pacijenata koji svakom pacijentu/ici garantuje pravo na dostupnu zdravstvenu zaštitu u skladu sa zdravstvenim stanjem i ličnim potrebama, zakonom i u granicama materijalnih mogućnosti sistema zdravstvene zaštite. Za njegovo kršenje predviđena je kazna od 10 000 do 15 000 KM. Bolnica bi trebalo da uskrati provođenje kampanja na svom prostoru, ali i kantonalno i federalno ministarstvo zdravstva. Trebao bi reagovati MUP HNK i prekinuti javno okupljanje s obzirom na to da narušava ustavni poredak, a naročito ako se utvrdi da nije pribavljena dozvola MUP-a. Ako je pak MUP HNK izdao dozvolu za održavanje ovog javnog skupa, očekuje se reakcija Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova zbog propusta u radu kantonalnog MUP-a“, objašnjavaju pravnice iz SOC-a. Naglašavaju da bolnica nije ta koja treba i može davati odobrenje za održavanje javnog okupljanja, jer je to pitanje u nadležnosti MUP-a HNK. Odlukom grada Mostara je utvrđeno na kojim lokacijama se može održavati javno okupljanje.

Amina Dizdar i Delila Hasanbegović Vukas

Ali Ilijana Miloš, viša inspektorica u Uredu komesara policije MUP-a HNŽ-K kaže da je organizacijski tim 40 dana za život suglasnost za organiziranje mirnog molitvenog bdijenja ispred SKB Mostar dobila od uprave Sveučilišne kliničke bolnice Mostar.

„Za navedeni oblik okupljanja nije potrebno odobrenje nadležne Policijske uprave pod uvjetom da se ne narušava javni red i mir niti onemogućava redovan rad zdravstvene ustanove“, piše Miloš u svojim odgovorima. Na dodatno pitanje da li je bolnica prekršila odluku grada Mostara ili Zakon o javnom okupljanju HNK, nije odgovorila.

 Ilijana Miloš; Foto: unmo.ba

Na pitanja o odluci Sveučilišne kliničke bolnice Mostar – da li su proveli analizu rizika i na osnovu čega su dali odobrenje za okupljanje – nisu odgovorili ni Uprava bolnice, ni ministarstva zdravstva u Vladi HNK i u Vladi FBiH koja je praktično osnivač mostarske bolnice.

No, portal Detektor je ranije objavio izjavu direktora bolnice Ante Kvesića, koji je potvrdio da je dao saglasnost za ovu kampanju i da ne vidi problem u molitvi pored bolnice.

Pa, ne znam, nisam baš psiholog, ja sam samo kirurg, malo poglup, ali stvarno nemam ništa protiv molitve i mislim da ljudi, svak’ za sebe, trebaju naći svoj mir. Nisam o tome razmišljao, nije moja tema, kazao je ranije Kvesić za Detektor.

I pred kraj malo o samom abortusu

Hasanbegović Vukas i  Dizdar upozoravaju da u okviru ovih kampanja ljekari iznose znanstveno netačne tvrdnje. Jedna koja se ističe je da “nema razlike između djeteta od četiri tjedna i onog od četrdeset tjedana – i jedno i drugo je čovjek u punini svoga dostojanstva”.

„To nije tačno i može javnost, posebno pacijentice koje su u potrebi za obavljanjem abortusa dovesti u zabludu. Trebamo govoriti o fazama razvoja života, medicinski, i onda ćemo znati da organi i funkcije embriona (kasnije fetusa) nisu ni blizu potpunog razvoja u momentu samog začeća. Život postaje značajan tek s razvojem središnjeg nervnog sistema što se dešava kasnije u fetalnom razvoju, što prepoznaju i zakoni o uvjetima i postupku za prekid trudnoće u BiH postavljanjem zakonske granice u kojoj je moguće obaviti abortus na zahtjev ili medicinski indicirani abortus. Također, netačna i degradirajuća je tvrdnja da žena (odrasla osoba) uskraćuje život time što odluči da izvrši prekid trudnoće. Ovakve izjave u potpunosti zanemaruju razloge koji dovode do odluke o abortusu kao što su nespremnost na trudnoću, nedostupna i nepristupačna kontracepcija i usluge planiranja porodice u BiH, nepostojanje želje/potrebe za roditeljstvom, neadekvatni materijalno-finansijski uvjeti za podizanje djece, seksualno nasilje, medicinski utvrđen deformitet ploda, medicinski utvrđeno da će iznošenje trudnoće ugroziti ili oduzeti život ženi koja ga nosi i slično“, objašnjavaju pravnice i naglašavaju da bi zdravstveni radnici to morali znati i da ne bi smjeli miješati vlastite stavove i uvjerenja u odluke pacijentica.

„Iz medijskih izvještaja o kampanji i učešću liječnika možemo vidjeti da zdravstveni radnici iznose lične stavove što nikako ne bi smjeli po kodeksima medicinske etike i deontologije, kao niti po Hipokratovoj zakletvi tj. njenoj savremenoj inačici – Ženevskoj liječničkoj prisezi. Liječnici tvrde da trudna žena kojoj je potreban abortus oduzima život djetetu na što takođe liječničke komore i strukovna udruženja moraju reagovati i naglasiti da to ni pravno ni medicinski nije tačno, jer se radi o pravu na privatni život, što nam govori da je pravo osobe koja nosi plod prioritet, te da ne postoji apsolutno pravo na život fetusa što potvrđuju i presude Europskog suda za ljudska prava“, upozoravaju Hasanbegović Vukas i Dizdar. One pozivaju ljekarske komore i strukovna udruženja liječnika i drugih zdravstvenih radnika u BiH da reaguju, jer liječnici učestvuju u kampanji i iznose naučno nepotvrđene činjenice o početku života, tvrdeći da život počinje začećem čime narušavaju ugled medicinske struke.

Postoji rizik da se prekorači granica

Bivša gradska vijećnica Irma Baralija takođe podsjeća da je pravo žene na prekid trudnoće pravo koje je zagarantovano zakonima u BiH.

„Vjerujem da svaka osoba treba imati autonomiju da donosi odluke o vlastitom tijelu bez suočavanja sa stigmatizacijom i pritiscima koje ovakva okupljanja ispred bolnice zasigurno proizvode na korisnice usluga, ali i na zdravstvene radnike i radnice. Razumijem da živimo u tradicionalnom i konzervativnom društvu i da postoje oni koji žele svoja religijska i druga uvjerenja nametnuti svima, ali prostor oko javnih zdravstvenih ustanova nije i ne može biti mjesto za takve akcije. Pogotovo je zabrinjavajuće što ovakve aktivnosti često uključuju i manipulaciju i korištenje djece za promociju određenih svjetonazora, što iziskuje posebnu reakciju nadležnih“, upozorava Baralija.

Naime, u jesenjoj kampanji ispred bolnice je vidljivo i mnogo djece – dolaze iz škola u pratnji vjeroučitelja i vjeroučiteljica ili ih dovode roditelji. Fotografije ove djece organizatori molitve, bez ikakvih ograničenja, objavljuju na svojim profilima na društvenim mrežama. Istovremeno, škole na svojim web-stranama  objavljuju fotografije na kojima djeca izražavaju podršku, noseći majice na kojima piše naziv kampanje. Iz SOC-a pozivaju i ministarstva obrazovanja, kantonalno i FBiH, te ombudsmane da reaguju.

Džumhur upozorava da škole ovo ne smiju raditi, jer su sekularne.

„Ako vode djecu na mjesto okupljanja – djeca moraju imati odobrenje roditelja, ali same škole to ne mogu organizovati“, kaže Džumhur.

U Prosvjetnoj inspekciji HNK kažu da ne mogu davati izjave, ali da valja dobro provjeriti da li je ta podrška organizovana kroz nastavu ili je to ipak neka vannastavna aktivnost.

Do zaključenja ovog teksta od resornog ministra Adnana Velagića nisu došli odgovori na pitanja da li škole koje daju podršku molitvama krše zakon ili kodeks.

Burgić pak objašnjava da djeca imaju pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere, ali i da ne budu prisiljena učestvovati u nečemu protiv svoje volje ili protiv volje roditelja/staratelja.

„Škola ne smije staviti djecu u položaj da gube pravo izbora ili da budu diskriminisana, ako ne učestvuju. Kršenjem prava djece bi se smatralo da škola prisiljava  sve učenike/ce da učestvuju, da ne dozvoljava mogućnost izbora, da nema saglasnosti roditelja i da učenici koji ne učestvuju budu kažnjeni. Ako se poštuje pravo izbora, obavještenosti i ako je učešće dobrovoljno, onda ne mora nužno predstavljati kršenje prava, ali postoji jasan rizik da se prekorači granica. Prema Konvenciji UN o pravima djeteta, djeca imaju pravo da izraze svoje mišljenje i da budu saslušana u pitanjima koja ih se tiču. Sudjelovanje djece na skupovima može biti način da iskažu svoje stavove i da učestvuju u društvenim procesima, ali ako ih odrasli koriste za promovisanje političkih, ideoloških ili drugih ciljeva bez njihove potpune informiranosti i saglasnosti, to onda predstavlja zloupotrebu. Dakle, djeca i njihovi roditelji treba da budu blagovremeno i potpuno informisani o samoj prirodi skupa i potencijalnim posljedicama“, kaže Murgić.

I na kraju,  podsjećanja radi,  ombudsmeni u svom izvještaju „Ljudska prava u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja u BiH“ upozoravaju i da su zdravstveni i drugi radnici odgovarajućih stručnih profila u zdravstvenim ustanovama dužni  da u okviru svojih radnih i profesionalnih obaveza pruže ženi i muškarcu medicinsku pomoć i odgovarajuće savjete u korištenju prava na slobodno odlučivanje o rađanju i upoznaju ih s postupkom, tokom i posljedicama primjene savremenih načina i sredstava za reguliranje namjernog prekida neželjene trudnoće.

Zakonom o uslovima i postupku za prekid trudnoće u Republici Srpskoj propisani su uslovi za provođenje sigurnog prekida trudnoće. Svi oblici nesigurnog prekida trudnoće i prekidi trudnoće protivni ovom zakonu kao i osobe koje su izvršile nesigurni abortus ili su pomogle da se izvrši prekid trudnoće, podliježu kazni shodno odredbama krivičnog zakona. U skladu sa Zakonom o uslovima i postupku za prekid trudnoće u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH, za maloljetne trudnice i trudnice lišene poslovne sposobnosti, zahtjev za prekid trudnoće podnosi roditelj, odnosno staratelj ili organ starateljstva, dok maloljetna trudnica starija od šesnaest godina, koja ima poslovnu sposobnost, može i sama podnijeti zahtjev za prekid trudnoće. U BiH je dostupna vodilja-savjetovanje i procedure prije i nakon namjernog ranog prekida trudnoće, u kojoj su opisane detaljne smjernice za zdravstvene  profesionalce na koji način vršiti savjetovanja vezana za prekid trudnoće u zdravstvenim ustanovama, podsjećaju ombudsmeni i upozoravaju da je situacija u praksi znatno drugačija od one propisane zakonima.

Iznad trećine (34 %) korisnica usluga smatra da žene nemaju pristup sveobuhvatnim informacijama o postupku prekida trudnoće. Također, visok postotak ispitanica smatra da ženama, koje se odluče na postupak prekida trudnoće, nisu dostupne usluge psihološkog savjetovanja (43 %). Korisnice zdravstvenih usluga su imale različita iskustva u vezi s korištenjem anestezije tokom prekida trudnoće, pri čemu je petina ispitanica (21 %)  navela da se anestezija ne koristi. Na području Tuzle se prekid trudnoće vrši uz korištenje lokalne ili opće anestezije, pri čemu se opća anestezija dodatno plaća. U Bijeljini i Banjoj Luci se prilikom izvođenja postupka prekida trudnoće koristi anestezija, a u posljednje vrijeme postoji mogućnost i medikamentoznog abortusa.

Jedan Bosanac koji živi u Americi je zgrožen ovom kampanjom.

„Oni su doveli do toga da u pojedinim američkim država abortus bude zabranjen što je dovelo do toga da žene koje imaju problematičnu trudnoću ne mogu dobiti saglasnost za pobačaj. Moja kćer razmišlja da se preseli iz Teksasa negdje gdje je život slobodniji i sigurniji“, priča ovaj zabrinuti otac.

Okupljanje vjernika  pod parolom 40 dana za život pokrenuto je 2004. godine u Teksasu, a do danas se proširilo na više od 1000 gradova. Prema podacima organizatora ova inicijativa okupila je više od milion sudionika, zabilježila više od 25 000 spriječenih abortusa, 274 zdravstvena radnika koji su promijenili stav prema abortusu i 181 zatvorenu kliniku za pobačaje.

Impuls