U pet godina u BiH je ubijeno više od 60 žena
Femicid je konačno prepoznat kao posebno krivično djelo u FBiH, ali prava zaštita žena zahtijeva dosljednu primjenu zakona i edukaciju institucija.
Piše: Impuls
Nakon godina tišine i borbe, femicid je u Federaciji BiH konačno zakonom prepoznat kao posebno krivično djelo. Za aktivistkinje i aktiviste to jeste pobjeda, ali ne i kraj – tek sada počinje dug i izazovan put ka dosljednoj primjeni zakona, edukaciji institucija i stvarnoj zaštiti života žena.
Novi član 166a Krivičnog zakona – Teško ubistvo ženske osobe – predviđa minimalnu kaznu zatvora od deset godina, odnosno kaznu dugotrajnog zatvora. Posebno se vodi računa o okolnostima u kojima je djelo počinjeno – prema bliskoj osobi, ranjivoj osobi ili u uvjetima rodno zasnovanog nasilja.
Ključne izmjene u Krivičnom zakonu FBiH
Dom naroda Parlamenta FBiH na posljednjoj sjednici usvojio je prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona FBiH. Zakon će stupiti na snagu osam dana nakon objavljivanja u Službenim novinama FBiH. Posebno je važno što ove izmjene isključuju mogućnost otkupa kazne zatvora za teška krivična djela, među kojima su još i krivična djela protiv ustavnog poretka, trgovine ljudima, te zlostavljanja i iskorištavanja djece.
Marijana Hrvić-Šikuljak, zastupnica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH (DF), smatra da je Ministarstvo pravde FBiH davno još trebalo učiniti konkretne korake u zaštiti žrtava nasilja u porodici i prema ženama.
“Vjerujem da bismo tada spriječili barem dio tragičnih ubistava koja su se dogodila u proteklom periodu. Nažalost, to se nije desilo na vrijeme, unatoč pritiscima Komisije za jednakost spolova, nevladinog sektora, međunarodnih organizacija i nekolicine zastupnica“, ističe Hrvić-Šikuljak za Impuls.
Marijana Hrvić-Šikuljak: Očekujem maksimalne kazne za počinitelje femicida
Neira Raković, predstavnica organizacije „Glas žene“ iz Bihaća, ističe da je zakonsko prepoznavanje femicida značajna satisfakcija, ali i početak rada sa institucijama, prije svega pravosudnim, na razumijevanju femicida i obukama za primjenu ovog člana. Već su krajem juna u Bihaću održali prvi trening za predstavnike policije, sudstva, tužiteljstva i socijalnog rada o prevenciji i procesuiranju femicida. S tim će, ističe, nastaviti i u budućnosti.
„Planirana je i izrada Priručnika za postupanje u slučajevima femicida sa ciljem njegove prevencije, što i jeste glavni cilj uvođenja femicida u Krivični zakon“, kaže Raković.
Paket izmjena i dopuna Krivičnog zakona FBiH donosi niz ključnih novina – među njima i preciznije definisanje pojmova poput žrtve krivičnog djela (umjesto dosadašnjeg „oštećeni“), članova porodice, bliske osobe, informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT), nasilja, rodno zasnovanog nasilja, ženske osobe, djeteta i drugih.
Neira Raković: Pravilno postupanje od prijave ključno za zaštitu žrtve
Neira Raković ukazuje i na izmjene u vezi sa krivičnim djelom silovanja, te prvi put uvodi krivično djelo psihičkog nasilja – iako s minimalnom kaznom, što će, smatra, u budućnosti zahtijevati reviziju visine kazni. Preciznije je definisan i protivpravni prekid trudnoće. U zakon su uvrštena i djela poput sakaćenja ženskih spolnih organa i prinudne sterilizacije, uprkos otporima koji su, kaže Raković, uglavnom proizašli iz nepoznavanja stvarnog stanja u društvu.
Značajna novina je i uvođenje krivičnog djela uhođenja – koje je do sada bilo tretirano isključivo kao prekršaj, što je omogućavalo počiniteljima da ga ponavljaju bez ozbiljnijih sankcija. Sada, kada je riječ o krivičnom djelu, očekuje se promjena u praksi.
„Sve ove izmjene, ali i druge koje nisam posebno spomenula, značajno unapređuju zakonski okvir zaštite žena od nasilja i daju institucijama mogućnost da kroz pravilnu primjenu zakona osiguraju stvarnu zaštitu od svih oblika rodno zasnovanog nasilja“, ističe Raković.
Ključni faktori – vrijeme, volja i statistika
U nevladinom sektoru svjesni su da je za primjenu novih zakonskih rješenja – poput uvođenja ili izmjene krivičnih djela – potreban određeni vremenski period. Institucijama je potrebno vrijeme da ojačaju svoje kapacitete, a njihovi službenici da steknu nova znanja i vještine kako bi uopće mogli adekvatno reagovati na pojave nasilja nad ženama u društvu
„Ipak, želim naglasiti da je presudna i dobra volja, koja nažalost često izostaje kod nadležnih institucija da pravilno postupe od momenta prijave, što je ključni momenat za dalji tok procesa i za zaštitu žrtve“, kaže Neira Raković.
U proteklim godinama zabilježen je veliki broj ubistava koji jasno pokazuju hitnu potrebu za boljom zaštitom žrtava i važnost pravovremenog djelovanja institucija. Primjer je slučaj Emire Maslan, koja je više puta tražila pomoć i zaštitu od bivšeg partnera Anela Bećirovića, ali je ubijena u novembru 2023. godine pred njihovim četverogodišnjim sinom.
U februaru ove godine, Emir Selimović ubio je svoju bivšu suprugu Inelu Selimović (37) i njihovog 13-godišnjeg sina. I ona se obraćala policiji, ali pomoć nije dobila.
Prisjećamo se i Nizame Hećimović, koju je mučki ubio partner Nermin Sulejmanović, prenosivši zločin uživo. I ona je tražila pomoć od policije, no bezuspješno.
Ovo su samo neki od tragičnih primjera koji ukazuju na ozbiljnost problema.
Prema podacima Centra ženskih prava Zenica, u Bosni i Hercegovini je od januara 2019. do oktobra 2024. godine ubijeno najmanje 62 žene, od kojih je 31 stradala od vatrenog oružja. Širi podaci pokazuju da je od 2013. do kraja 2023. ubijeno najmanje 70 žena, a u 83 posto slučajeva počinitelji su bili članovi porodice, najčešće bivši ili sadašnji partneri.
Ipak, na razini države ne postoji jedinstven registar nasilja u porodici, niti broj žrtava, što dodatno otežava razumijevanje razmjere problema i adekvatno reagiranje institucija.
„Nadam se da će s uvođenjem krivičnog djela femicida konačno postojati i zvanična statistika. Ono što bi mogao predstavljati problem su slučajevi u kojima nakon femicida dolazi do samoubistva počinitelja – tada najčešće ne dolazi do institucionalnog procesuiranja, pa postoji opasnost da takvi slučajevi ostanu neregistrirani i neprimijećeni u zvaničnim evidencijama“, upozorava Raković.
Vjeruje da će sudovi, tužilaštva i policija, nakon uvođenja femicida u zakon, voditi posebnu statistiku, ali naglašava da bi bilo izuzetno važno evidentirati i pokušaje femicida te prijetnje femicidom, jer su ti podaci ključni za prevenciju.
„Statistika je izuzetno važna – ne samo radi evidencije, već i za kreiranje adekvatnih politika, mjera i institucionalnih odgovora, kako bi cijelo društvo moglo djelovati efikasnije u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja“, zaključuje Raković.
U entitetu RS femicid još nije priznat kao posebno krivično djelo
Iako je Narodna skupština Republike Srpske usvojila u novembru 2023. godine nacrt Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, gdje je femicid kao termin trebalo da bude ugrađen u tu verziju zakona, od donošenja tog zakona nije bilo ništa. Nacrt koji je u Narodnoj skupštini RS jednoglasno usvojen, nije stigao do forme prijedloga. Protiv ovog nacrta zakona, kojim bi se po prvi put u RS u zakon uveo pojam femicida, početkom 2024. godine oglasilo se dvadesetak konzervativnih i desničarskih organizacija iz Republike Srpske. One su kritikovale ovaj zakon, navodeći da je štetan za porodicu i tradicionalne vrijednosti.
Vraćanje nacrta u skupštinsku proceduru, u ovom trenutku nije moguće, budući da je protekao rok od 6 mjeseci od usvajanja nacrta zakona koji se desio u novembru 2023. godine. Jedina mogućnost koja postoji, jeste da se ponovno pokrene postupak za donošenje zakona, a pravo predlaganja zakona, drugih propisa i opštih akata imaju predsjednik Republike, Vlada, svaki narodni poslanik ili najmanje 3000 birača.
Novi zakon u RS: Jesmo li propustili šansu za bolju zaštitu žrtava nasilja?
Osnaživanje žena kao temelj prevencije nasilja
Za razliku od BiH, Hrvatska je femicid kao teško krivično djelo uvela već 2024. godine, neposredno nakon brutalnog ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu – slučaja koji je potresao cijeli region. Marijana Hrvić-Šikuljak naglašava da bi bilo sramotno da institucije u BiH nisu učinile isto, te podsjeća da je proces izmjena i dopuna Krivičnog zakona FBiH bio dug i iscrpljujuć.
„Predugo smo čekali njegovo usvajanje. To se nije smjelo dogoditi“, poručuje.
Iako je zakon usvojen jednoglasno u oba doma Parlamenta FBiH, pojedini zastupnici dovodili su u pitanje kako će femicid biti dokazivan, odnosno na koji način će se utvrditi da je žena ubijena zato što je žena. U tom kontekstu važno je istaknuti da već postoje konkretne smjernice za postupanje pravosudnih institucija, kao i planirane edukacije za pripadnike pravosuđa i policije.
Intimni partnerski femicid – to nije zločin iz strasti već planirano ubistvo
Hrvić-Šikuljak ističe da su za uspješnu implementaciju važni i drugi dokumenti: Strategija za borbu protiv nasilja u porodici u FBiH te Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama FBiH. Krajnji rok za donošenje podzakonskih akata je kraj septembra, a ona izražava nadu da će taj rok biti ispoštovan.
„Žrtve nasilja ne smiju biti prepuštene same sebi. Komisija za jednakopravnost spolova će nastaviti vršiti pritisak na Ministarstvo pravde FBiH i raditi sa Gender centrom, međunarodnim organizacijama poput OSCE-a, UN Women, Vijeća Evrope, kao i s civilnim sektorom i drugim institucijama kako bi se ovi zakoni i strategije u potpunosti provodili“, naglašava.
Dodaje da za počinitelje femicida očekuje maksimalne kazne, ali i da će Komisija nastaviti rad na osvještavanju svih aktera uključenih u prevenciju nasilja, ali i na ekonomskom osnaživanju žena – što je ključno za njihovu sigurnost i nezavisnost.