Wednesday, November 20, 2024

Ifet Feraget, član međunarodnog advokatskog tima porodice Dragičević: “Davoru smo dali oruđe u ruku i sad i mi udaramo!”

Advokat: Ifet Feraget 

“Nečasno je na nekakve uvrede koje ste izrekli ići još dalje i na kraju tražiti da padne mrtva glava. Dakle, iskazujete i dalje tu neku kriminalnu energiju i kradete i dalje vrijeme tom očajnom čovjeku koji je izgubio dijete.”

Autor: impulsportal.net

Bosanskohercegovački advokat Ifet Feraget član je međunarodnog advokatskog tima koji je Davor Dragičević okupio s namjerom da se utvrde okolnosti ubistva njegovog sina Davida. Feraget je nedavno izborio mučnu, ali lavovsku pravnu bitku u slučaju ubistva Dženana Memića. Prvostepenom presudom, Ljubo i Bekrija Seferović, optuženi za izazivanje i prikrivanje navodne saobraćajne nesreće u kojoj je stradao Dženan Memić, oslobođeni su optužbi. Feraget “pro bono” zastupa Dženanovog oca, Muriza Memića, već više od dvije godine. Tu borbu obilježile su uporne opstrukcije policije i pravosuđa.

“Ovaj presedan, zapravo, sastoji se u tome da mi radimo besplatno za Davora Dragičevića, a država koja je plaćena sa cijelim svojim aparatom to ne radi. Pa je to, onako, malo apsurdno.”

U Banjaluku je došao sa kolegama kako bi pomogao da se utvrdi istina u slučaju ubistva Davida Dragičevića, i to uprkos prijetnji smrću, koju je primio uoči puta. Za Impuls portal govori o dojmovima sa sastanaka u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS i Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka.

Nepovjerenje javnosti je ogromno, da li je Vaš utisak da će biti saradnje?

Slažem se, nepovjerenje jeste ogromno. Mi se nismo i nećemo se izjašnjavati pojedinačno. Neću ni ja ništa o tome govoriti, dogovor je da ćemo sve odluke donositi jednoglasno, bez izuzetka. Prijem je bio na visokom ljudskom i profesionalnom nivou. E sad, da li je strah bio motivator toga, ja ne znam. Naravno da postoje ogromne razlike, ali zato smo tu – da uđemo u to pa ćemo kasnije ići u suštinu i detalje.

Već su se spominjale određene nepravilnosti koje je advokatski tim utvrdio, jasno je da ne možete govoriti o detaljima, ali – da li ste te nepravilnosti spominjali u tužilaštvu i, ako jeste, kakve su reakcije bile na to?

Ukazali smo na sve primjedbe, ne mogu vam dalje ništa reći, ali reakcije su bile profesionalne. Kao što je rekao kolega Tomić – nećemo mi nasjesti na ta neka lijepa obećanja. Na kraju krajeva, imamo dovoljno znanja i iskustva, u timu su i, rekao bih, legende – kolega Nobilo i kolegica Zora Dobričanin Nikodinović koja je isto tako vrhunski profesionalac, tako da nemaju oni puno prostora sa nama. Eventualno nam mogu zatvoriti vrata. Odgovornost se mora utvrditi. Što kažu Dura lex sed lex– zakon je tvrd, ali je zakon. Znam da će tu biti otpora i problema, ali vidjećemo.

Javnost vrlo rijetko ima priliku da vidi tako zvučna krivičarska imena okupljena na jednom slučaju i to “pro bono”. Koji je motiv četiri poznata advokata da svoje profesionalno iskustvo stave na raspolaganje Davoru Dragičeviću?

Motiv sigurno nije političke prirode, nego se radi o ljudskom motivu. Namjera je isključivo da se pokuša pomoći Davoru Dragičeviću i da se pošalje poruka i društvu da se može pomoći i na takav način. Postali smo sebični (ja nisam, hvala bogu), postali smo gramzivi i to je vjerovatno posljedica stanja u društvu. Ljudi se zatvore, ne žele ništa da komentarišu i ne žele ni da pomažu da ne bi, da tako kažemo, preko svojih leđa onda dobili nešto što hoće da izbjegnu. Advokati ne žele da se zamjeraju tužiocima, onda idu linijom manjeg otpora. Ja nisam nikada tako razmišljao, pa neću ni sada. Kolega Duško Tomić je imao tragediju, njegova kćerka je ubijena u Beogradu. To je bilo davno i ta istraga je još u toku. Kad se suočite sa tim zlom zvanim tužioci, bez respekta oštećenog, bez shvatanja tog njihovog bola, tog stanja u kojem se nalaze, onda se u vama probudi nešto i čovjek onda kaže – e neće moći.

“Imamo dovoljno znanja i iskustva, u timu su i, rekao bih, legende – kolega Nobilo i kolegica Zora Dobričanin Nikodinović koja je isto tako vrhunski profesionalac, tako da nemaju oni puno prostora sa nama. Eventualno nam mogu zatvoriti vrata. Odgovornost se mora utvrditi. Što kažu Dura lex sed lex– zakon je tvrd, ali je zakon. Znam da će tu biti otpora i problema, ali vidjećemo.”

Možete li razjasniti kakvu zapravo faktičku ulogu ima Vaš pravni tim? Koje su Vaše mogućnosti konkretno u ovom slučaju?

I u FBiH i u RS oštećeni nije stranka i, što bismo rekli, nema ga ni na mapi. To je tragično stanje. Zakonodavac pod hitno mora nešto poduzeti. Oštećeni bi trebalo da bude epicentar krivičnog suđenja i tako je u modernim krivičnim sistemima u razvijenim zemljama zapadne Evrope. Zakonom je propisano na šta oštećeni ima pravo. Međutim, ako već tumačimo zakon na način da se blaže odredbe primjenjuju u korist optuženog, pa zašto se pravnom analogijom ne bi moglo primijeniti i to da se odredbe koje se tiču oštećenog ne tumače na njegovu štetu?

Tako smo to izložili Tužilaštvu u Banjaluci i mislim da smo se oko toga složili. Dakle, da li je zabranjeno tužiocu da u svoju kancelariju primi oštećenog i da sa njim razgovara, da li je zabranjeno da prihvati određenu sugestiju? Naravno, da ne ugrozi istragu, to je vrlo važno naglasiti. Nije. Evo kako možemo pomoći. Obavili smo razgovor sa tužiocem i dobili smo uvjeravanja da će tu postojati određena sinergija, da ćemo imati mogućnost suradnje u istrazi na način da zajedno procjenjujemo i analiziramo određene istražne radnje, da sugerišemo neke stvari. U kojoj mjeri će to biti ispoštovano, to ćemo vidjeti. Nakon što izvršimo proučavanje dokumentacije koju smo dobili od Anketnog odbora i onoga što smo čuli od glavnog tužioca Lepira, nakon toga ćemo imati sljedeći sastanak pa ćemo vidjeti šta, na koji način i, eventualno, dati neke sugestije. Jer vrlo je važno da mi pratimo sad taj lanac dešavanja. Da biste istragu okrenuli u drugom smjeru, morate prvo postojeće dokaze dovesti u pitanje.

Možda je i to bio jedan od tih motiva  – da se na ovim bolnim slučajevima ukaže i vlastima i državi, bez obzira ko bio, da ne mogu tako raditi. Mi ne možemo tražiti da vodimo istragu, ali nam zakon nije zabranio da razmijenimo mišljenja, da kažemo da kod određene istražne radnje treba primijeniti određenu metodologiju, da nekog svjedoka za koga su rekli da je nešto rekao, mi da kažemo – to nije tačno, zato što neki snimak pokazuje drugačije itd. To je ta analiza činjeničnog stanja i pravna analiza načina na koji treba nešto odraditi.

Da li je u regionu do sada zabilježeno okupljanje ovakvog pravnog tima?

Ja nisam čuo do sada da je bilo takvih situacija i mislim da je to imalo odjeka i da će tek imati odjeka. Jer najbolnije je kad vas neko udara na način koji ste u stanju da demantujete vrlo jednostavno, ali nemate alat u ruci. On vas udara, on ima neko oruđe, a vi ga nemate. E, to je oštećeni u postupku. E, sad smo mi Davoru, kao što sam ja Murizu, ovdje dali oruđe u ruku, sad i mi udaramo, pa ako nekad bude došlo do otkrivanja pravih počinilaca, biće olakšan posao i tužiocu.

Tako da se ovaj presedan, zapravo, sastoji u tome da mi radimo besplatno za Davora Dragičevića, a država koja je plaćena sa cijelim svojim aparatom to ne radi. Pa je to, onako, malo apsurdno. Evropska konvencija nalaže potpuno drugačiju istragu od ove koja je provedena u predmetu Davida Dragičevića. Tragično je to što naš zakon istragu tako šturo normativno reguliše i ostavlja prostor da tužilac može, maltene, raditi ne šta hoće, ali imati preveliku slobodu. Tu dolazimo sad, u stvari, do ključnog pitanja, gdje nam je problem. Po meni, glavni je problem što treba provesti novu reformu krivičnog zakonodavstva. Ova ne valja. I ova dva slučaja sada treba da otvore oči ljudima. Istraga mora biti ograničena i vremenski, a istraga mora biti ograničena i kroz sudsku kotrolu. Kod nas suda nema u istrazi. Tužilac radi šta hoće. Evo, uzmite činjenicu da vam tužilac može dati imunitet i da ste ubica i da vam namigne i kaže OK, ići ćemo na to da drugo lice prikažemo kao ubicu. Dakle, nije normalno da imunitet daje jedan tužilac, bez obzira da li je on glavni ili nije glavni, a da sud o tome nema pojma. Tako svačiji institut treba staviti pod lupu, pa da vidimo šta to tužilac radi u istrazi. Mi to nemamo, a Hrvatska ima. Dakle, advokat ulazi u istragu, konsultuje se sa tužiocem, a postoji i sudac istrage, mi ga imamo, on se zove sudac za prethodni postupak, ali mi advokati s njim nemamo nikakvog kontakta. Niti on ima mogućnost da kontroliše šta radi tužilac.

Kad se određuje pritvor, normalno, ne može bez suda. Međutim, svjedoka može tužilac sam dovesti u kancelariju i reći – ti to ne spominji. Vještaka može dovesti i reći mu da napravi nalaz, a tamo u Hrvatskoj advokat ulazi u istragu, obrati se sudiji za istragu, sudija za istragu kaže tužiocu – ovo vam neće proći, vi ste od pet krucijalnih svjedoka saslušali samo dva. E, to je to.

Koristim se prilikom da Vam čestitam na prvostepenoj oslobađajućoj presudi Ljubi i Bekriji Seferoviću i da Vas pitam da li ste optimista kada je u pitanju dolazak do istine i pravde u slučaju Davida Dragičevića.

Hvala vam. To jeste ogromna satisfakcija svakom advokatu, ali ja to nisam tako shvatio jer sam rekao i Murizu i Davoru – mi nikad nećemo piti slatku, mi nećemo imati šta da slavimo. Više bi trebalo slaviti poraz glavne kantonalne tužiteljice Dalide Burzić, iako je već najavljena žalba. Ali najavljivati žalbu, što je legitimno, u ovakvoj situaciji, a ne najaviti odustanak od optužnice… Ja to ne mogu da razumijem. Časno je izviniti se nekome koga ste uvrijedili.  A nečasno je na nekakve uvrede koje ste izrekli ići još dalje i na kraju tražiti da padne mrtva glava. Dakle, iskazujete i dalje tu neku kriminalnu energiju i kradete i dalje vrijeme tom očajnom čovjeku koji je izgubio dijete. Ja bih sedam puta dao otkaz da sam ne znam ni ja tužilac u kojem tužilaštvu, ako mi neko nalaže da radim nešto što se kosi sa mojom savješću. Šta će nas čekati kod Davora, to ćemo vidjeti, kad izvršimo detaljnu analizu. U svakom slučaju, i njemu smo to rekli – da je to pravna borba koja može trajati, ali kažem, problem je sistem. On ne djeluje i treba napraviti reformu zakona, treba oštećenom dati da traži izuzeće tužioca. I to je instrument. Pa, ne bojte se ljudi. Nikad neće onaj kojem je dijete ubijeno nešto zloupotrebljavati. Davor bi davno došao na zelenu granu, kao i Muriz, da su tužilaštvo i policija radili svoj posao.

Razgovarala: Maja Bjelajac

Povezane vijesti

Na drugostepenu sudsku odluku čeka se pet godina

Foto:  Nezavisne

Na drugostepenu sudsku odluku u parničnim postupcima u BiH čeka se i po pet godina, potvrđeno je juče iz Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) BiH.

Tanja Stupar Trifunović: Ples sela i vojske

Foto: Nenad Vukosavljević

Rat osim kod psihopatskih struktura ličnosti nužno postaje i unutarnji rat i pred pojedince na ovaj ili onaj način uključene u njega nužno unosi niz preispitivanja, moralnih dilema i traumatskih iskustava. Nasilje je sveprisutno i ono u pojedinim trenucima postaje neizdrživo i preplavljujuće. Mene su u romanu više zanimali ovi unutarnji tragovi rata, nego njegova spoljna manifestacija koja je posredstvom slika bila vidljivija i prisutnija.

Popular Articles