Foto: Jim Watson
Dok Sjedinjene Američke Države pobjedom Donalda Trampa doživljavaju neviđenu transformaciju na svim poljima, na krilima njegove pobjede ustoličio se novi suvladar SAD-a Elon Mask, čija se slika i javna pozicija drastično transformisala.
Piše: Sandro Hergić
Nekada, naoko ekscentrični milijarder, miljenik liberalnog javnog mnijenja, tehnokratski mesija koji je lukavo zaveo može se reći i svjetsku javnost. Njegov strelovit uspon se ne može isključivo objasniti enormnim bogatstvom, iako je ono bitan faktor u njegovom usponu.
Elon Mask je došao na već gotovu pop-kulturu obožavanja bogatih i slavnih i njihovu fetišizaciju. Mask, naravno, nije klasičan holivudski celebrity, već hibrid svih onih arhetipa koji su oblikovali američku kulturu; uspješni imigrant – genijalni izumitelj. Ovu percepciju je njegovala čitava američka javnost, budući da je Mask bio ljubimac kako liberalnog tako i konzervativnog establišmenta, koji je donirao ogromna sredstva kako republikanskoj tako i demokratskoj stranci.
DOGE i uništavanje institucija
Mask operiše preko neke vrste nepostojećeg ministarstva efikasnosti (DOGE) koje nije dio zvanične američke vlade, ali posjeduje enorman uticaj na vladu.
Deregulacija vladinih agencija od kojih su neke, kao USAID, vitalne i za finansiranje mnogobrojnih humanitarnih projekata u zemljama u razvoju, optužbama da šire Woke-ideologiju, iako je samo mali broj USAID-ovog novca išao na LGBT projekte, Mask je postao u javnosti omraženi zlikovac.
Deregulacija je pogodila i ministarstvo obrazovanja SAD-a, koje je Tramp nazvao nepotrebnim i ukinuo predsjedničkim izvršnim ukazom.
Administrativna sječa je već pogodila direktno ili indirektno stotine hiljada ljudi i njihova primanja. S ovakvim potezima i masovnim otkazima, Tramp i Mask uništavaju živote stotina hiljada ljudi. Pravno govoreći, Maskovo ministarstvo nema nikakve ovlasti i drugi dužnosnici i uposlenici vladinih agencija mu nisu dužni podnositi nikakve izvještaje o svom radu, iako se od njih to zahtijeva. Sve ovo upućuje na sklerozu američkih institucija praćenu oligarizacijom.
Riječ je o klasičnoj uzurpaciji vladinih institucija. S istorijske tačke gledišta, ove ideje nisu ništa novo u američkoj političkoj misli. Slične stavove je zagovarala i američka neokonzervativna filozofkinja Ayn Rand. U suštini, ovo čemu svjedočimo je krajnja faza neoliberalne politike koja već decenijama razara američko društvo. U tom smislu Mask se ne razlikuje od ruskih oligarha koji su sklopili dil s Putinovim režimom. Ono što jeste zastrašujuće je da je institucionalni otpor Maskovoj oligarhiji minimalan i ne daje željene rezultate.
No, Mask je samo dublji simptom krize, inače moćnih američkih institucija. Njegova moć se sastoji i u tome da putem društvene mreže X plasira neistine i u najmanju ruku sulude teorije zavjera, u kojima u suštini slijedi Donalda Trampa. Ono što jeste zanimljivo je da se tehnokratska klasa takozvanih Tech Bros-ova (Bezos, Zukerberg, Mask) jako dobro snašla u ovoj novoj desničarskoj atmosferi. To naravno ne treba da bude začuđujuće, budući da to rasklimavanje institucija i deregulacija vladinih agencija naprosto odgovara uvećavanju njihovog bogatstva. Iako lobiranje u američkoj, ali i svjetskoj politici nije ništa novo, nikad prije to nije činjeno tako otvoreno uz podršku dobrog dijela javnosti, koji ne vidi ništa sporno u tome da im superbogati kroje sudbinu.
Mask je poput Trampa samo ekstenzija američke Reality-kulture koja je od bogatih napravila svojevrsni fetiš. Ne čudi Maskova naklonost prema libertarijanskom predsjedniku Argentine Havijeru Mileju, koji je načinio slične poteze, pod krinkom mjera štednje i rezanja troškova, te gurnuo zemlju u još dublju krizu. Mask je uspio čak i da poremeti inače dosta harmonične američko-kanadske odnose izjavama da Kanada nije prava država, iako je on državljanin Kanade. To je i povuklo neobaveznu peticiju kanadske javnosti za oduzimanje kanadskog državljanstva.
Da ponovimo, Mask nije uzrok već simptom oligarizacije američke politike, ali i propadanja liberalnog konsensuza koji je vladao u SAD-u zadnjih 50 godina. Ako je američku politiku do sada karakterizirao umjeren i politički korektan jezik, to vrijeme je završeno, jer je nemoguće razaznati Maskovu poruku na X-u od zvaničnog stava Trampove administracije.
Mask tako nije nikakva istorijska anomalija već logičan slijed događaja kojima su prethodile decenije deregulacije i privatizacije javne sfere. U tom smislu Mask, a ne Tramp je pravo lice MAGA pokreta. Okrutni samoživi tehnofeudalac koji ne preza ni od čega. On svojvremeno postaje simbol svega što ne valja u napuknutom američkom političkom sistemu. Krajnje posljedice Maskovog djelovanja biće vidljive u godinama koje su pred nama. Čak i da svoj mandat ne dovede do kraja, jedno je sigurno, oligarsi novog doba biće s nama u doglednoj budućnosti.